BOSNA I HERCEGOVINA
Član 1.
Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država pravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Član 2.
Građani, narodi Bosne i Hercegovine - Srbi, Hrvati, Muslimani i pripadnici drugih naroda koji u njoj žive ostvaruju svoja suverena prava u Bosni i Hercegovini.
Član 3.
U Bosni i Hercegovini zajamčena je ravnopravnost naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Narodima Bosne i Hercegovine - Hrvatima, Muslimanima, Srbima i pripadnicima drugih naroda koji u njoj žive obezbjeđuju se uslovi za afirmaciju nacionalnih vrijednosti i za slobodno ispoljavanje nacionalnih osobenosti u skladu sa potrebama zajedničkog života.
U skupštinama društveno-političkih zajednica, organima koje one biraju, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i drugim državnim organima obezbjeđuje se srazmjera zastupljenosti naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Član 4.
U Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.
Oba pisma - latinica i ćirilica su ravnopravna.
Član 5.
Teritorija Bosne i Hercegovine je jedinstvena i nedjeljiva.
Granice Bosne i Hercegovine mogu se mijenjati odlukom Skupštine Bosne i Hercegovine samo u skladu sa voljom građana cijele Bosne i Hercegovine, izraženom njihovim prethodnim izjašnjavanjem putem referenduma, ako se za mijenjanje izjasne najmanje dvije trećine ukupnog broja birača.
Član 6.
Za građane Bosne i Hercegovine postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine.
Član 7.
Grb Bosne i Hercegovine je štitastog oblika, plave boje, podijeljen na dva polja dijagonalnom gredom bijele boje sa po tri ljiljana zlatnožute boje u svakom polju.
Član 8.
Zastava Bosne i Hercegovine je pravougaonog oblika sa grbom Bosne i Hercegovine u sredini na bijeloj podlozi. Odnos širine i dužine zastave je jedan prema dva.
Član 9.
Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.
SLOBODE, PRAVA I DUŽNOSTI ČOVJEKA I GRAĐANA
Član 65.
Slobode i prava čovjeka i građana, utvrđeni Ustavom, ostvaruju se u međusobnoj solidarnosti ljudi i ispunjavanju dužnosti i odgovornosti svakog prema svima i svih prema svakome.
Slobode prava čovjeka i građana ograničeni su samo jednakim slobodama i pravima drugih i Ustavom utvrđenim interesima društva.
Svako je dužan da poštuje slobode i prava drugih i odgovoran je za to.
Član 66.
Građani su jednaki u pravima i dužnostima bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.
Svi su pred zakonom jednaki.
Član 67.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo građana i radnika na samoupravljanje, kojim se svakom obezbjeđuje da odlučuje o svojim ličnim i zajedničkim interesima u preduzećima, mjesnim zajednicama i drugim organizacijama i društveno-političkim zajednicama, kao i u svim drugim oblicima svog samoupravnog udruživanja i međusobnog povezivanja.
Svako je odgovoran za samoupravno odlučivanje i za sprovođenje odluka.
Član 68.
Građanin koji je navršio osamnaest godina života ima pravo da bira i da bude biran za predstavnika u skupštini društveno-političke zajednice.
Radnik u preduzeću, drugoj organizaciji i zajednici, bez obzira na godine života, ima pravo da bira i bude biran u organ upravljanja organizacije.
Član 69.
Građanin ima pravo da podnosi predstavke i prijedloge tijelima i organima društveno-političkih zajednica, i drugim nadležnim organima i organizacijama, da dobije odgovor na njih, kao i da preduzima političke i druge inicijative od opšteg interesa.
Član 70.
Svako je dužan da svjesno i u interesu društva vrši samoupravnu, javnu i drugu društvenu funkciju, koja mu je povjerena.
Član 71.
Zajamčeno je pravo na rad.
Radnik ima pravo na uslove rada koji obezbjeđuju njegov fizički i moralni integritet i sigurnost.
Prava stečena na osnovu rada su neotuđiva.
Svako po osnovu rada ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Svi koji upravljaju ili raspolažu društvenim i drugim sredstvima i društveno-političke zajednice dužni su da stvaraju povoljnije uslove za ostvarivanje prava na rad.
Društvena zajednica stvara uslove za osposobljavanje građana koji nisu potpuno sposobni za rad, kao i uslove za njihovo odgovarajuće zaposlenje.
Zajamčuje se, pod uslovima određenim zakonom. Pravo na materijalno obezbjeđenje za vrijeme privremene nezaposlenosti.
Radniku može prestati rad protiv njegove volje samo pod uslovima i na način koji su utvrđeni zakonom.
Tko neće da radi, a sposoban je za rad, ne uživa prava i zaštitu koji pripadaju na osnovu rada.
Član 72.
Zajamčuje se sloboda rada.
Svako slobodno bira svoje zanimanje i zaposlenje.
Svakom građanu su, pod jednakim uslovima, dostupni svako radno mjesto i funkcija u društvu.
Zabranjen je prinudan rad.
Član 73.
Radnik ima pravo na ograničeno radno vrijeme.
Radno vrijeme radnika ne može biti duže od 42 sata u sedmici. U određenim djelatnostima i u određenim slučajevima zakonom se može propisati radno vrijeme, za ograničeni period može da bude duže od 42 sata u sedmici, ako to priroda posla ili izuzetne okolnosti zahtijevaju.
Zakonom se mogu odrediti uslovi za skraćivanje radnog vremena.
Radnik ima pravo na dnevni i nedjeljni odmor, kao i na plaćeni godišnji odmor u trajanju najmanje osamnaest radnih dana.
Radnik ima pravo na zdravstvenu i drugu zaštiti i ličnu sigurnost na radu.
Omladina, žene i invalidna lica uživaju posebnu zaštitu na radu.
Član 74.
Pravo radnika na socijalno osiguranje utvrđeno je Ustavom i zakonom obavezuje se obavezama osiguranjem, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, u skladu sa zakonom.
Prava iz socijalnog osiguranja za građane i radnike koji nisu obuhvaćeni obavezama socijalnim osiguranjem uređuju se, u skladu sa zakonom, na načelima uzajamnosti i solidarnosti.
Član 75.
Radnici imaju pravo na štrajk pod uslovima utvrđenim zakonom.
Član 76.
Zajamčuje se sloboda sindikalnog organizovanja i djelovanja.
Član 77.
Na stanu u društvenoj svojini i državnoj svojini može postojati stanarsko pravo, pod uslovim utvrđenim zakonom.
Prava građana na korišćenje stana na koji postoji pravo svojine uređuje se zakonom.
Član 78.
Obavezno je osnovno školovanje u trajanju najmanje osam godina.
Građani imaju pravo da, pod jednakim uslovima utvrđenim zakonom, stiču znanja za stručnu spremu na svim stupnjevima obrazovanja, u svim vrstama škola i drugim ustanovama za obrazovanje.
Član 79.
Preduzeća, druge organizacije i zajednice i društveno-političke zajednice kreditiranjem i stipendiranjem, u skladu sa svojim potrebama, pomažu lica koja pokazuju sposobnost za dalje obrazovanje.
Djeca iz porodica sa manjim prihodima, pod jednakim uslovima sa drugim, imaju prvenstvo u stipendiranju.
Društvena zajednica posebno se stara o obrazovanju i razvijanju sposobnosti izrazito nadarenih lica.
Član 80.
Radi razvijanja ličnosti učenika i studenata i odgovornosti za njihov razvoj, u školama i drugim odgovarajućim vaspitno-obrazovnim ustanovama organizuju se, u skladu sa zakonom, razni oblici samoupravljanja.
U upravljanju visokoškolskim ustanovama učestvuju studenti na način utvrđen zakonom.
Član 81.
Društvena zajednica obezbjeđuje materijalne i druge uslove za vaspitanje i obrazovanje djece i drugih lica ometenih u fizičkom ili psihološkom razvitku.
Član 82.
Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja.
Član 83.
Zajamčena je sloboda političkog organizovanja i djelovanja.
Zabranjeno je političko organizovanje i djelovanje usmjereno na: nasilnu promjenu Ustavom utvrđenog uređenja, ugrožavanje nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta i cjelokupnosti BiH, kršenje Ustavom zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građana, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Sve političke organizacije koje se organizuju i djeluju na teritoriji BiH registruju se u skladu sa zakonom kod nadležnog suda u BiH.
Način ostvarivanja slobode političkog organizovanja i djelovanja uređuje se zakonom.
Član 84.
Zajamčena je sloboda štampe i drugih vidova informisanja i javnog izražavanja, sloboda udruživanja, sloboda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i drugih javnih okupljanja.
Građani imaju pravo da putem sredstava informisanja izražavaju i objavljuju svoja mišljenja.
Građani, organizacije i udruženja građana mogu, pod uslovima određenim zakonom, izdavati štampu i širiti informacije putem drugih sredstava informisanja.
Član 85.
Zajamčuje se pravo građanina da bude obaviješten o događajima u BiH i u svijetu, koji su od interesa za njegov život i rad, kao i pitanjima od interesa za zajednicu.
Štampa, radio i televizija i druga sredstva javnog informisanja i komuniciranja dužni su da istinito i objektivno obavještavaju javnost, kao i da objavljuju informacije organa, organizacija i građana koji su od interesa za javnost.
Zajamčeno je pravo na ispravku objavljene informacije kojom se nanosi povreda prava i interesa čovjeka, organizacije ili organa.
Član 86.
Naučno i umjetničko stvaranje je slobodno.
Stvaraoci naučnih i umjetničkih djela, kao i naučnih otkrića i tehničkih izuma, imaju moralna i materijalna prava na svoje tvorevine. Prava stvaraoca na vlastite tvorevine ne mogu se koristiti protivno interesima društva da se nova naučna dostignuća i tehnički izumi primjenjuju.
Obim, trajanje, prestanak i zaštita prava stvaraoca na vlastite tvorevine, kao i pravo preduzeća odnosno organizacija i zajednica u kojima su te tvorevine stvorene kao rezultat udruživanja rada i sredstava, određuju se zakonom.
Član 87.
Građaninu je zajamčena sloboda izražavanja pripadnosti narodu, sloboda izražavanja nacionalne kulture i sloboda upotrebe svog jezika i pisma.
Građanin nije dužan da se izjašnjava kome narodu pripada, ni da se opredjeljuje za pripadnost jednom od naroda.
Protivustavno i kažnjivo je svako propagiranje ili sprovođenje nacionalne neravnopravnosti, kao i svako raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Član 88.
Ravnopravni su jezici naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive i njihova pisma na teritoriji BiH.
Pripadnici naroda Bosne i Hercegovine i pripadnici drugih naroda koji u njoj žive imaju pravo na nastavu na svom jeziku, u skladu sa zakonom.
Zakonom i statutom društvene-političke zajednice i aktima preduzeća, drugih organizacija i zajednica obezbjeđuje se ostvarivanje ravnopravnosti jezika i pisma pripadnika drugih naroda koji žive u BiH, u službenoj upotrebi na područjima na kojima žive pripadnici ovih naroda i utvrđuje se način i uslovi primjene ove ravnopravnosti.
Pripadnici drugih naroda koji žive u BiH imaju, u skladu sa Ustavom i zakonom, pravo na upotrebu svog jezika i pisma u ostvarivanju svojih prava i dužnosti, kao i u postupku pred državnim organima i organizacijama koji vrše javna ovlašćenja.
Zajamčuje se pripadnicima drugih naroda koji žive u BiH da, radi ostvarivanja prava na izražavanje svoje narodnosti i kulture, slobodno upotrebljavaju svoj jezik i pismo, razvijaju svoju kulturu i da radi toga osnivaju organizacije i uživaju druga Ustavom utvrđena prava.
Član 89.
Odbrana BiH je neprikosnoveno i neotuđivo pravo i najviša dužnost i čast svakog građanina.
Član 90.
Pravo je i dužnost građanina da učestvuje u društvenoj samozaštiti.
Član 91.
Zajamčena je sloboda savjesti i vjeroispovjesti.
Ispovjedanje vjere je slobodno i privatna je stvar čovjeka.
Vjerske zajednice odvojene su od države i slobodne su u vršenju vjerskih poslova i vjerskih obreda.
Vjerske zajednice mogu osnivati vjerske škole za spremanje sveštenika.
Protivustavna je zloupotreba vjere i vjerske djelatnosti u političke svrhe.
Vjerske zajednice ne mogu osnivati političke organizacije.
Društvena zajednica može materijalno pomagati vjerske zajednice.
Vjerske zajednice mogu imati pravo svojine na nekretnine.
Vjerske zajednice mogu da se bave privrednom i drugom djelatnošću pod uslovima utvrđenim zakonom.
Član 92.
Život čovjeka je neprikosnoven.
Smrtna kazna može se izuzetno propisati i izreći samo na najteže oblike teških krivičnih djela.
Član 93.
Zajamčuje se nepovredivost integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava ličnosti.
Zabranjeno je i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava.
Član 94.
Sloboda čovjeka je neprikosnovena.
Niko ne može biti lišen slobode, osim u slučajevima i u postupku koji su utvrđeni zakonom.
Lišenje slobode može trajati samo dok postoje zakonski uslovi za to.
Član 95.
Lice za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično djelo može biti pritvoreno i zadržano u pritvoru samo kad je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka ili radi bezbjednosti ljudi. Pritvor se određuje odlukom suda, a samo izuzetno pod uslovima određenim zakonom, odlukom drugog zakonom ovlašćenog organa-najduže do tri dana.
Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja ili najkasnije u roku od 24 sata od pritvaranja. Protiv ovog rješenja to lice ima pravo žalbe o kojoj sud odlučuje u roku od 48 sati.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.
Pritvor može trajati po odluci prvostepenog suda najduže tri mjeseca od dana pritvaranja. Ovaj rok se može odlukom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine produžiti još za tri mjeseca. Ako se do isteka tih rokova ne podigne optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu.
Član 96.
Zajamčuje se poštovanje ljudske ličnosti i ljudskog dostojanstva u krivičnom postupku i svakom drugom postupku, u slučaju lišenja, odnosno ograničenja slobode, kao i za vrijeme izvršavanja kazne.
Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem kažnjavanju ili postupanju.
Zabranjeno je da se bilo kom licu, bez njegove saglasnosti, vrše medicinski ili drugi naučni ogledi.
Član 97.
Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, državnim i drugim organima i organizacijama, koji rješavaju o njegovim pravima, obavezama i interesima.
Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluka sudova, državnih organa i drugih organa i organizacija, kojima se rješava o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu.
Pravna pomoć obezbjeđuje se putem advokature kao samostalne društvene službe i putem drugih vidova pravne pomoći.
Član 98.
Niko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo predviđeno zakonom ili propisom zasnovanom na zakonu, kao kažnjivo djelo i za koje nije bila predviđena kazna.
Krivična djela i krivične sankcije mogu se odrediti samo zakonom.
Krivične sankcije izriče nadležan sud u zakonom propisanom postupku.
Niko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
Lice koje je neopravdano osuđeno za krivično djelo ili je bez osnova lišeno slobode ima pravo na rehabilitaciju i na naknadu štete iz društvenih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Član 99.
Zajamčeno je pravo na odbranu.
Niko tko je dostižan sudu ili drugom organu nadležnom za vođenje postupka, ne može biti kažnjen ako po zakonu nije saslušan ili ako mu nije data mogućnost da se brani.
Okrivljeni ima pravo da sebi uzme branioca kome se, saglasno zakonu omogućava odbrana i zaštita prava i interesa okrivljenog. Zakonom se određuje u kojim slučajevima okrivljeni mora imati branioca.
Član 100.
Građanima se zajamčuje sloboda kretanja i nastanjivanja.
Ograničavanje slobode kretanja i nastanjivanja može se predvidjeti zakonom i to samo da bi se obezbijedilo vođenje krivičnog postupka, spriječilo širenje zaraznih bolest ili zaštitio javni poredak, ili ako to zahtijevaju interesi odbrane BiH.
Član 101.
Stan je nepovrediv.
Niko bez rješenja donesenog na osnovu zakona ne smije ući u tuđi stan ili druge prostorije, ni u njima vršiti pretresanje protiv volje njihovog držaoca.
Pretresanju ima pravo da prisustvuje lice čiji se stan ili prostorije pretresaju, ili član njegove porodice odnosno njegov zastupnik.
Pretresanje se može vršiti samo u prisutstvu dva svjedoka.
Pod uslovima predviđenim zakonom službeno lice može ući u tuđi stan ili prostorije bez rješenja nadležnog organa i vršiti pretresanje bez prisutstva svjedoka ako je to neophodno radi neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, ili ako je očigledno da se drukčije ne bi mogli obezbjediti dokazi u krivičnom postupku.
Svako protivpravno ulaženje u tuđi stan i druge prostorije i njihovo pretresanje zabranjeni su i kažnjivi.
Član 102.
Čovjekova privatnost je nepovrediva.
Tajna pisma i drugih sredstava opštenja je nepovrediva.
Zakonom se jedino može propisati da se samo na osnovu rješenja suda može odstupiti od načela nepovredivosti tajne pisma i drugih sredstava opštenja, ako je to neophodno za vođenje krivičnog postupka ili za bezbjednost zemlje.
Član 103.
Zajamčena je zaštita ličnih podataka.
Prikupljanje, obrada i svrha korišćenja ličnih podataka uređuju se zakonom.
Zabranjeno je korišćenje ličnih podataka suprotno svrsi prikupljanja.
Član 104.
Svako ima pravo na zaštitu zdravlja.
Zakonom se utvrđuje u kojim slučajevima građani koji nisu osigurani imaju pravo na zaštitu zdravlja iz društvenih sredstava.
Svaka organizacija u zdravstvu dužna je da, u okviru svog djelokruga i raspoloživih kapaciteta, pruža medicinsku pomoć.
Svaki zdravstvenik i svaka organizacija u zdravstvu moraju građaninu pružiti hitnu medicinsku pomoć.
Član 105.
Borcima, vojnim invalidima i članovima porodica palih boraca zajamčuju se prava kojima se obezbjeđuje njihova socijalna sigurnost i posebna prava koja se utvrđuju zakonom.
Vojnim licima obezbjeđuje se osposobljavanje za rad, invalidska prava i drugi oblici zaštite.
Član 106.
Žrtvama neprijateljskog djelovanja kojim se ugrožava bezbjednost Republike ili Ustavom utvrđeni poredak, žrtvama fašističkog terora i civilnim žrtvama rata, kao i njihovim porodicama, obezbjeđuje se društvena zaštita.
Zakonom i odlukom skupštine društveno-političke zajednice, na osnovu zakona, utvrđuju se oblici i obim zaštite, kao i način i uslovi pod kojima se ona ostvaruje.
Član 107.
Majka i dijete uživaju posebnu društvenu zaštitu.
Pod posebnom društvenom zaštitom su maloljetnici o kojima se roditelji ne staraju, kao i druga lica koja nisu u mogućnosti da se sama brinu o sebi i zaštiti svojih prava i interesa.
Član 108.
Građani koji su nesposobni za rad, a nemaju sredstava potrebnih za izdržavanje, imaju pravo na pomoć društvene zajednice.
Član 109.
Porodica uživa društvenu zaštitu. Brak i pravni odnosi u braku i porodici uređuju se zakonom.
Brak se punovažno zaključuje slobodnim pristankom lica koja sklapaju brak pred nadležnim organom.
Roditelji imaju pravo i dužnosti da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece. Djeca su dužna da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć.
Djeca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku.
Član 110.
Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.
Ovo pravo se ne može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.
Član 111.
Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu.
Društvena zajednica obezbjeđuje uslove za ostvarivanje ovog prava.
Član 112.
Svako ko iskorišćava zemljište, vodu i druga prirodna dobra, dužan je da to učini na način kojim se obezbjeđuju uslovi za rad i život čovjeka u zdravoj sredini.
Svako je dužan da čuva prirodu i njena dobra, prirodne znamenitosti i rijetkosti i spomenike kulture.
Član 113.
Zajamčeno je pravo nasljeđivanja.
Nasljeđivanje se uređuje zakonom.
Nasljeđivanje imovine lica koje je uživalo socijalnu ili drugu pomoć društvene zajednice može se zakonom ograničiti.
Član 114.
Svako je dužan da, pod jednakim uslovima i srazmjerno svojim materijalnim mogućnostima, doprinosi zadovoljavanju opštih društvenih potreba.
Član 115.
Dužnost je svakoga da drugom pruži pomoć u opasnosti i da solidarno sa drugim učestvuje u otklanjanju opšte opasnosti.
Svako je dužan da učestvuje u sprečavanju onih koji ometaju javni red i mir i otklanjaju opasnosti za miran život i rad građana.
Član 116.
Svako je dužan da se pridržava Ustava i zakona. Zakonom se određuju uslovi pod kojima je kažnjivo propuštanje da se vrše Ustavom utvrđene dužnosti.
Član 117.
Protivustavna i kažnjiva je svaka samovolja kojom se povređuje ili ograničava pravo čovjeka bez obzira na to ko je vrši.
Niko ne smije upotrebljavati prinudu ni ograničavati prava drugoga osim u slučajevima i u postupku koji su propisani zakonom.
Član 118.
Svako ima pravo na naknadu štete koju mu, u vezi sa obavljanjem službe ili druge djelatnosti državnog organa, odnosno organizacije koja vrši poslove od javnog interesa pričini, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom lice ili organ koji vrši tu službu ili djelatnost.
Štetu je dužna nadoknaditi društveno-politička zajednica, odnosno organizacija u kojoj se vrši djelatnost ili služba. Oštećeni ima pravo da, u skladu sa zakonom, zahtijeva naknadu i neposredno od lica koje je počinilo štetu.
Član 119.
Stranci u Bosni i Hercegovini uživaju slobode i prava čovjeka utvrđene Ustavom i imaju druga prava i dužnosti utvrđene zakonom i međunarodnim ugovorom.
Član 120.
Slobode u Bosni i Hercegovini ne mogu se oduzeti ni ograničiti.
Slobodama i pravima utvrđenim Ustavom niko se ne smije koristiti radi rušenja demokratskog uređenja utvrđenog Ustavom, ugrožavanja nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta i cjelokupnosti BiH, kršenja Ustavom zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građanina, ugrožavanja mira i ravnopravne međunarodne saradnje, raspirivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje ili netrpeljivosti ili podsticanja na vršenje krivičnih djela, niti se ovim slobodama može koristiti na način kojim se vrijeđa javni moral. Zakonom se određuje u kojim slučajevima i pod kojim uslovima korišćenja slobodama protivno Ustavu, povlači ograničenje ili zabranu njihovog korišćenja.
Ove slobode i prava ostvaruju se, a dužnosti se ispunjavaju na osnovu Ustava. Način ostvarivanja pojedinih sloboda i prava može se propisati samo zakonom i to jedino kad je Ustavom predviđeno ili kad je neophodno za njihovo ostvarivanje.
Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom.
