http://www.bitno.net/kolumne/koliko-dje ... 8WICOLTJH0
Kod nas je zavladao svojevrstan trend, da ako djetetu ne možeš priuštiti vlastitu sobu, tri vrste aktivnosti (jesmo li mi kao djeca ZBILJA imali tri-četiri aktivnosti?), rođendane u skupim igraonicama, zimovanja… da ih je bolje i ne imati! Razmislimo, kakvu poruku šaljemo od samog starta?
Koliko je djece društveno prihvatljivo?
http://blog.vecernji.hr/nikolina-nakic/ ... ljivo-3341U brojnoj razmjeni iskustava zaključila sam da se društvena klima DONEKLE promijenila, donekle u smislu da su se mnogi parovi planirano i željeno odlučili na treće dijete, ovo već pišem u ime svoje generacije druge polovice sedamdesetih, a da ne strše pretjerano i nisu promatrani kao svjetsko čudo što su se na taj “pothvat” odlučili. Neki koje poznajem shvatili su da imati djecu zbilja nije toliki bauk, da su bratstvo i sestrinstvo neprocjenjive životne kategorije, i ono što su neki drugi smatrali hrabrošću i ludošću, oni su smatrali običnom zdravom obiteljskom logikom.
Zbog cega je zavladao trend od dvoje djece? Nedavno sam dobio novu radnu kolegicu iz Mexika. Jedna od prvih reakcija koje je imala je ta da joj se Europa cini izuzetno starom i to se prema njoj uoci golim okom. U Mexiku vrvi od omladine i rijetke su porodice koje imaju manje od 4-5 djece. Zasto je dvoje djece postala neka norma? Kako je doslo do toga?
