Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?

zoka · Post by **zoka** » 12/11/2004 15:57

Hajde sad pozivam vas da retrospektivno pogledate u godine iza sebe.

Sta vidite? Koliko se dogadjaja sjecate? Iz kojih perioda? Koliko uspomena imate?

Nedavno je jedan moj poznanik u razgovoru rekao: "u Bosni za vecinu kao da je vrijeme stalo sa Dejtonskim sporazumom." Ta izjava mi se ucinila na prvo slucanje jako istinita prije negho sam se zamislio nad njom i isisao sav sok i snagu iz nje.

Stvarno moze se evidentirati da je tako, mnogi jos uvijek cekaju bolje sutra, da se izgrade fabrike, otvore radna mjesta, poboljsaju plate ili penzije i vrijeme porlazi a vecina zivi nekim konzerviranim zivotom bez dogadjaja i iskustava koja bi ga obogatila.

Neki dan sam bio svjedok i sudionik razgovora u kojem jedan srednjovjecni muskarac razgovara sa svojom kolegicom "od prije rata". Pred mojim ocima su se nizale slike koje su mi iscrtavale njihove izjave. Shvatam da je sugovornica bila sef ovom mome poznaniku da je on nekada radio kao projektant, "crtao na racunaru" jos "prije rata", a onda govori o svome zivotu dsada gdje je i sta radi, kaze da je sad dosao "vindous" i sad je sve drugacije da je isao na kurs "vorda" odmah "poslije rata" ali nije nastavio na "autoked" nije imao vremena i onda prosle godine izleti neki posao nocnog cuvara i sad nema kad sta ce mora se ziviti od necega.

Tog covjeka kojeg skroz povrsno poznajem je iznenadio me totalno, nisam ni imao predstavu da je on (bio) inzenjer. Prije rata napredan kadar i sad eto prodje 8 godina bez i jedne uspomeni i slike ili dozivljaja bar ne onoga koji bi mogao da se pohvali svojoj kolegici.

Pitam se dali je suma iskustava koje jedan covjek ima ista kod svih nas bar priblizno. Dobro, neko putuje oko svijeta a neko sjedi u zatvoru ali opet misterija mi je to skroz. Recimo ovo dvoje ljudi kao da nisu imali jedno drugom sta da kazu a imali su intenzivan zivot "prije rata" pun uspomena.

Taj moj poznanik mi je metafora postao. U ovoj prici to je jedan nepoznati bezimeni muskarac koji hoda medju nama navece sjedi u nekoj radnjici i razvlaci svojih par stoja a vrijeme ide...

Pomislim pa kad bi upotrijebio bar 10% svoga znanja jer moras biti najbolji u osnovnoj skoli pa u srednjoj pa na fakultetu i na kraju dobiti radno mjesto na institutu i biti inzenjer projektant i onda stati!?!?

Kojim intenzitetom vi zivite? Meni recimo april mjesec ove godine je veoma daleko. Mogu nabrojati desetine dogadjaja i dozivljaja iz porodivcnog zivota, supruga i djeca su citav jedan svijet bez kraja pun uspomena i sretnih i lijepih dogadjaja, poslova i poslica kojima sam se bavio, mjesta gdje sam bio, ljudi koje sam sreo...

Ne znam uvijek sam imao neku urodjenu sklonost da analiziram stvari. Nek se ne nadje niko uvrijedjen. Nekad dodjem na forum pa procitam ili dam neki post, nerjetko od vasih komentara imam prava iskustva, nasladim se kao septembarskom jabukom. Sad me kopka ta konzervacija i masovno zatvaranje ljudi u sebe jer to nije karakteristika niti bosanaca niti juznih ljudi.

lin · Post by **lin** » 13/11/2004 00:36

Ja mislim da ti poznanik nije bio u pravu kada je rekao da je zivot u Bosnia stao sa Dejonskm sporazumom...fulio je par godina: zivot je stao sa ratom.

Pa i ti sam u svom postu par puta spominjes podjelu vremena na prije i poslije (a svi znamo da se to odnosi na rat). Razumijem tog inzinjera/metaforu...mozda ima zenu i djecu, pa i nekakav posao, recimo ode svake godine na more, dodje raja na sjelo, sve je to divno i krasno ALI... Ali nije kao ono "nekad". I kako sad da on uziva kada zna da je nekad bilo bolje? Kako da pravi lijepe uspomene kada ga gusi nostalgija?

Super je propagirati "intenzivan zivot" ali nazalost ja mislim da je to vijeme za naseg inzinjera/metaforu proslo. Prije rata je vjerovatno intenzivno zivio, intenzivno se smijao, intenzivno zaljubljivao, intenzivno radio ali mozda je izgubio onu dozu naivnosti koja je potrbna za to?

Vodenjak · Post by **Vodenjak** » 13/11/2004 00:39

Ako je covjek stigao i HTIO da ISTA prozivi i dozivi prije rata, bio sad u Bosni ili bilo gdje vani, sve mu je to samo imitacija zivota!

zoka · Post by **zoka** » 13/11/2004 03:20

lin razumijem te, hajde da ne govorim o konkretnom covjeku koji je prosto stao, da govorim uopsteno o ljudima jer suma tih pojedinacnih slucajeva smo mi sami.

Evo vidi recimo Vodenjak je rekao da sada zivimo "imitaciju zivota". Ne ovo je pravi zivot, nije imitacija. Recimo za moje kcerkice ovo je njihovo djetinjstvo, hocu da ga se sjecaju sa lijepim uspomenama. I moj jedan od najljepsih perioda zivota je djetinjstvo i naravno ovaj period poslije rata.

Kao taj bezimeni muskarac i ja mogu pricati o godinama rata pa da sa 1992 predjem u 1996 kao vrijeme bez dogadjaja. Doduse to takvo vrijeme u opkoljenom Sarajevu uz sav jad i chemer sto sam vidio i dozivio sa svojim roditeljima opet nisam dao da me pogazi. Procitao sam vise nego ikada u zivotu, manijakalno svu literaturu koja vrijedi sam nabavljao razmjenjivao i citao kad je bilo vremena. To vrijeme rata s jezom spominjem ali zato oih osam godina od tada iako nisu u materijalnom izobilju jako su mi drage.

Treba se boriti ili si pobjedjen.

madona · Post by **madona** » 13/11/2004 03:25

zivot mi je stao '92 i vise se nikad nece pomaci sa mrtve tacke. Ovo sve dalje je zivotarenje, prezivljavanje, i nikakve veze nema gdje si. Mozes biti na najljepsem mjestu na planeti, ali u tebi praznina, onoga osjecaja pripadnosti, zadovoljstva, ispunjenosti, zivota ...nema vise ...ja vise ne stanujem tu

cowboy · Post by **cowboy** » 13/11/2004 03:54

Ma zavisi kako je koga sreca posluzila (ili sluzi), i koliko je koga rat pogodio. Imao sam sjajnih iskustava prije rata, nekako sam uspio samo upamtiti uglavnom pozitivna iskustva tokom rata, a opet najbolja iskustva sam imao poslije rata. Post ratni period je sjebada za svako drustvo, posebno u bosni, jer je nasa situacija u mnogome specificna. Takodjer, i zivotna dob vrsi presudan uticaj. Kad si mladji, ili si nezainteresovan, ili srljas. Kad si stariji, ili si oprezan, ili razocaran. Bitno je uspostaviti odredjene ciljeve u zivotu, svako prema datim okolnostima. Ne moraju to biti neki ogromni ciljevi, bitno ih je imati. Onda se covjek osjeca ispunjenijim, pa i iskustva koja prozivljava, prozivljava ih s vecim intezitetom. Bitno je znati da nista u zivotu ne dolazi samo od sebe, pa ni iskustva. Misli pozitivno! Grab life by the horns.

zoka · Post by **zoka** » 13/11/2004 10:24

ja sam siguran da mnogi koji procitaju ovu temu dozive neki unutrasnju pobunu koja ih potice da krenu naprijed.

Ova sva nasa prica stane u 500 rijeci ali medju njima treba naci ono sto potice da se krene da se bori. Moraju se praviti male svakodnevne pobjedice ali isto tako treba se sagledati situacija i zadati sebi neki cilj.

Taj bezimeni muskarac koji svaku vecer sjedi u nekoj radnji i moli boga da niko ne dodje da je opljacka, slusa radio ili gleda TV i bori se sa snom, jer gazda ne da da se spava, ima mnoooogo vremena. Za svo to vrijeme sto provodi tamo moze nauciti ako treba novi fakultat zavrsiti. U to vrijeme moze raditi jos jedan posao prakticno... ali ne na moje takve prijedloge njegove oci su se zagledale u daljinu on to tvrsim nije cuo, cuo mozda jeste ali nije registrovao jer je poslije toga samo automatski rekao "ma ja" i nije podrzavao uopste razgovor na tu temu, nije zelio ni da cuje nekakav konkretan prijedlog a cak mozda bih mu imao dati i neku ponudu da radi...

treba imati cilj dovoljno veliki da se za njega vrijedi boriti.

nikita · Post by **nikita** » 13/11/2004 10:42

Vecina ljudi ne zna tacno u sta im prodje vrijeme.
Vecina rijetko do kraja shvata sta u stvari zeli.

Dok su se neki zaista napatili u ratu pa opet smogli snage da nastave dalje, za druge je rat ipak samo iluziorni povod zasto ne idu dalje, mozda opravdanje za neadekvatnost.

Kod prvih poteskoce radjaju u njima sposobnosti neophodne za preodoljevanje istih, a drugi opuste jos vise vec odavno spustene ruke.

Kada kroz zivot ides bez cilja, onda nema ni razloga birati put. Kada ne znas kuda ides, neces znati da si dosao na pravo mjesto.
To je ona logika u kojoj se lakse odrice od nekog cilja, nego od sitnih navika.

Neocekivano se u zivotu desava cesce nego ocekivano.
Pa cak i onda kada si na pravom putu, ali samo sjedis na njemu, mnogi ce te prestici.

Nesretni smo jer zjevamo okolo i gledamo druge, tako reci zivjeli smo dugo i sretno, dok nismo vidjeli da drugi zive duze i sretnije. Kako je lijepo tamo gdje nas nema, i kako je ruzno ovdje gdje smo mi.
Nista covjeka ne moze da unazadi tako tesko, kao geler sopstvene srece.

A u stvari samo jedan korak je pocetak putesestvija.

Vodenjak · Post by **Vodenjak** » 13/11/2004 11:35

zoka wrote:lin razumijem te, hajde da ne govorim o konkretnom covjeku koji je prosto stao, da govorim uopsteno o ljudima jer suma tih pojedinacnih slucajeva smo mi sami.

Evo vidi recimo Vodenjak je rekao da sada zivimo "imitaciju zivota". Ne ovo je pravi zivot, nije imitacija. Recimo za moje kcerkice ovo je njihovo djetinjstvo, hocu da ga se sjecaju sa lijepim uspomenama. I moj jedan od najljepsih perioda zivota je djetinjstvo i naravno ovaj period poslije rata.

Kao taj bezimeni muskarac i ja mogu pricati o godinama rata pa da sa 1992 predjem u 1996 kao vrijeme bez dogadjaja. Doduse to takvo vrijeme u opkoljenom Sarajevu uz sav jad i chemer sto sam vidio i dozivio sa svojim roditeljima opet nisam dao da me pogazi. Procitao sam vise nego ikada u zivotu, manijakalno svu literaturu koja vrijedi sam nabavljao razmjenjivao i citao kad je bilo vremena. To vrijeme rata s jezom spominjem ali zato oih osam godina od tada iako nisu u materijalnom izobilju jako su mi drage.

Treba se boriti ili si pobjedjen.

Mozda sam se pogresno "odrazio" samo

Potpuno se slazem s tobom Zoka da tvoje kcerkice imaju svoj zivot. I ja nastojim (i uspijevam, nadam se!) da i moji sinovi zive svoj zivot, neoptereceni stvarima kojima sam vise ili manje ja sam opterecen.
Cak nisam siguran da sam i ja "opterecen" istima vec je to jednostavno nesto sto je dio mog zivota i nesto sto, valjda, NECU da zaboravim.
Medjutim, to ujedno ne znaci da sam prestao da zivim. Naprotiv! Zivot mi je ispunjen 25 sati na dan sto kazu. Imam dobar i cijenjen posao i ovdje na zapadu, dva zlatna sina, materijalno sam obezbijedjen ni vise ni manje nego sto sam bio dok sam zivio u svojoj zemlji, imam prijatelje i u ovoj novoj zemlji, sacuvalo se onih pravih prijatelja i u domovini...
Dakle, nisam uopste tip covjeka s kojim je i poceta prica...

Ali postoji "nesto" Zoka i to nesto je bas samo - "nesto"! Ne mogu ja naci rijeci koje bi oslikale i opisale taj pojam. Zato se i ne trudim.
Ali da to "nesto" postoji, dokaz je i to da se nalazim na ovom forumu zajedno s tobom i drugima, da pokusavam da iznesem svoje stavove koji pocesto budu docekani na "noz" i da nema tog "nesto" vjerovatno bih vec nakon prvog "kontranapada"

digao ruke, ali NE!

To "nesto" mi ne da...
Zasto, ne znam ni sam...

Vjerovatno zato sto sam u svojoj zemlji bio stigao i do godina u kojima covjek prestaje sanjati i planirati i pocinje da svoje snove pretvara u djelo!

Ja sam bio BAS na tom stepenu sa svojih tridesetak godina kad sam bio prinudjen da napustim sve i pocnem iz pocetka...

Zato mi se cini da i pored svega sto zaista jesam uspio ovdje, valjda zbog djecackih snova, momackih planova i djela vec podobro odraslog covjeka, ne mogu da u pojedinim trenucima prekinem tu pupcanu vrpcu kojom sam za sve to vezan...

Nadam se da sam barem malo jasniji. (Mada mi se cini da je sve ovo sto napisah nekako konfuzno u stvari

)

Mozda i ta konfuznost sama za sebe govori nesto o ovome sto napisah. Ili...?

Ziv bio!

zoka · Post by **zoka** » 13/11/2004 11:36

nikita wrote: Neocekivano se u zivotu desava cesce nego ocekivano.

Da ova recenica ni se tako svidjela prosto je prelijepa a i jako istinita. Mozda nekom drugom prilikom o njoj prodiskutujemo ali svidja mi se tvoja konstatacija da se ljudi tesko odricu sitnih navika i naci ce svaki izgovor samo da bi podrzali svoju ljenost.

madona · Post by **madona** » 13/11/2004 17:17

potpuno se slazem sa vodenjakom, i ja sam prilicno "uspjesna zena", nije stvar u tome sta smo postigli, nego u onom osjecaju praznine duboko u nama koji se usadio tu sa prvim pucnjem i nikad vise nista tu prazninu nije ispunilo. Sjecam se jednog Seje na jednom od foruma koji je to tako lijepo opisao prostim rijecima - kada sam ovde, sve ovo pripada meni, ali ja ne pripadam ovde, a kada odem u Bosnu, sve pripada meni, ali ja vise ne pripadam tamo. Tako nekako.

hananah · Post by **hananah** » 13/11/2004 17:20

Kao sto Gabi Novak opjeva - Pamtim samo sretne dane

madona · Post by **madona** » 13/11/2004 17:22

u stvari, ja sam skrenula sa teme, nemam nista slicno sa covjekom iz tvoje price. Njegov problem je sto nema motiv. Mi mozemo sve sto hocemo, samo kada hocemo.

nikita · Post by **nikita** » 13/11/2004 17:44

kada sam ovde, sve ovo pripada meni, ali ja ne pripadam ovde, a kada odem u Bosnu, sve pripada meni, ali ja vise ne pripadam tamo. Tako nekako.

Malo si ti ovo sfuserila

haj opet

LudoALudjiJA · Post by **LudoALudjiJA** » 13/11/2004 17:47

Vodenjak wrote:Ako je covjek stigao i HTIO da ISTA prozivi i dozivi prije rata, bio sad u Bosni ili bilo gdje vani, sve mu je to samo imitacija zivota!

zar su pazarci i to uspjeli kopirati?

Vodenjak · Post by **Vodenjak** » 13/11/2004 18:15

LudoALudjiJA wrote:
Vodenjak wrote:Ako je covjek stigao i HTIO da ISTA prozivi i dozivi prije rata, bio sad u Bosni ili bilo gdje vani, sve mu je to samo imitacija zivota!
zar su pazarci i to uspjeli kopirati?

O cemu ti?

Vodenjak · Post by **Vodenjak** » 13/11/2004 18:18

madona wrote:potpuno se slazem sa vodenjakom, i ja sam prilicno "uspjesna zena", nije stvar u tome sta smo postigli, nego u onom osjecaju praznine duboko u nama koji se usadio tu sa prvim pucnjem i nikad vise nista tu prazninu nije ispunilo. Sjecam se jednog Seje na jednom od foruma koji je to tako lijepo opisao prostim rijecima - kada sam ovde, sve ovo pripada meni, ali ja ne pripadam ovde, a kada odem u Bosnu, sve pripada meni, ali ja vise ne pripadam tamo. Tako nekako.

Citirah jednom negdje pjesnika:

"Iz rata smo izasli mi
al´ nije iz nas rat!"

LudoALudjiJA · Post by **LudoALudjiJA** » 13/11/2004 18:19

Vodenjak wrote:
LudoALudjiJA wrote:
Vodenjak wrote:Ako je covjek stigao i HTIO da ISTA prozivi i dozivi prije rata, bio sad u Bosni ili bilo gdje vani, sve mu je to samo imitacija zivota!
zar su pazarci i to uspjeli kopirati?

O cemu ti?

ada o snalazljivosti i vjestini

madona · Post by **madona** » 13/11/2004 18:22

Citirah jednom negdje pjesnika:

"Iz rata smo izasli mi
al´ nije iz nas rat!"

taman tako....ja jos ratujem

LudoALudjiJA · Post by **LudoALudjiJA** » 13/11/2004 18:25

madona wrote:Citirah jednom negdje pjesnika:

"Iz rata smo izasli mi
al´ nije iz nas rat!"

taman tako....ja jos ratujem

zoka · Post by **zoka** » 13/11/2004 19:09

ovo je bilo rekordnih 10 postova dok mi nisu zachatali temu

Vodenjak · Post by **Vodenjak** » 13/11/2004 19:51

zoka wrote:ovo je bilo rekordnih 10 postova dok mi nisu zachatali temu

Upravo sam i ja htio nesto slicno da kazem...
Znam ja nas, *ebo ti nas!

St.Germain · Post by **St.Germain** » 13/11/2004 20:02

Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?

znam ja

1.934.539.222.300

Edit · Post by **Edit** » 14/11/2004 16:17

Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?

Svako od nas izgradio je vlastite filtere za informacije koje prima i sjeæanja koja ¾eli zadr¾ati. "Broj" iskustava i uspomena koje æe ostati u na¹em sjeæanju zavise od toga, da li je njihova vrsta odgovarala na¹im filterima .....

zoka · Post by **zoka** » 15/11/2004 11:30

Edit wrote: Svako od nas izgradio je vlastite filtere za informacije koje prima i sjećanja koja želi zadržati. "Broj" iskustava i uspomena koje će ostati u našem sjećanju zavise od toga, da li je njihova vrsta odgovarala našim filterima .....

Da edit to je upravo misao vodilja pisanja ove teme. ljudi su danas kukavice i boje se zivjeti zivot.

Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?

#1 Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25