Kontinuitet kao odraz svakodnevnog

[bosniandizdar]

Evo...iznova idem sa jednim vidom opcenja sa Bosnom.
Posluzicu se sa stihovima i stvaralashtvom jednog velikog covjeka.Kad se njegovo ime spominje Boshnjak/Bosanac treba ustati na noge u chast ovog chovjeka.Treba pokazati svoju skrushenost...iznjedriti svoje ljudsko...svoju ljubav spram ovom chovjeku... kojeg majka Bosanska rodi.Majka ga rodi i da mu tajnim putevima gene ...dok ga Bosna oplemeni.Stasao je i postao(Enes) nepresushni izvor i njim napaja svijet da zivi...zivi u ljubavi.Lahko je biti gradzanin svijeta i utkan u sveukupni zivot tog svijeta i gradzanina mu ...uz dushu i um Enasa.Tesko je biti covjek sa aspekta "gradzanina svijeta"a da nije dan zuborom svog djetinjstva i spjevom uspavanke svoje majke.Za pochetak dosta.
I..."NITKO DA NE DODZE DO PRIJATELJ DRAG................................."

[devet.]

...

[bosniandizdar]

Ti. Koji sad ovo čitaš. Tko si ti? Poznajemo li se? Ili lakše - poznaješ li ti sebe? Hajde, opiši se malo, upoznajmo se, dođi i ti u moju priču. Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisuješ. (Ili kojima bi te opisali starci kad ih spopadnu slične želje za darivanjem.) Sve krasno, jel' da?

* * * * *


Strašni smo - ti i ja.
Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uči.
I opet mi se misli vraćaju na Luciju. Na sve one Lucije koje prođu našim brzim životima, a da ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili čak i pogledamo, ali, Bože moj, kamo bismo došli kada bismo se oko svakoga trudili? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne možemo sad baš biti društveni sa svima. Bližnji? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd. - no, i pojam bližnjega ima svoje granice. Zar ne? Svakako. Dok nas tragedija ne pouči drukčijem.
Trebaju li nam doista Lucije da bismo konačno počeli primjećivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto zato što smo baš njih i baš sada zamijetili u gomili? Ili zato što nam se učinilo da smo im baš sada potrebni? Trebaju li umirati Lucije da bismo mi oživjeli neposrednost?
Još uvijek mislimo - ima vremena, već ću nekako svrnuti oko na toga i toga, već ću jednom progovoriti koju s njim, već ću mu jednom oprostiti, možda mu jednom kažem što iskreno mislim o njemu… I stalno odgađamo. A vrijeme lijepo neprestano prolazi još nam se smije onako usput misleći: ''Mogli ste me i bolje iskoristiti!''
Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu čovjeka pored sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloče ili plahosti, no ipak - tu je. Prihvaćanjem i ljubavlju ta mala duboko zakopana klica dobiva poticaj za rast. A tek upornim i pažljivim uzgojem… Dobro, koje je u početku bilo skriveno, polako prilazi površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda na nekom drugom ponovi postupak svoga rađanja. I tako se sve širi dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuči li vam previše idealno? Naivno? Može biti. No, na sreću, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno možemo promijeniti. Sebe same. A, to je već jako puno.
Pa krenimo onda u potragu za Dobrim. Možda prvo baš u tom svijetu koji jedva čeka da ga otkrijemo ljudima. Neka barem naše vlastito Dobro postane vidljivo. Baš onim ljudima koji su nas baš danas onako uspješno izludili. Nadam se da to nisam bila ja. No, ako i jesam, baš vam opraštam što vam idem na živce. I baš mi je drago što ste ovo štivo pročitali do kraja. I baš … ma baš je Dobro!


Enes Kisevic

Jeste...strasni smo!!! Strasni po opredmecenom strasilu u kukuruzustu!!! Vizualno predocavamo lesinarima nase strasno ...dato raspecem i dronjcima raspeca u kukuruzishtu.Maaa...strvinar ni mukajet!!! Sviraj ti svom Allahu...a ja svom nagonu...zonglira strvinar po strasilu.Kukuruzishte nije za Dzenet a Bog me strvinarom da...i zato ne hateri... ti...strasilo kukuruzishta.Svakom njegovo...meni svacije...po vama nichije ...meni za paklenski kod.

Krasno "Devet"-ko (cuj devetko...sta je pa sad to???)! Nastaviti chu sutra ..o pet ili vishe karakteristika Strasila.Nece proci bez tog!! Da se zna..jel??

[devet.]

Ljudi kažu da postoji mudrost glave i mudrost srca...

[bosniandizdar]

Ljudi kažu da postoji mudrost glave i mudrost srca...Jedna od karakteristika koja te krasi DIZDAR je DOBROTA a dalje necu da otkrivam....

Hvala ti na izrazajnom i osjetilnom.Nastojati cu ostati u zadanom(recenom) okviru.
Gledaj...prethodni post(moj) nema nista adresirano po konkretnoj osobi. To je jednostavno revolt i grube rjeci revoltom. Iziritiran (iz dana u dan) mukom jedne zajednice koja se ocitava pogresnim koracima...pogresnim putem... izgubljenim dostojanstvom ...prepusta stvarnoj giljotini ...to i moj izliv po revoltu.Nastojim taj plac...doticni spomenar...stvarni hod po ostricama noza...pogresano poimanje ovozemaljskog i onostranog staviti u realan okvir(u svojoj ludari) da bih zazivio slobodu u kojoj nesmetano volim i svoj narastaj istom poducavam.Oprosti na grubim rijecima i ponavljam...nije nista po konkretnoj individui adresirano.Razumjeli smo se!!???

[devet.]

Da razumijem te...dusa boli jer stanje i posle toliko vremena nije bolje u nasoj prelijepoj Bosni.Taj revolt je zdrav i da je Bogdo vise takvih koji srcem i dusom vole Bosnu.A ti je volis to se da primjetiti....

[bosniandizdar]

Lijep "sklop slova"...o Bosni ...jel?? Tako...da se zna...i sutnja ima svoje vrijeme...vrijeme po predodredzenom.I sutnja ,bolan, nabuja ...rushi branu shto sutnju omedzava i razlijeva se ...natapa zamrlu dusu...preoranu zemlju Bosnu i mladicama u klici suzu na dlanu zavjetuje.I da suzu chuva ...ko'zjenicu oka...NUR je to...dragulj zemljom Bosnom... bolan ne bio

[bosniandizdar]

I...neka se kotrljaju rijechi.Lijepo je osluhnuti taj zvuk bisera...bisera ogrlice strgane i na putu kroz rasipanje medzusobni dodir.Vidan mi je taj zvuk na licu...eho unutar mene...u bosanskoj dusi.Evo...tijelo mi u polozaju za molitvu...bisere nastojim ,iznova,formom niske dati .Izgovaram molitvu...ne haterite mi boni.Eto...samo da uspostavim prirodnu formu tog cilima Zemlje Bosne...i kroz skoljku...Bosninu skoljku ...biserima sjaj natochim.Zar je ovo iluzija???

[devet.]

sorry

[bosniandizdar]

Jedno je bitno pojmiti:Ljubiti svoje korjenje ,datim zemljom rodzenja, je uzvisenost i plemenitost svakog covjeka.To ljubljenje moze biti (i cesto je ) izrazaj kroz NACIONALNOST.Nema Drezave...nema zajednice...koja ne istice(ponosno) svoju nacionalnost.Nacionalnost datu kroz proslost i sadasnjost kao garant njene sutrasnjosti i prema tome i drzave sa njenom zajednicom.Nacionalnost koja podrazumjeva DRZAVOTVORNOST i slijedom toga i prava i obaveze nosioca suvereniteta drzavotvornosti.Zapamtite ovo...jer su svakodnevni ataci na bosanski zivalj sa floskulama -nacionalizam kao ubitacni mach demokratiji.Da ...nacionalizam onih koji su se vec ispoljili kroz Nacional-fasizam.Svoju savjest peru...ili pak nastoje na apsolutnom anacionalizmu Boshnjaka/Bosanca.Eto...ovo je zivot.

[devet.]

.........

[devet.]

.................

[bosniandizdar]

[quote="devet."]Bosniandizdar dobro kazes,jer ljubiti svoje korjenje ,datim zemljom rodzenja, je uzvisenost i plemenitost svakog covjeka.I tako treba da bude ali neko pametan napisa i objavi sljedece a ja rekoh da sa vama podijelim:Jer nazalost mnogo je onih vani koji vec zaboravljaju i jezik i kulturu i tradiciju....



Da...blago jedne pameti...pamet podneblja zemlje Bosne...riznica blaga napunjena pamecu...riznica otkljucana i blago na dohvat onima i cije je.Sve ovo u tvom postiranom tekstu.Aferim nepresusna rijeko.
Nego...samo da dodam sljedece:Otudzismo (kroz proslost) pismo Bosanchicu...nasu Bosancicu ...zapostavljajuchi duhovno blago u ime neceg i nekoga.Olako izbrisasmo ono sto bijase nase .Danas...muziku rijechi ,podneblja Bosne,korjeniti i lepezasti sadrzaj im...bogastvo kroz intonaciju ...iznova nastojimo odgurnuti i riznicu zapostaviti.Dajemo drugima na koristenje uz istodobni bijeg u onostrano jal' bjelosvjetsko.Isti koraci ista dramaturgija ...isti narod u nasljedstvu Troje i Prijamovog gospodstva u carstvu i carevanju.Tragedija u kontinuitetu!!! Zar mora biti?????

[devet.]

..................

[bosniandizdar]

Lijepa intonacija zemaljskog(Bosanskog) blaga...draga moja "simfonija"
Nego ...da postavim rijechi vjechitog i nerazjasnjenog Bosnjachkog bivstvovanja.Dakle...kako dunjalukom krochiti a mrava da ne zgazish????Jer ,za Boga miloga,grijeh je to.
Grijiha nechu ...krociti moram a mrava vidim i ne vidim... a ujeda li ujeda!!O Boze dragi...zar si me doveo do takvog nishtavila...ni mravu ne smijem suditi !!!
Zar ,Svevisnji,nisam na tvoju sliku i priliku??? I zezlo mi ovozemaljsko da! Umom ga iskovah! Da tvoje dostojanstvo branim...dostojanstvo na sliku i priliku.
Zar dvor mravinjakom da uchinim??? Mravinjem...termitskom nagonu da podlegnem!!???
Dvor ,dan tvojim Nurom,cistiti moram...ako je prkos a ti sudi.Tvoja je zadnja!!

[bosniandizdar]

TISHINOM GROTLA
Koraci....umor...zastoj ...tijelom k' zemlji
Uuuustaj....liiiiniiija....naaaaprijed
Tupi zvuk....teshki koraci...malaksalost...bedem
Naaaa lijeeeevo!!!
Koraci...
jedan...dva...tri...
Koliko dugo i shta brojim???
Tiiishiiina!!!
BOSNO,BOSNO...ZEMLJO....TVRDA LI SI
Jedan....dva..tri..bedem
Naaaa lijevo!
Koraci...stopala linijom otiska ...dzadu,mezarsku, chine
TOBOM KROCHIM I TOBOM SAM
Iskorak...bedem
Naaaa lijeeevo!
Koraci....teshki,nikakvi...malaksali
DRINO...MODRA RJEKO...HIROVITA...TISUCH LJETA TAJNOVITA
Zastoj....zlochudni zvuk....traaaass
Muk...mezarska tishina....eho pjesme zlog vremena
Tabutom je majka suze lila........
SNOVE MOJE ODNIJELA SI

[devet.]

.........................

[devet.]

........................

[devet.]

govortisine

[devet.]

...

[devet.]

...

[devet.]

.....

[devet.]

...

[bosniandizdar]

Sve...sve je fatamorgana! To um mi ispoljava tjelesnu malaksalost ...u hodu pustinjom...vapechi za nechim shto pustinjom ,znano, nema??? Doli...pustinjom sam ??? Sagorijevam zeljom da prividzanjem budem ... Oazom krochechi!!??? Ako sam ,krochechi pustinjom,fatamorganom zasljepljen...kodirano ,po vapaju za zivotom(lisheno razuma),trazi spas u izvanjskom i onostranom.I...ako sam,pak,sam pustinjom ...to Sezam-ski vjetrovi ,uzarene pustinje, vajaju dine bez dushe i razuma. Iznova ,nadom usadzenom kroz kod, trazim spas kroz izvanjsko i onostrano.Ali...ako sam svjestan dushe i tijela...malaksalosti...fatamorgane...pustinje ...prividzanja i Oaze...dostojanstva ljudskog,kroz prethodne pojmove i njihovu realnost,to i sam nisam utvara data fatamorganom ili,pak,sopstvenom pustinjom.Dakle...postojim i razumom uoblicavam nerealno u fatamorganu .Ubitacnu fatamorganu izrasloj iz nerealnog da bi Golgota, realnom ,postala ...realnom kroz posljednji ples nad humkom ...LJUDSKOM.

[devet.]

...