Svakodnevno chujemo stotine razlichitih vijesti. Na neke reagujemo, na neke. Neke nas nasmiju, neke naljute, neke samo ignorishemo. Pogledajmo sluchaj vijesti zvane "Blashkitj".
Sad smo u stanju da saznamo sve, onako fino, isfabrikovano, ko je on? Kakav je kao chovjek i kao komunista

ups, kao muzh i komshija, i kako se snalazi za strugom i sa makazama za votjke, kojih josh nema, no i to saznajemo da tje se drzhava pobrinuti za njega i bla bla. No, vetj je to sve na margini, za sedam dana, vijesti o njemu i njegovoj porodici tje se preseliti sa naslovne stranice (a nema na kojoj naslovnoj stranici u susjednoj drzhavi nije bio, i na nekim u BiH), na stranicu 4, pa 7, dok ne prestanu da pishu o njemu. Mozhda 1. septembra ne bude ni chlanka o njemu, pa ga malo spomenu, kao zachin sudjenju nekim drugim hashkim zatvorenicima.
Koliko dugo traje novinska vijesta?
Koliko dugo nasha pazhnja mozhe da se koncentrishe i da nam zanimljiv (na bilo koji nachin) lik sa naslovne stranice nekih novina?
Man oder Tier? chuchi u nama samima, a ponekad novinska vijest izvuche jedno, ponekad drugo, koliko treba da se Tier oder Man, vrati u brlog, u jazbinu?
Do neke nove vijesti?