hajde da pokušamo , ako ništa drugo, onda barem da objasnimo svoj svjetonazor. Svojim riječima kako se doživljavate,
lijevo, desno, centar ...ili kako god.
Evo ja prvi vidim na svojim pogledima, da stvari nisu crno-bijele, bar što se mene tiče.
Recimo po pitanju radničkih prava sam socijalista i mislim da svako društvo koje teži nekoj harmoniji mora biti izrazito socijalno
osjetljivo prema onima najnižim u piramidi moći. Prezirem luksuz i statusne simbole koji se ističu, dok im u komšiluku žive trošne
i bijedne kućice i uvijek sam na strani onih koji nemaju. Istovremeno smatram da isti sloj društva ne smije diktirati kulturne trendove
već da država mora imati jak utjecaj na tu radničku klasu, po pitanju obrazovanja i opće kulture sa naročitim naglaskom na ekologiju.
Po tom pitanju sam vjerovatno ljevičar, možda čak i jedna nota zelenih , ali ekološki , iako kažu da je to kao lubenica i da je svaka stranka
zelenih iznutra crvena.
Prema komunizmu nisam nostalgičan ali nisam ni hejter, jednostavno smatram da je to jedan period naše istorije , kojeg bi bilo najbolje
da smo izbjegli i priključili se zapadnom bloku. Tita i Partiju posmatram iz dva perioda, onaj mladalački romantični u samom početku,
koji mi je simpatičan i razumljiv, a već od polovine rata se on pokazao previše oportunistički i ukaljani su svi veliki ideali revolucije.
Nisam za posmatranje pojedinca kao sekundarnog, bliži mi je individualizam nego neki kolektivni mentalni sklop.
Ekonomija , iako nisam neki znalac po tom pitanju, smatram da je bolje da se društvena imovina svede samo na nužno i da država nema
nikakav upliv u to, osim što se tiče zaštite radničkih i potrošačkih prava koja trebaju biti što veća. Dakle, prvo čovjek pa onda kapital.
Po pitanju religija, strogo sam sekularan i smatram da se religija ne smije približavati politici , kao i obrnuto, da religijske institucije
moraju biti autonomne ali sa punim poštivanjem zakona. Samim time, nebi bile oslobođene poreza osim u humanitarnom djelovanju,
a također nebi imale ni finansijske pomoći od države jer se tako narušava princip nezavisnosti.
Što se tiče patriotizma, doživljavam ga isključivo kao reakciju na omalovažavanje tog kolektivnog identiteta od strane nekog drugog
identiteta, a inače ga smatram suvišnim i više sam kosmopolita nego tradicionalan. Ukoliko mi neko negira vrijednost vlastite tradicije
a da bi naglasio svoju kao bolju, to ne podnosim ali ukoliko je riječ samo o kritici tradicije i identiteta kao općeg fenomena, to čak i podržavam.
Po pitanju nekih društvenih konvencija, tipa brak, homoseksualnost i slično, sam potpuno liberalan.
Nisam član ni jedne stranke Allah'am. Smatram da su stranke kod nas lišene onog esencijalnog ideološkog i da su još na nivou
"materijalne nadogradnje" (čitaj ličnog koristoljublja) , sa tu i tamo nekim pojedincem koji je idealista i želi "mijenjati društvo".
Dakle iz navedenog se vidi da sam, po nekoj definiciji lijevo-desni-liberal
sasvim pristojnim ljudima sa integritetom, sve će ovo izgledati još čudnije .
Jednostavno, takav je moj dojam i ne dopuštam da mi društvo diktira mišljenje o bilo čemu, već je ono individualno koliko to može biti
i ako sam u krivu sam sam sebi kriv, odgovaram za sebe i za svoje stavove .
A vi ?
