KOGA BOLE ZIDOVI? (Lovrenovic, Feral Tribune)

[glasnost]

ZASTRAŠUJUĆA ŠUTNJA POLITIČKOGA I NACIONALNO-KONFESIONALNOG ESTABLIŠMENTA U VEZI S ANTISEMITSKOM AFEROM U BiH

KOGA BOLE ŽIDOVI?

20. siječnja, 2005.


U prošlome broju Ferala bilo je riječi o dvjema manifestacijama antisemitizma u sarajevskim medijima – o nastupu neimenovanoga hafiza na televiziji Alfa, u kojemu se o neprijateljstvu Jevreja i muslimana govori kao o vječnoj kategoriji, čak s pozivom na Kur’an, te o napisu u Islamskom omladinskom časopisu SAFF, u kojemu autor (Fatmir Alispahić) obrađuje temu holokausta iz Drugoga svjetskog rata kroz poznate opskurne negacionističke pokušaje na Zapadu, ali tako da se u tonu i strukturi teksta briše granica između autorovoga stava i tih pokušaja.

Prošlo je mnogo dana od obaju povoda, za iole civiliziranu i suvislu političku sredinu više nego dovoljno da se na odgovarajući način o njima očituje. U takvim sredinama nikoga ne treba opominjati da je refleks očitovanja o ovakvim stvarima poslije Drugoga svjetskog rata primarni civilizacijski refleks. Tupava budalaština princa engleske kraljevske kuće sa svastikom na rukavu proteklih je dana potresala britansku i evropsku javnost poput kakvoga političkog cunamija. A, evo, ususret šezdesetoj godišnjici od završetka Svjetskoga rata, počinje se razmatrati ideja da sve zemlje Evropske Unije budu obavezne uvesti istovjetne zakone koji bi sankcionirali bilo kakvo, makar i samo simbolično oživljavanje nacizma i njegovo rehabilitiranje.

Krivična prijava

U Bosni i Hercegovini sve je drukčije. Reakcija koje svjedoče o postojanju svijesti o svjetskopovijesnom značenju holokausta jest bilo, ali struktura tih reakcija govori o nečemu što je još poraznije od navedenih, ipak pojedinačnih i nesuvislih, manifestacija antisemitizma i negacionizma.

U točnom prepoznavanju tih manifestacija prednjačili su, kao i toliko puta dosad, neke medijske kuće i njihovi urednici i i novinari (Dani, Slobodna Bosna, Oslobođenje, Start, Federalna televizija...). Svakako valja navesti i saopćenje Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, institucije koja nema pretjeran utjecaj, ali ima izrazit bošnjački nacionalni karakter; u tom saopćenju jasno i bezrezervno se osuđuju pojave o kojima je riječ. Helsinški komitet Bosne i Hercegovine i njegov predsjednik Srđan Dizdarević reagirali su na svoj način – podnošenjem krivične prijave protiv autora teksta u SAFF-u Kantonalnom sudu u Sarajevu, po odgovarajućem zakonu koji sankcionira širenje vjerske, nacionalne i rasne mržnje.

No, bilo je i drukčijih medijskih odgovora. Karakteristično je ponašanje dviju informativnih kuća, koje su adresirane pretežno na bošnjačke čitatelje-gledatelje. Apstinirajući od bilo kakvoga vlastitog komentara, tiražno i marketinški moćni Dnevni avaz cijelu je situaciju pratio tako što je svoje stupce ustupao izjavama SAFF-ovoga autora, u kojima se on brani od kvalifikacija u drugim medijima, optužujući ih za harangu i ugrožavanje njegovih ljudskih prava, pokušavajući sebe prikazati kao žrtvu i najavljujući tužbe protiv onih koji ga “napadaju”. Vrlo gledana privatna sarajevska televizija Hayat, na kojoj večernji dnevnik subotom uređuje i vodi nekadašnji urednik sarajevske televizije Senad Hadžifejzović, upriličila je susret u studiju pred kamerama – na jednoj strani Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, na drugoj autor spornoga teksta Fatmir Alispahić.

Po urednikovom tretmanu teme i sugovornika, po njegovoj generalnoj intonaciji, i po odsutnosti bilo kakvih aktivnijih intervencija tokom razgovora, vidjela se njegova jasna namjera da se skrije u stav neutralizma. Rezultat je bio mučan i groteskan, jer je bilo jasno kako ova vrsta neutralizma nema nikakve veze sa žurnalističkim profesionalizmom, ali ima mnogo veze s otužnim oportunizmom i strahom od pokazivanja osobnoga stava. Ukoliko sve to nije bilo baš pokazivanje osobnoga stava? Ali – treba li podsjećati - nije riječ o kakvoj mu drago temi, nego o temeljnom negativnom toposu naše civilizacije – holokaustu, u odnosu spram kojega je svaki “neutralizam” zloslutno rječit. A pošto se proteklih dana pokazalo da on karakterizira držanje velikoga dijela političke i intelektualne javnosti, bilo bi vrlo važno osvijestiti njegov sadržaj i motive. Samo, koga ima da to učini?

Bez glasa

Osim nabrojanih primjera kakvih-takvih reagiranja na dosad najeksplicitnije pojave novoga antisemitizma i negacionizma u Sarajevu, sve drugo proteklo je u znaku – gromoglasne, zastrašujuće šutnje. Niti jedne jedine reakcije nije bilo od strane bilo kojega službenoga državnog foruma, ureda, kabineta – ni iz Predsjedništva BiH, ni iz nekoga od domova parlamenata (državnoga, federalnoga, sarajevskoga kantonalnog), ni iz vlade Federacije kao ni iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, a ni iz vodstava stranaka na vlasti. Ni “vlada” Paddyja Ashdowna nije se zabrinula – od bosanskoga namjesnika i njegovoga ureda javnost nije dobila nikakav stav ni komentar. Nije bilo čuti glasa ni iz intelektualnih, akademskih i znanstvenih foruma. No, najporaznije je što su gluhe ostale sve velike vjerske institucije.

Šuti Rijaset islamske zajednice i reis Cerić (ipak časopis o kojemu je riječ pretendira da bude islamsko omladinsko-pedagoško glasilo!), šuti Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine i kardinal Puljić, šuti i Srpska pravoslavna crkva i mitropolit Nikolaj. Svi oni ostavljaju Fincija, svojega kolegu iz Međureligijskoga vijeća Bosne i Hercegovine, da se sam snalazi kako zna i umije. Napokon, ne možemo znati bi li po vlastitoj dužnosti i inicijativi reagirao tužitelj nekoga od sudova u Sarajevu da nije bilo prijave Helsinškoga komiteta. No, sudeći po općoj atmosferi ogluhe, prije svega one koja se prakticira (pa time i sugerira) u krugovima političkoga i nacionalno-konfesionalnog establišmenta, antisemitizam i negacionizam u Bosni i Hercegovini nisu pojave nad kojima bi se trebalo uznemirivati. Nije li to, uza sve druge pokazatelje lošega stanja u ovoj zemlji (socijalne, demografske, političke, ekonomske, kulturne) – jedan od najalarmantnijih?

Ivan Lovrenovic

Feral Tribune

[St.Germain]

evo mog odgovora (poluprincipijelnog karaktera ) na temu s drugog topica kao i link na odgovor na problematizovan pogled od ljudi koji su MLOGO pametniji od mene:

Mislim da je poenta u odgovoru na pitanje, zbog cega se sve ovo toliko potencira. Zbog cega se dize prasina oko necega sto skoro da i ne postoji? KOME i ZASTO je TOLIKO VAZNO preispitivanje zrtava holokausta?

onaj ko nema pametnija posla osim problematizirati ne samo genocid nad 6 miliona LJUDI prije 50 GODINA nego i bilo koji drugi (sto po defaultu ukljucuje i mnoge SRPSKE MISLIOCE koji lamentiraju nad brojem bosnjackih zrtava rata!) nije ni zasluzio bolji tretman nego da ga se smatra obicnim demagogom sumnjivih ljudskih referenci (sto nam je i sam autor koji eto, ne tvrdi nego navodi (koje hinjsko i proracunato podmetanje) dokazao i dokazuje dugi niz godina svakim svojim tekstom) i podlom osobom koja dobija prostora u javnom zivotu te samim tim opasnom po okolinu i drustvo

JEDINI razlog objavljivanja ovog teksta je MANIPULACIJA neznanjem sirokih masa i u biti potpuno BESPOTREBNA polarizacija sa svjesnim neljudskim, bezobzirnim oholim namjerama.
Onaj ko ovako argumentira nema nimalo trunke samilosti u sebi niti pijeteta prema zrtvama bilo kojeg holokausta i genocida
Sasvim iskreno, ZGRAZAVAM SE nad svima vama koji su u stanju opravdati ovakvo LJUDSKO DJUBRE i opravdavati njegov rezon razmisljanja.

ovo je zadnji put da o ovdje tematizovanom napisem bilo sta, jer osim otvorenog PREZIRA nista drugo ne osjecam za tog FASISTU kao i (za)ostale koji ga ovdje brane

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=10046

[saporo]

ZASTRAŠUJUĆA ŠUTNJA POLITIČKOGA I NACIONALNO-KONFESIONALNOG ESTABLIŠMENTA U VEZI S ANTISEMITSKOM AFEROM U BiH

KOGA BOLE ŽIDOVI?

klasicno dnevno-politicko lamentiranje nad izmisljenom aferom i napumpanom kvazi-zbiljom

dobro zvuci al samo u feralu

zaboli mi za finzzija pored hiljada bosnjaka, najvecih zrtava zadnjeg rata koji spavaju po barakama pod dva metra snijega..bez vode, struje..na kraju svijeta i na kraju pameti ivana

[nesvrstan]

Ovaj tekst je preuzet sa drugog foruma. Cini mi se da je ovdje najbolje objasnjen "slucaj FATMIR"
http://www.cyberbulevar.com/forum/viewt ... 69&start=0

Also sprach Fatmir:

"Na Zapadu se već godinama pokušava uspostaviti naučna alternativa proizvodu o jevrejskom stradalništvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do nas ne dolazi ništa od ovih istraživanja. Razumljivo, jer politička moć koju drže Jevreji ne dopušta brkanje "istine" o holokaustu. Naučnici koji su pokušali zvaničnoj verziji suprostaviti činjenice, brutalno su proganjani. Dr. Robert Faurison je jedva preživio batine koje je dobio od neke jevrejske bande. Ernes Zundel je napisao knjigu u kojoj je razobličio montirane sudske procese protiv nacista, a zauzvrat mu je spaljena kuća u Torontu. Izgorjela je i jedna knjižara koja je prodavala ovakve knjige. Mnogi autori su pretučeni, hapšeni, a nekima je oduzeto i kanadsko državljanstvo. Ove maglovite informacije nam tek ukazuju da ne znamo dovoljno o pokušajima nekih zapadnih autora da ospore "istinu" o holokaustu...
... Krematoriji su posebna priča. Zvanična historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali tijela ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi se i da nigdje nije prona"ena deponija pepela, a od šest miliona kremiranih Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo šljake. Ovi naučnici smatraju da je podatak o šest miliona ubijenih Jevreja obična laž, jer je na teritorijama pod nacističkom kontrolom bilo četiri miliona Jevreja, od kojih su dva miliona pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja, i to od posljedica tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Ključni argument je navodni sporazum cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njemačke, s ciljem formiranja Izraela, a zašta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava."
¬¬¬¬

Ovako se Fatmir čita:

Na Istoku se već godinama pokušava uspostaviti naučna alternativa proizvodu o muslimanskom stradalništvu u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini. Ipak, do nas ne dolazi ništa od ovih istraživanja. Razumljivo, jer politička moć koju drže Muslimani ne dopušta brkanje "istine" o muslimanskom stradanju. Naučnici koji su pokušali zvaničnoj verziji suprostaviti činjenice, brutalno su proganjani. Dr. Radovan Karadžić jedva preživljava uslijed stalnih prijetnji hapšenjem a strani i objektivni autori poput Vladimira Volkova (autor knjige "Školski primer dezinformacije") se proglašavaju srbofilima i srpskim plaćenicima te bivaju izloženi stalnoj prijetnji od starne muslimanskih militanata. Mnogi autori su pretučeni i hapšeni. Ove maglovite informacije nam tek ukazuju da ne znamo dovoljno o pokušajima nekih istočnih autora da ospore "istinu" o muslimanskom stradanju.
Srebrenica je posebna priča. Zvanični izvještaj tvrdi da su Srbi u roku od dva dana pobili između 7000 i 8000 muslimana (Muslimanski izvori navode i preko 10000!), a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno mjesec dana. Navodi se da je pronađeno više masovnih grobnica i u najvećoj je pronađeno navodno 500 leševa, a od "10000" ubijenih muslimana bi se makar našla jedna kamara od njih 1000. Ovi naučnici smatraju da je i podatak o 7500 ubijenih Muslimana obična laž, jer je u Srebrenici prije rata živjelo 25000 Muslimana, od kojih je njih 10000 pobjeglo izvan Srebrenice prije izbijanja sukoba a isto toliko ih je tamo prebjeglo prilikom oslobađanja Srebrenice. Navodno je stradalo tek 2000 Muslimana, i to od posljedica tifusa i iscrpljenosti u opkoljenoj Srebrenici. Ključni argument je navodni sporazum između Karađića i Izetbegovića o preseljenju Muslimana iz Srebrenice, s ciljem formiranja Muslimanske države, a zašta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava.

[Truba]

ZASTRAŠUJUĆA ŠUTNJA POLITIČKOGA I NACIONALNO-KONFESIONALNOG ESTABLIŠMENTA U VEZI S ANTISEMITSKOM AFEROM U BiH

KOGA BOLE ŽIDOVI?

klasicno dnevno-politicko lamentiranje nad izmisljenom aferom i napumpanom kvazi-zbiljom

dobro zvuci al samo u feralu

zaboli mi za finzzija pored hiljada bosnjaka, najvecih zrtava zadnjeg rata koji spavaju po barakama pod dva metra snijega..bez vode, struje..na kraju svijeta i na kraju pameti ivana

a tvoje antikršćansko i antisrpsko baljezganje po forumu će mnogo pomoći tim Bošnjacima koji žive u barakama...

zasuči rukave i radi... ne palamudi po forumu

[St.Germain]

Intervju Dana: Srđan Dizdarević

Antisemitizam u BiH je periferna, glupa i opasna pojava

Predsjednik Helsinškog komiteta BiH za Dane objašnjava razloge podizanja krivične prijave protiv omiljenog kolumniste bošnjačke desnice, tumači korijene antisemitizma u BiH i posljedice njegova manifestiranja
Emir Imamović
DANI: Gospodine Dizdareviću, šta sadrži prijava koju je Helsinški komitet podnio protiv Fatmira Alispahića povodom njegovog teksta objavljenog u mjesečniku Saff?

DIZDAREVIĆ: Mi smo kantonalnom tužiocu dostavili Alispahićev tekst i pozvali se na član Krivičnog zakona prema kojem se sankcioniše raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje, netolerancije; i zatražili od tužioca da, prema službenoj dužnosti, dalje postupi prema tom članu i u odnosu na taj monstruozni tekst.

DANI: Kakvu, iskreno, reakciju očekujete od tužiteljstva, s obzirom na Alispahićevu poziciju u vodećim bošnjačkim krugovima i podložnost cijelog pravosudnog sistema političkim pritiscima?

DIZDAREVIĆ: Ovo je jedan od ozbiljnih ispita pred pravosuđem: da li će, zaista, moći da se profesionalno postavi prema jednoj od temeljnih civilizacijskih vrijednosti - prema nedopustivosti rasizma, ksenofobije, netrpeljivosti… prema temeljima huškačke ideologije, ideologije mržnje i ideologija koje predstavljaju reminiscenciju onoga što je fašizam uradio tokom Drugog svjetskog rata. Mislim da postoji, i u tekstu Fatmira Alispahića i u Krivičnom zakonu, dovoljno elemenata koji omogućavaju procesuiranje u ovom slučaju.

DANI: U bosanskim medijima ne nedostaje jezika mržnje, poziva na netrpeljivost, rasizma... ipak, Komitet do sada nije reagirao na sličan način. Zašto?

DIZDAREVIĆ: Treba praviti razliku između onoga što je kleveta, odnosno onoga što smo u pogrešnom smislu ostvarili u BiH sa dekriminalizacijom klevete. Ovdje se radi o krivičnom djelu raspirivanja mržnje, antisemitizma, podstrekavanju novih rasizama, šovinizama i nasilja, i u tom smislu mislim da je ovo krivično djelo za sud.

DANI: Vjerovatno ste već čuli odbranu Fatmira Alispahića, koji tvrdi da su antisemitski dijelovi njegovog teksta i navodi o 300.000 Jevreja stradalih u holokaustu, zapravo citati tekstova drugih autora.

DIZDAREVIĆ: Ima citata i citata, odnosno načina citiranja. Očigledno je da ovdje nisu revizionistički autori citirani da bi ih se pobilo, već da bi se revidirala istorija. Alispahić iznosi neshvatljive tvrdnje o broju stradalih Jevreja u Drugom svjetskom ratu; krivotvori broj od šest miliona, koliko ih je stradalo, i navodi brojku od 300.000 ljudi, te afirmišući revizionistički pristup, nastoji da i Bošnjacima nametne jednu fašistoidnu propagandu. Iz tog teksta slijedi poruka Bošnjacima da moraju imati revizionistički odnos prema istoriji, pa to onda vjerovatno nagovještava nove sukobe sa onima s kojima mi živimo - ljudima koji su ravnopravni građani BiH.

DANI: Na jednak, ako ne i gori način, isti se autor mjesecima bavio homoseksualnom zajednicom u BiH. Vaša reakcija ipak nije bila ovako brza, niti ste problem pokušali staviti u okvir pravosudnog sistema. Zašto?

DIZDAREVIĆ: Očigledno je da mi, svih ovih deset godina postojanja Helsinškog komiteta, nastojimo da reagujemo na sve te pojave koje posredno ili neposredno znače kršenje ljudskih prava. Reagovali smo osuđujući neke pojave u kontekstu međunarodnih konvencija koje se tiču ljudskih prava. Dakle, mi smo radili svoj dio posla kao nevladina organizacija, očekujući da će svako svoj posao da radi: sudovi svoj, administracija, policija, profesionalna novinarska udruženja svoj - u dijelu koji je zadužen za zaštitu novinarskog kodeksa. To do sada nije pilo vode pa su se jednostavno propuštale ovakve pojave. Druga stvar je što u tom jeziku mržnje nije uvijek sasvim bjelodano da se radi o kršenju zakona. Postoji dilema kad se radi o slobodi izražavanja: između slobode izražavanja i onog što je nedopustivo. Zbog niza okolnosti tek 2004. smo se ozbiljnije pozabavili pitanjem homoseksualaca, odnosno seksualnih i rodnih manjina u BiH. Nismo to uradili tako kasno zbog toga što prije nismo vidjeli problem, nego zato što smo bili pritiskani dramatičnim kršenjima ljudskih prava: nasilje, diskriminacija i svi drugi oblici kršenja ljudskih prava su nam se jednostavno nametali kao prioriteti. Dakle, prošle godine smo napravili prvu analizu - koju smo objavili u glasniku i u Izvještaju o stanju ljudskih prava za 2004. - koja se odnosi na seksualne i rodne manjine, i u poglavlju o medijima ima i taj segment koji se odnosi na netolerantan odnos prema ovoj manjinskoj grupi. Mislim da sada probijamo led u okolnostima koje nisu naklonjene homoseksualnoj populaciji: s jedne strane je odnos vjerskih lidera koji homoseksualizam svrstavaju u savremena zla i otrove koji dolaze sa Zapada, poput side i terororizma; s druge strane i u porodicama nema razumijevanja za homoseksualce; dok u medijima, u velikom broju slučajeva postoji odnos negiranja prava ovih naših sugrađana i sugrađanki. Ovo je prilično teška vježba za borce za ljudska prava, kao i za gay i lezbijsku populaciju, koja očigledno u BiH prolazi kroz dosta teške periode. Ta zajednica je pritisnuta sa svih strana, zatvorena u samu sebe, krije se, ne može da javno iskaže svoje pripadništvo toj kategoriji, i očigledno je da će proći dosta vremena dok se stvori nivo svijesti na osnovu kojeg ćemo seksualne i rodne manjine prihvatiti kao sebi ravne.

DANI: Kako komentirate tezu dr. Enesa Karića, koji je, osuđujući amaterska tumačenja vjerskih knjiga i pojavu antisemitizma, zamjerio Helsinškom komitetu da se dovoljno ne zalaže u zaštiti prava muslimana?

DIZDAREVIĆ: Meni je žao što profesor Enes Karić, kojeg svrstavam u tolerantnije islamske teologe - za razliku od krajnje kleronacionalistički okrenutog reisa - ima takvu percepciju i ljudskih prava i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Helsinški komitet brani ljudska prava i prava ranjivih grupacija. Od osnutka mi smo reagovali na sve one pojave kršenja ljudskih prava koje su nam prijavljene ili koje smo uočili. Ne pada mi na pamet da ulazim u arhivu Helsinškog komiteta i prebrojavam koliko je od naših 32.000 klijenata bilo Bošnjaka, Srba, Hrvata, izbjeglica, Roma ili Jevreja. Nastojimo da branimo individualno pravo garantovano međunarodnim konvencijama, bez obzira o kome se radi. Zašto neki ljudi u islamskim krugovima proturaju tu lažnu tezu da se mi nedovoljno bavimo pravima muslimana ili Bošnjaka - to izmiče iz mogućnosti mog rezonovanja. Kada identifikujemo pojavu, odnosimo se prema konkretnom slučaju, grupi ili pojedincu o kojem se radi. I nema nikakvog manje sklonog odnosa prema Bošnjacima ili bilo kojoj drugoj grupaciji. Naravno da onaj ko ima dobru namjeru može, listajući arhivu Helsinškog komiteta, vidjeti da smo bili i na strani Bošnjaka žrtava genocida i da smo tu implicite i eksplicite - da se poslužim rječnikom gospodina Karića - branili Bošnjake. Isto tako smo reagovali u nizu individualnih slučajeva, kada su se dešavali napadi na Bošnjake-Muslimane povratnike, na džamije, kada su Bošnjaci bivali žrtvama i međunarodne zajednice: od decertificiranih policajaca do Sabahudina Fijuljanina i drugih građana bošnjačke nacionalnosti kojima su pripadnici SFOR-a nedozvoljeno ulazili u stanove, zadržavali ih u pritvoru, mučili ih ili izlagali nehumanom ponašanju. Ta teza jednostavno ne stoji, kao ni teza da ne branimo Hrvate, Srbe ili bilo koju grupaciju čija su prava ugrožena bilo kroz zbir individualnih kršenja ljudskih prava, bilo kroz namjerno ciljano kršenje prava.

DANI: Slažete li se s tvrdnjom da je Enes Karić reagirao na način karakterističan za intelektualce koji imaju profesionalnu konekciju sa političkim ili vjerskim institucijama: generalno podržavanje slobode završava se famoznim "ali" kojim se istovremeno opravdavaju kritizirane autokrate, poput reisa Cerića?

DIZDAREVIĆ: Naravno da tu ima nekoliko problema: jedan je fetišizacija vjerskih institucija i pojedinaca koji pripadaju tim institucijama. Ja lično ne prihvatam nikakvu zabranu tog tipa. Svi smo mi podložni javnoj kritici, i pogotovo smo podložni tome kada kršimo prava, remetimo neke normalne civilizacijske odnose, kao što je to reis učestalo činio. Njega funkcija ne može zaštititi od opravdane i argumentovane kritike. Dakle, nema svetinja tog tipa niti su one predviđene konvencijama i zakonima, niti su dopustive u situaciji u kojoj pristajemo da smo svi rođeni jednaki. Drugi krupan i kontinuiran problem jeste otpor koji i bošnjačka nacija i Islamska zajednica pružaju svakoj mogućnosti kritičnosti prema pojedincima i odbojnost da sami kritikuju pojave u svojim redovima. Zar nije bilo logično da Islamska zajednica reaguje, recimo, na Alispahićevo pisanje? Zar nije logično da Islamska zajednica reaguje kad su Bošnjaci počinioci kršenja ljudskih prava? Zar je logično da Islamska zajednica daje platu osumnjičenim za ratne zločine? Zar je različit ratni zločinac iz reda Bošnjaka u odnosu na ratnog zločinca iz reda srpskog ili hrvatskog naroda? Pomiješale su se teze: čujete iz usta SDA političara i iz usta visokodostojnika vjerskih zajednica da Bošnjaci nisu počinili ratne zločine zato što nisu nogom stupili na tlo SiCG. To je dokaz da nismo učinili agresiju prema SiCG, ali da nismo učinili zločin i u silosima u Tarčinu i u Sarajevu i prema Hrvatima u Bugojnu i prema Srbima u okolini Srebrenice - to nije na vjerskoj zajednici da određuje. Vraćanje na tu apsurdnu tezu da se u odbrambenom ratu ne mogu učiniti zločini jeste nešto što samo šteti Bošnjacima i muslimanima, jer nespremnost da se suoči i sa onim, ma kako malobrojnim, počiniocima individualnih ratnih zločina znači nezrelost jedne nacije i nesposobnost, da tako kažem, da se sa Evropom dijele civilizacijske vrijednosti. Na isti način na koji kroz katarzu moraju proći Srbi zbog potrebe da se razvedu od kolektivne odgovornosti za zločine koji su počinjeni, i da se izvine svojim žrtvama, i Bošnjaci, u drugoj proporciji, imaju taj dug prije svega prema sebi, ali i prema budućnosti u kojoj su oni i dalje orijentisani na to da žive sa dva konstitutivna naroda koja su jednaka u BiH. Ta nespremnost da prihvate kritiku s druge strane znači preuzimanje odgovornosti za makar jedan dio nacionalizama, netolerancije i šovinizma koji se iz reda drugih naroda usmjeravaju prema Bošnjacima i prema muslimanima.

DANI: Kako tumačite pojavu i očit razvoj antisemitizma, s obzirom da takvo što nema naročitu upotrebnu političku vrijednost u BiH: jevrejska zajednica je mala, neuticajna i praktično je na rubu sukoba između tri konstitutivna naroda?

DIZDAREVIĆ: Ono što je savršeno jasno jeste da antisemitizam kod Bošnjaka nema nikakvu tradiciju i nikakve istorijske korijene i da su Jevreji na ovim prostorima, i od Osmanskog carstva i od domaćih muslimana kroz vijekove bili dobro prihvaćeni. To znači da antisemitizam nije autohtona bh. pojava, već uvezena, koja se pod idejom panislamizma, koji je dopro i do naših muslimana, praktično primila ma koliko periferno. Antisemitizam je u vezi sa panislamskom idejom i sa tvrdnjama nekih bošnjačkih nazoviintelektualaca koji ne od jučer govore kako im je bliži malezijski musliman od komšije Srbina i Hrvata, ali i sa prilično opasnim interpretiranjem događaja na Bliskom istoku i krajnje teške i nezavidne pozicije Palestinaca, koji od države Izrael doživljavaju torturu i žive u situaciji obespravljenosti, povrijeđenosti i nepoštivanja digniteta. Takav antisemitizam po svojoj suštini nije daleko od fašističkog odnosa prema Jevrejima. U tom smislu su ove povremene artikulacije, od kojih je Alispahićeva najopasnija i najozbiljnija, dio tog globalnog panislamističkog, antijevrejskog osjećanja - koje, naravno, ima posebno pogubne efekte. Svaki totalitarni odnos prema bilo kojoj zajednici, ma kako ona bila mala, ustvari nagovještava sljedeći korak: sličan odnos i prema drugim nemuslimanima, uključujući one s kojima dijelimo sudbinu.

DANI: Kako komentirate fenomen žilavosti panislamističke ideje u BiH, koja je, očito, nadživjela i ideologije koje su imale i veći i razvijeniji aparat i ogromnu moć kontrole?

DIZDAREVIĆ: To su ideje koje su, od četrdesetih godina pa sve do danas, bile u jednoj fazi antijugoslovenske, u drugoj antibosanske, jer jednostavno su po svom karakteru čaršijske, sitnosopstveničke, partikularne i slijepe. U takvom okruženju se vodi računa samo o jednom malom sloju ljudi i o njihovim interesima. I nije tačno da ta muslimanska elita vodi računa o muslimanima kao narodu; oni vode računa o begovatu, i u pravom i u prenesenom značenju - znači, o nekih desetak-petnaest porodica koje su vlasnici Bosne, Bošnjaka i muslimana; i otuda je ta žilavost. Nju dodatno pothranjuje i to što su se paralelno razbuktali i povampirili i ostali nacionalizmi. Bošnjačkom, odnosno muslimanskom nacionalizmu je jako pogodovalo buđenje i povampirenje srpskog i hrvatskog nacionalizma: u tom trouglu i u situaciji straha, nije teško podgrijavati i održavati tu ideju. Drugi element, koji je ne manje značajan, jeste zaspalost antifašista i ljudi koji baštine ispravnu ideju BiH. Antifašisti su u zadnjih desetak-petnaest godina u defanzivi, natjerani da se pravdaju i da se brane. Očigledno se radi o jednom fenomenu koji je s jedne strane vezan i naslonjen na retrogradne i poražene ideologije, a s druge strane je imanentan relativno mladoj naciji koja u lutanjima u sopstvenoj afirmaciji ima i te izlete koji znače svojevrsne oblike novih totalitarizama: od želje za nametanjem drugima, do otvoreno izraženih ideja koje nastoje da doislamiziraju Bošnjake.

DANI: Da li je strah od posljedica buđenja antisemitizma u BiH i njegovog uticaja na međunarodni položaj države i poziciju balkanske žrtve realan?

DIZDAREVIĆ: Pored toga što sam podnio krivičnu prijavu protiv Fatmira Alispahića, uputio sam njegov tekst Muzeju holokausta u Washingtonu i očekujem neki vid očitovanja. Mislim da će ipak ostati ocjena da se radi o perifernom ali veoma glupom i opasnom aktu. Čini mi se da, bez obzira na solidarnost koja se u pojedinim muslimanskim krugovima ispoljava prema Fatmiru Alispahiću, sama antisemitska ideja nema tlo među bh. Bošnjacima niti muslimanima vjernicima. Ukoliko je moja procjena pogrešna, onda se bojim da bi nas mogla sustići politika izolacije i udaljavanja Evrope od nas.


Uspavani građani
Posljedica odsustva demokratije
DANI: Već je otrcana teza o neophodnom jačanju građanskih pokreta i povećanju njihova uticaja. Je li takvo što uopće moguće u ovakvom okviru?

DIZDAREVIĆ: Ovdje postoji apatija i nevjerica u to da svako od nas može bitno da utiče na politiku. To je direktna posljedica istorijskog odsustva demokratije: ova zemlja nikada nije imala demokratiju. I stara i socijalistička Jugoslavija bile su autoritarne, i sve ono što su bili izbori bilo je farsa. Sad treba kod građana probuditi osjećaj da mogu odlučujuće da utiču na politiku. Drugo što je itekako neophodno jeste osloboditi energiju koju svaki građanin ima, jer on nije samo Bošnjak ili Hrvat ili Srbin; pored toga, on ima i druge identitete koje treba razbuditi. Uloga svih nevladinih organizacija i svih prodemokratskih snaga jeste da probude to kod građana - da se prestanu osjećati samo kao pripadnici nacije, nego da se osjete i kao Evropejci, kao ljudi koji žele više, koji žele da ispolje i druge afinitete, a ne samo da zadovolje svoje nacionalne i vjerske osjećaje. Kultura demokratije i kultura ljudskih prava su dva paketa za koje je, nažalost, potrebno vrijeme. Ljudi sazrijevaju, sve je više onoga što je prodemokratsko, što je okrenuto čovjeku i njegovim pravima i slobodama, ali to još uvijek nije dovoljno.


Duhovi iz boce
Nova, antičetnička ofanziva
DANI: Kako ste, s obzirom na antifašistički i partizanski porodični background, doživjeli odluku srbijanskih vlasti kojom su izjednačena prava učesnika NOB-a i pripadnika četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu?

DIZDAREVIĆ: Užasno. Član sam i Predsjedništva Saveza boraca, i sada planiramo okupljanje šire grupe nevladinih organizacija koje će reagovati i na tu pojavu izjednačavanja četnika sa partizanima, ali i na sve slične pojave koje udaraju na temelje civilizovanih antifašističkih društava. Ime Francetićeve i Budakove ulice, ulice koje nose imena mladomuslimana, rušenje biste maršala Tita u Kumrovcu... sve su to udarci na temeljne vrijednosti, i pokušaj nametanja vrlo opasnih ideologija. Filozofija zaborava je neprihvatljiva: četnici su zajedno sa Nijemcima klali i muslimane i Hrvate i antifašiste iz reda srpskog naroda, i nema te odluke i tog zakona koji tu istinu može izbrisati. Mislim da je Srbija sebe dodatno izolovala ovim zakonom i udaljila se od onih vrijednosti koje baštini Evropa.

[RPM]

ama kod nas ne manjka nadri novinara i kolumnista samo ne kontam zasto Dizdarevic nije tuzio one, a bilo ih je znatno vise, koji sirili mrznju i pisali neistine protiv bosanskih hrvata, bosanskih srba i bosnjaka? ... pa nadobijao bi se parnica! ... ... uz svo duzno postovanje, da li je to vazniji mrtav balkanac od mrtvog jevreja, zar nisu svi ljudi? ... mozda zna Dizdarevic ...

[St.Germain]

koliko znam, institucija Helsinskog komiteta je tu, da brani one koji se ne mogu braniti jer nema ko da ih brani ....Prisivati neprincipijelnost HK-u je najblaze receno neozbiljno ako se osvrnes na slucaj izrucivanja Alzirske grupe i tadasnje gazenje Ustava od strane onih koji su tu da ga cuvaju i brane...

najzad, zar vam stvarno nije dosta branitelja nacionalnih interesa od strane sve 3 etnicke grupe

[zzzzz]

Ime Francetićeve i Budakove ulice, ulice koje nose imena mladomuslimana

Vidi ovog kretena Dizdarevica, izmedju kakvih stvari on stavlja znak jednakosti

[St.Germain]

Ime Francetićeve i Budakove ulice, ulice koje nose imena mladomuslimana

Vidi ovog kretena Dizdarevica, izmedju kakvih stvari on stavlja znak jednakosti

vidi kretena sta jos pise:

"Zar nije bilo logično da Islamska zajednica reaguje, recimo, na Alispahićevo pisanje?"

[pitt]

Sto bi se to sad dizali? Nisu se dizali na prijasnje bljuvotinje i ljudi drze do kontinuiteta :D

[St.Germain]

Sto bi se to sad dizali? Nisu se dizali na prijasnje bljuvotinje i ljudi drze do kontinuiteta :D

nemoj tako, neko mora krojit i drzavnu politiku

[pitt]

Jest vala, malo im duhovna vlast pa bi i svjetovnu prigrabili. Stara boljka svake religije

[privremeni]

hajde malac ponovo, al polako, slovo po slovo , ili nastavi

[St.Germain]

Jest vala, malo im duhovna vlast pa bi i svjetovnu prigrabili. Stara boljka svake religije

sramota je da bosnjacima pored tolikih "branitelja nacionalnog interesa" obraz cuva HK

[RPM]

koliko se meni cini, a moRe bit grijesim, obraz bosnjacima cuvaju stotine nepopaljenih bogomolja, desetine hiljada neopljackanih i nepopaljenih domova (i ognjista), ne pristajanje na masovnu odmazdu u vidu deportacija i logora ... nikako HK, previse je sterilan, inertan i manipulativan.

[Kamerun]

Mislim da postoji, i u tekstu Fatmira Alispahića i u Krivičnom zakonu, dovoljno elemenata koji omogućavaju procesuiranje u ovom slučaju.

Fatmir je samo dao neku tamo nejasnu analizu i ubacio zvaku.

Sta je sa kaznenim djelima bosanskih fasista novijeg doba, Vericom Verom, Micikom, Sidom i elementima iza brava odnosno ispred