KONSOCIJACIJA, DA ILI NE !

[seiko22]

Sto si "klife" staromodan! Tek se je pocelo nesto desavati! Ovo ti je k'o WWF!! Sjedi postrani i uzivaj!!
..

Dobro. Povlacim prijedlog.

Sta bi?? Prestade!!

,

Ih, bogami prestade, jazuk brate, jazuk!!

.

[Bunna]

Smatram da je tema zrela za jedno dubinsko čišćenje.

po mogućnosti deterdžentom za tržište EU (sorry na offu, zbilja nisam mogla izdržati)

ali, moram priznati da mi je izuzetno drago bilo pročitati tezu o radikalnim ostalistima i smatram da je nije zgorega ostaviti na ovoj temi...

pitt,

morala si meni...

neka

[mIRCerka]

da - upravo takvi - mirci, yourself, itd.

najtuznije je to sto vi ne vidite ili ne zelite da vidite da militantni sekularisti, etericni ostalisti, i ima jos definicija koje bi se mogle upotrijebiti - ste gotovo podjednako tragicni za ovu zemlju kao i ekstremni srpski/hrvatski/bosnjacki nacionalisti. radikalna struja stvorena u vrijeme socijalizma koje je podjedjnako suprotna tradiciji i duhovnosti bosanskog suzivota i ovog sarenog cilima kultura koji nasu zemlju cini interesantnom.

ne - vi sebe vidite kao jedine "prave" borce za bih...

jok vala, ja vidim tebe kao типицног patriotu i borca za bih: sto sam dalje od zemlje, to je vise volim i branim...
zlatko je kriv za sve, a zao mi je sto ti se djuvegija prodao za fotelju bolje od ovih ovdje..
ipak je nece na onaj svijet ponijeti, kao sto niko od nas nista ponijeti na onaj svijet nece...
мИРЦи радикални осталиста!

[seiko22]

ŽIVOT JE JAČI OD MUDRIH KNJIGA"
--------------------------------------------------------------------------------

Dio našeg bosansko-hercegovačkog problema je naša inteligencija. Zapravo je to i po najznačajniji dio ex jugoslavenskog problema, ali to ovdje svodimo i posmatramo u našem bosansko-hercegovačkom okviru. Je li se neko time bavio, nije li i hoće li ne znam, ali kada bi se neko prihvatio posla pa napisao ozbiljnu studiju o našoj inteligenciji u godinama pred! rat, u toku rata i svih ovih godina poslije rata, bio bi to hvale vrijedan napor. Jer, već i površno skeniranje BH političke zbilje u naznačenom vremenu ukazuje na značajnu pa i presudnu ulogu inteligencije u kreiranju ex jugoslavenskog i bosansko-hercegovačkog haosa.

Ovaj prilog nema tendenciju dubinskog seciranja BH inteligencije. Taj samo-istraživački posao ostavimo našoj nauci i naučnicima. Ovdje nam je namjera tek sa racionalističkog stajališta i u esejističkoj formi pokušati iznijeti nekoliko teza. Inteligenciju pri tome ovdje shvaćamo ne u elitističkom nego u širem značenju, a to zapravo i jeste jedan "paket", jer je ona plebejska inteligencija iliti "stoka sitnog zuba, kako to svojevremeno reče jedan od "očeva" naših naroda, svi ti direktori, šefovi, ljekari, pravnici, ekonomisti, inženjeri..., svi su oni, u dobroj mjeri, produkt tih naših univerzitetsko-sveučilišnih veleintelektualaca, naučnika i znanstvenika, što u procesu obrazovanja kreiraju taj pokretački intelektualni potencijal društva.

Struka i stručnost, znanje i znanstveni profil naše intelektualne perjanice u stranu, ali dobar dio tih naših elitnih intelektualaca, posebno oni što su se aktivno eksponirali u politici, transparentno da transparentnije i očitije teško može biti, pokazali su svu bijedu i dubinu moralnog posrnuća "naše pameti". Ovo "naše", hoće reći srpsko-hrvatsko-bošnjačke pameti, a činjenica da odrednicu "naše" ovdje moramo razvijati i objašnjavati na koga se zapravo misli, ukazuje na prvi, početni osnovni problem BH inteligencije: plemenska provincijalna partikularistička svijest, pri čemu ovdje uopće nije bitno jeli to refleksija stanja narodne svijesti (a mislimo da uglavnom jeste) ili je autohtoni izraz i spoznaja ili interakcija jednog i drugog.

Činjenica je da je najveći dio naše inteligencije beznadežno misli plemenski pa se "naše" uglavnom doživljava kao bošnjačko, srpsko ili hrvatsko a rijetko kao bosansko; hercegovačko namjerno ovdje ispuštam, jer ovo je autorski rad i slobodno razmišljanje, te iako je Hercegovina službeno u nazivu države pridodata Bosni, svako ko iole poznaje povjest zna kako je do toga došlo i u kojoj je mjeri "podržavljenje" Hercegovine izraz iste te plemenske i provincijal-ne svijesti koju ovdje nastojimo kritički osvijetliti...

Dakle taj polazni, plemenski diskurs u javnom posebno političkom djelovanju jeste taj početni naš bosanski problem. Neko bi to preciznije i jasnije odredio kao nacionalistički diskurs, ali držim da zdravi nacionalni osjećaj nije inkompatibilan sa bosanskim domovinskim osjećajem. Međutim, ako se svjesno naše bosanstvo potiskuje, a potiskuje se, zarad razvijanja separatnih domovinskih osjećaja, onda je to to plemensko stanje svijesti koje nas svih ovih godina drži u evropskoj karantini.
Ovo se kod većinskog BH naroda sasma opravdano doživljava kao separatizam. S druge strane, bosanstvo viđeno kroz optiku "temeljnog naroda", doživljava se kao unitarizam.
Veoma su rijetki oni naši hrvatski i srpski intelektualci koji uspijevaju svoj nacionalni osjećaj držati dekontaminiranim u granicama Bosne (i Hercegovine). Uostalom zbog toga se i rat poveo.

Problem bošnjačkih intelektualaca je nesposobnost plasiranja bošnjačkog interesa kao bosanskog. Srpsko-hrvatska recepcija bošnjačkog bosanskog interesa se uglavnom doživljava kao "prikrivena težnja za dominacijom većinskog naroda". Djelom je to srpsko-hrvatski problem, ali je to djelom i domaća, bošnjačka kuhinja. Jer svojevremeno, u godinama pada komunizma i buđenja demokracije rijetki su bili oni naši, ovdje mislim izričito bošnjački intelektualci, što su preferirali građansko u odnosu na etnos, istinski shvaćajući na koju nas to stranputicu može odvesti takav razvoj događaja u Bosni. Ondašnju našu "demokratsku pilad" okupljenu oko Liberalne stranke što su sasma utopijski i sizifovski uzaludno, zagovarali građanski koncept nove, demokratske BiH, stariji previjani vukovi, komunistički isprani od glave do pete, a u međuvremenu prešaltani u neke profitabilnije političke vode, optuživali su za "komunjarstvo". Antikomunizam je naime bio trend.

Jasno, poslije svega što se izdogađalo, ovo je više akademsko pitanje. Jer BiH je bila napadnuta na nacionalnoj osnovi pa je u neku ruku i razumljiva ista takva odbrambena "nacionalna" reakcija.
Činjenica je međutim da su u otvorenom pluralističkom prostoru BH Muslimani bili prvi koji su formirali svoju nacionalnu stranku polazeći od ideje da je Bosna moguća kao dogovor tri naroda. Jasno, dijelom to bio izraz stvarnog narodnog osjećaja i potrebe da se proces nacionalnog osvješćivanja i buđenja Muslimana kao naroda transparentno i do kraja politički artikulira, a s druge strane, djelom je to bio refleks postojećeg stanja stvari, gdje Srbima uopće nije bilo potrebno da se politički nacionalno organiziraju jer su već imali nacionalnu dominaciju ostvareno kroz komunističke oblike partijskog uvezivanja, a nezaustavljivo je narastala i plima srpskih prijetećih ekstremnih nacionalističkih ideja i stranaka. Stoga se u neku ruku i može u ovakvoj situaciji imati razumjevanja za odbrambeni refleks BH Muslimana izražen u formi nacionalnog političkog uvezivanja. Nesreća, pa pokazaće se i tragedija bosanskih Muslimana je činjenica da su ih u taj proces poveli ljudi apsolutno nedorasli zadaći koju je povjesti stavila pred njih.
SDA stranka i njeno vođstvo sa svojom košmarnom i zbrčkanom "islamističkom vizijom" Bosne garniranom pričom o dogovoru tri naroda i građanskim začinima prema potrebi trenutka, pokazala se pravom katastrofom za Muslimane kojih će se, kao što je poznato odreći tokom rata, e da bi ih preimenovali u Bošnjake, na koje su do tada gledali sa prezirom, što sve ukazuje u kojoj je mjeri tom strankom vladao politički diletantizam. Ono gdje je ova stranka i njeno vođstvo odigralo pozitivnu ulogu jeste plasman i afirmacija bošnjačkog interesa u muslimanskom svijetu. U kojoj je mjeri to pak donijelo koristi (materijalna i politička pomoć i podrška), a u kojoj je mjeri štetilo državi Bosni i Hercegovini (naglašeni islamizam nauštrb bosanstva), drugo je pitanje. Ono što je van sumnje jeste da su u ovome procesu pobrkani muslimanski, bošnjački i bosanski interes, koji nisu uvjek i nužno jedno.

Druga strana ove naopako okrenute BH slike jeste srpsko-hrvatski doživljaj i interpretacija narodnog interesa kontra bosanskog interesa i posebno kontra bosanskog domovinskog osjećaja.
I kod BH Srba i Hrvata dominira u osnovi iredentistička inteligencija koji zdravi nacionalni osjećaj interpretiraju nacionalistički i jedino ostvarivim izvan BiH. Pošto S/H iredenta nije ostvarila sa strane Beograda i Zagreba projektirane ciljeve rata, koji je opet završen "nedovršen", ratova! nje je nastavljeno i u post Dejtonskom periodu, samo sada drugim sredstvima. I kao u onom prijeratnom i ratnom periodu inteligencija je ta koja nastavlja miješati narodno tijesto shodno svojoj viziji nacionalnog interesa. Nema šta u tu svrhu do sada nije "potegnuto", a naj novije otkriće je konsocijalni model organizacije društva i države. "Konsocijalisti" su odjednom, kao gljive poslije kiše, počeli "nicati" na potezu od Zagreba, preko Mostara, Banja Luke i Sarajeva do Beograda, a može i obratno.

Međutim, ostavimo po strani ovom prilikom racionalnu stranu ovih inicijativa pa pokušajmo ukazati na moralnu dimenziju konsocijacijske BH priče.
U svojoj prvoj reakciji i odgovoru na stavove koje je profesor Lovrenović izložio svojevremeno u magazinu "BH Dani", prof. Asim Mujkić je oprezno ukazao na opasnosti koje konsocijacija, shvaćena kao teritorijalizacija, (a tako se to shvaća i doživljava u narodu), donosi BiH.
Preko toga je prijeđeno, a isto se ponovilo i nešto kasnije, za famoznog "hrvatsko/bošnjačkog dijaloga uz prisustvo jednog Srbina" u organizaciji istog magazina. Kao da nije ni rečeno.
Onda je, prvi sa hrvatske strane, provincijal Bosne Srebrene, fra Mijo Džolan u januarskom intervjuu "Oslobođenju" ukazao na ono što jeste početni problem svake BH konsocijacijske priče.

Na izravno pitanje: "Predlažete li srpsku, hrvatsku i bošnjačku teritorijalnu organizaciju", fra Džolan između ostalog kaže:
"Kod nas se praktično provela teritorijalizacija države po načelu brutalne sile, bez logike i uvažavanje ljudskih prava. Zato smo paralizirani. Zato je svaki razgovor o teritorijalnoj organizaciji BiH pod sumnjom neke nove agresije. Iz ovog začaranog kruga nema izlaska bez belgijskog redoslijeda stvari. Do kraja provedena kulturna i personalna autonomija pretpostavlja čestite i inteligentne ljude, koji znaju da na tom treba iskreno raditi. Tada će se bez straha i sumnjičenja moći razgovarati o teritorijalnom preustroju, koji tehnički olakšava provođenje usvojenih zakona i vrijednosti."

I dalje nastavlja fra Džolan:
"Budući da se ovaj teritorijalni izgled stvarao u ratu, logično je da je on nelogičan i nepravedan. Glede ovog pitanja se narodi i BiH nikad neće složiti. Mogu samo pognuti glave pred silom i negdje pohraniti mržnju. Tko < /FONT>zna kad će eksplodirati?!"

Ako se teritorijalizacija pak javlja u ovome smislu kao početni, da kažemo tehnički problem svake BH konsocijacijske priče, ono što se javlja kao "problem svih problema" jeste (NE)POVJERENJE i moralna dimenzija poigravanja intelektualaca sa konsocijacijskom idejom.
Skromno tvrdim, nikakva iskrena konsocijacijska nakana u Bosni nije moguća dok god se ne ostvari, barem u nekoj početnoj i elementarnoj formi, proces pomirenja i to ne samo naroda u BiH nego i u okruženju (Srbija, Hrvatska, Crna Gora).

Nikakav model organizacije BH društva i države, iskren i prihvaćen od svih, konsocijacijski ili ne, a alternativa je samo čisti građanski model, nije moguć u klimi, u ratu produbljenog, a i dalje u miru podržavanog odnosa nepovjerenja.

U nas nema iskrenog kajanja, pa nema ni pomirbe. Kajanje što ga političari, prema potrebi trenutka iskazuju, može u krajnjem bit i njihov osobni iskren stav, ali je u biti deklaracija bez suštine. U narodu se naime i dalje podržava zazor, otpor pa i otvoreno neprijateljstvo prema drugom. Negiraju se očita fakta! , masovni zločini, genocid... "Naši" zločinci su i dalje "nedostupni vlastima". Oni se i dalje doživljavaju herojima pa i onda kada se sudski procesuiraju, a istinskim herojima pakuju se zločini jer nisu "naši".
Istinska obnova života u BiH nije moguća bez kažnjavanja odgovornih za ratne zločine. Procesuiranje zločina trebalo bi da prati mo! realna rekonstrukcija i sanacija duša BH naroda i građana, što onda prirodno vodi kajanju, oprostu i pomirenju.
E sada. Gdje su u ovoj priči naše vjerske zajednice?
Šta su one, svaka pojedinačno i zajedno uradile na otvaranju procesa istinske obnove duša povjerenog im božjeg stada?
Koji je to njihov stvarni doprinos dokidanju "imitacije života" koji živi BiH i njeni narodi i građani?

Drugim riječima, hoću reći, naša je vjerska inteligencija također pala na povijesnom ispitu. Trebali ovdje podsjećati na zloupotrebe vjere u političke svrhe u pred-ratnom, ratnom i danas, u poratnom periodu.

Svaki poginuli Bošnjak je za našu Islamsku Vjersku Zajednicu bio i ostao šehid, ma bio i okorjeli nevjernik i mada ih je masa u Bosni pala za Bosnu ili u prvom redu za Bosnu, a ne za vjeru.
Pravoslavni popovi pričešćuju zločince pred njihov odlazak na klanje u ime pravoslavaca, a Srpska Pravoslavna Crkva, dvanaest godina od rata, besramno i sa onu stranu svakog morala, ne dozvoljava Fati Orlović na njenoj zemlji da bude svoja u svome.
O zloupotrebi političkih govornica i tribina u predizbornom vremenu i uopće i prije rata i poslije rata te i danas, da i ne govorimo.

Gdje je taj naš Dezmond Tutu u bilo kojoj konfesiji?

I gdje je taj Piter Bota, ako već ne De Klerk ili Nelson Mandela, među našim nacionalistima.
Naravno faktor trojni usložnjava cijelu priču, jer ako se u politici pojavi jedan poput reinkarniranog Silajdžića on ostaje nemoćan ako na drugoj strani ne nađe sugovornika. Ali ako slici dodamo vjerske zajednice koje bi trebale biti te "moralne vertikale naroda", koje su paralelno otvorile procese istinskog pomirenja, oprosta i obnove života, onda je to ta "paleta" kojom se uistinu otvara mogućnost stvarnog dijaloga. Posto ovu "paletu" i naznačene procese nemamo ni u zametku, to onda imamo ovakvo stanje u BiH evo dvanaesta godina od rata.!

U prednjem smislu konsocijacijske inicijative kojim nas naši intelektualci usrećuju u zadnje vrijeme su sa etičkog stajališta krajnje dubiozne, bili ti intelektualci toga svjesni ili ne.
Radi se o pobrkanim lončićima na koje časni fra Džolan, tek djelimice ukazuje, kada u nekom poželjnom redoslijedu stvari pominje kulturnu autonomiju, nesmetan povratak prognanih na svoja kućišta što će "vratiti povjerenje i svijest o našoj neraskidivoj međuovisnosti", a onda može "slijediti dogovor o teritorijalnom ustroju belgijskog ili švicarskog tipa: human, efikasan, praktičan, pravedan."

Ne, uvaženi fra Džolan. Potrebno je da Vi, vjerska inteligencija, poradite na rekonstrukciji duša vaših vjernika, da ih, pa tako i političare koji ih zastupaju, a kažu da su vjernici, da ih vratite, uvjetno rečeno ljudskosti. Potrebno je prvo sanirati rane u dušama ljudi, e da bi se stvorile pretpostavke za istinski dijalog u kojemu ćemo se slušati, a ne nadvikivati; za dijalog u kojemu će se o svim prijepornim, spornim ili kako god hoćete pitanjima, moći razgovarati na human, efikasan, praktičan, pravedan način..."
A iznad svega, potrebno je kažnjavanje odgovornih za zločin i iskreno distanciranje od zločina ma sa koje strane dolazio.
Ono po čemu se ljudi u sociološkom smislu razlikuju od hajvana jeste moral i pravo. Oni što su počinili zlo
čine moraju biti kažnjeni, jer je to temeljni ljudski, moralni i pravni princip. Sve što je tečevina zločina, a postojeći teritorijalni ustroj BiH jeste rezultat zločina u vremenu moralne truleži što u BiH i dalje traje, mora biti anulirano. Inače nismo ljudi nego hajvani.

Evo, to je ta etička crna rupa koju naši vajni intelektualci zagovaratelji konsocijacije u BH u startu, namjerno ili ne, previđaju dajući tako novo pogonsko gorivo separatističkoj nacionalističkoj politici.

Prema tome, slijedom rečenog, ona omiljena teza svih naših nacionalista: kakav narod takva inteligencija je naopaka, jer u dobroj mjeri vrijedi upravo obratno: kakva inteligencija takav narod.