pakica_ wrote:ja sam dobila psa od dvije i po' godine, koji se savrseno dobro igrao do svoje druge godine, kada ga je zamalo ubio pitbull.. poslije toga je postao ovakav i onda su ga njegovi bivsi vlasnici zbog mase razloga dali meni.. kada imas psa od dvije i po' godine za kojeg znas da napada sve zivo sto imalo mirise na testosteron, nisi bas dobrodosao medju ljude koji imaju pse da ti pomognu u socijalizaciji.. i taman kad sam donekle dosla u tome da se to promijeni, opet ga je napao napusteni pas i sve je otislo u tri lijepe.. ja nigdje nisam napisala (za razliku od tebe) da sam velemajstor, samo sam ti rekla da ne mozes ocekivati da psi u igri nece napraviti jedan drugom ranicu, sto (eto vidis kol'ko dobro NE citas) moj doberman nije nikada napravio kad se igra, a mala jeste, a i njoj su isto tako.. ne govorimo o jakiji duzinom cijelog vrata, ali krastice su redovna pojava.. a pogotovo ne da to rade samo dobermani, sto ti je u najmanju ruku glupa izjava.. plus- nigdje nisam napisala da psa treba izolovati.. moj veliki pas ima svoju raju s kojom se igra, uredno seta po gradu, vilsu, petom, desetom, ignorise druge kerove dok mu se drugi ne krenu kofrciti, ali jednostavno ne zelim da ga dovodim u "nas" park sa cukama za koje znam da su teritorijalni prema tom parku i zasto izazivati da se desi neki fajt kada se to jednostavno moze sprijeciti.. niti zelim da moj pas napadne lokalnog retrivera, niti da se skrpi s lokalnim rotom, zato sto su i oni isti takvi- voljni da se pofajtaju..
Nigdje ne piše da to rade samo dobermani, nego fino piše da je to česta pojava kod njih u konkretnom slučaju igre. To je jedan od najjačih mogućih pasa (snaga+brzina+okretnost) i zato on i u najbanalnijoj igri može da napravi svašta. Mogu i neki drugi. Dakle nigdje ne piše "samo dobermani" kako ti ko biva slučajno pogrešno citiraš u svoju koristi. Nisko jako. Sa druge strane to je jedna od jako komplikovanih rasa koja ima dosta finti i folova. Poseban problem je kada napuni oko 6 godine i uđe u probleme sa vratnim pršljenovima. Što je faktički standard kod njih. Da ne pričam da doberman ako ima zub na pogrešnom mjestu se po zakonu recimo u Njemačkoj ne smije dalje razmnožavati i ostale karafeke.
Prva stvar, pričaš kako imaš psa koji je doživio traumu i koji radi toga hoće da kolje druge pse okolo. Nisi uspjela da to popraviš nego ti je rješenje bjeg od problema. Ok, kontam, ne znaš, ne vjeruješ sebi, ne vjeruješ psu. Radiš ono što ti ostane a to je bježanje. E onda ti pod tim okolnostima daješ izjavu:
"i @frutek, uzmes ono sto ti srce zeli.. u svakom primjeru rase imas milion primjera pojedinca.. tako da, opet kaze, sretno ti za sta se god odlucis "
Dakle hoćeš čovjeku reći, svejedno je kakvog psa imaš, kada se desi neki sukob, a desiće se sigurno, onda lijepo pobjegneš i to je to. Ili u varijanti da imaš najjačeg psa onda lijepo on napada i "uništava" sve okolo i ti prst u uho. Znam i takve morone.
Slažem se, svaki čovjek koji je spreman da se povuče pred agresivnim psom ili traumatizovanim psom, da ga drži samo na uzici i slično, može da uzme bengalskog tigra. Sasvim je svejedno pod tim okolnostima da li pas ima 1 ili 1111kg i kakvo iskustvo i kontrolu ima.
Ali ljudi koji žele da uživaju sa psima, a ne žele da bježe trebaju da pri odabiru pasa uzmu psa sa kojim je lakše vladati. Psa kog će moći kontrolisati. Zato pričam fino od početka samog. Ili uzmi socijalizovanog psa, koji zna kako se ponašati na ulici i koji je kroz školu ulice navikao na takva dešavanja. Ili uzmi mirniju rasu, srednje ili manje veličine i polako. Postoje ekstremni slučajevi u svemu, ali globalno ovakav pristup će najlakše dovesti do zadovoljstva.
Dakle NIJE ISTO kakvog psa će te uzeti. Pogotovo ako vam je to prvi pas. Uopšte ako nisi nikad imao pse i čisto fizički imaš preferenciju prema nekoj rasi, tu nešto nije ok i po meni ne trebaš uzimati psa uopšte. Pas nije ono što oči vide, nego ono što duša osjeti i mozak što zna. Posebno je važno STVARNO samopouzdanje vlasnika i njegova hrabrost. Bez tog, batali sve.
Svaki pas koji je odrastao uz svog vlasnika je njegova slika i to bar malo poboljšana. Svaki pas je bar malo bolji od svog vlasnika.
Pas se jako brzo adaptira na dobru sredinu, na neki novi odnos, psi poslije tog roka ga ne prihvacaju u copor, napadaju ga, on treci ljudima, autima, udaraju ga, jer nekontrolisano pokusava da se sakrije i pobjegne od svega, psiha odradi svoje, pas jako cesto postane agresivan, i vrlo lako pogine... 
Nisu odavno 
