Imam oko sebe par prijatelja i prijateljica a ponekad upoznam i nekog random ko se otvori dovoljno da vidim da ima taj problem sa samopouzdanjem i ljubavi prema sebi. Iako grozan motivator i govornik, to me dotakne iz srca zbog sopstvenog iskustva pa ne mogu da im ne probam bar otškrinuti oči što se tiče toga.
Ako se ne osjećaš dobro u svojoj koži - mijenjaj nešto. Bilo šta. Ako ne vidiš razliku, pusti to, mijenjaj nešto drugo. Ako ni to nije rješenje, idi na treće. Statistike kažu da je uspjeh mnogo veći kad nešto probaš milion puta nego jednom ili nijednom. True story

.
Evo jedan primjer iz ličnog iskustva...prvi utisak koji ja ostavljam na ljude je da sam zatvorena, nepristupačna, ozbiljna i, ponekad, čudna. Prva tri puta kad sam to čula od drugih ljudi sam u čudu zastajala a poslije sam to prihvatila kako jest i tješila se činjenicom da mi to kažu poslije kad im se svakako promijeni mišljenje. Onda sam skontala da me to koči jer za, naprimjer, razgovor za posao, imam na raspolaganju taj prvi utisak i toe to. Umjesto da prihvatim da ću biti takva cijeli život ja sam se naljutila na sebe i odlučila da ću naučiti ostaviti dobar prvi dojam i da mi to stvarno treba. Inače sam tip osobe koji bi na sav glas zavapio da ne zna kakav je njegov posao iz snova al da zna da to nije nekakav rad s ljudima. I, kako to već biva po čika Marfiju, svaki redom posao koji sam uspjela pronaći, bio je rad sa ljudima. Treći dan na jednom poslu koji sam radila tokom studija, sjećam se, na vrlo, vrlo ružan način, šefica mi je saopštila (grmeći, by the way) kako ja nisam za taj posao i da djelujem prepadnuto, nezainteresovano i da se nikad neću uklopiti. Jebala sam joj mater u sebi i učinil da za 4 dana promijeni mišljenje. Pogurao me inat. Ko je ona da mi kaže da ja ne mogu naučiti prodavati njene điđe? Opet onaj kobni utjecaj prvog utiska, koji me i ovdje, naravno, pokopao i inat koji me natjerao da iz sebe izvučem nešto novo.
Onda, jedno pet poslova poslije, ne samo da mi je osmijeh prirodna reakcija kad vidim klijenta nego više ne želim raditi poslove koji nemaju doticaja s ljudima. Mislim, mora svaki imati doticaja s ljudima, al mislim na ljude koji nisu šefovi i kolege u firmi. Znate na šta mislim
Izgradila sam kod sebe sposobnost nekakvog stečenog šarma koji pomaže u svim situacijama (pogotovo s muškarcima, mehehe) i otad sam druga žena.
O promjenama koje su se u meni desile u zadnjih, možda 5 godina, mogla bih pisati knjigu (a nisam u zreloj dobi) ali da lagano završavam sad, pogubiću se u pisanju

.
Niko vam neće nacrtati kako da se promijenite na bolje ali možete iskoristiti druge ljude da dođete do toga. Ako niste toliko tvrdoglavi da vam se sve što drugi sugeriraju odbije od glave, možete si pomoći. Gore sam spomenula par prijateljica koje imaju neki problem i onda im ja pokušam otvoriti oči da krenu inatom ili odlučnošću, ili bilo čime, u rješavanje, jer smatram da nije nerješivo. Došla sam, nažalost, do zaključka da one sebi nikad neće pomoći, jer su previše tvrdoglave i sve što im bilo ko priča, odlazi u eter. Ja sam sebi pomogla, zato što nisam tvrdoglava i jer upijam i naučim.
Nego da čujem, ko je tvrdoglav ko nije?