- NIJANSE SRCA
Piše: Ramo KOLAR ([email protected])
29/05/06
Blato na prijestolju
Maske su pale i konačno se razotkrilo šta je ko i zašto tražio od ustavnih promjena, koje nisu prošle u državnom parlamentu. Mile Dodik je svojim partnerima najnovijim zahvatima, izjavama i postupcima dokazao da je potpisao amandmane sve trčeći, zato da bi mogao legalno i legitimno uraditi ono što traži sada nelegalno i nelegitimno. Otcijepiti pola zemlje Bosne i privesti je u “srednju Srbiju”, kad je već “velika” umrla.
Kada nisu mogli dobiti pečat u parlamentu, svi drugovi na čelu manjeg blentiteta su se dali u rušenje državnih institucija i sprečavanje njihovog rada, da bi dokazali tezu da je država BiH nemoguća. Tako je glasnogovornik Mile iz Laktaša, poznati ustavotvorac, kazao da je on samo za federalnu jedinicu BiH. U čijem sastavu i okviru? To je već naprijed rečeno. Može li on to i ostvariti? Ne može, jer aneks 4 Dejtonskog ugovora nikad nije prošao proceduru promjene Ustava, te kao takav nema pravnu snagu ni interanacionalnu verifikaciju. Samo bi usvajanje ustava u državnom parlamentu omogućilo Dodiku i kompaniji da raspišu referendum i otcijepe se. Poređenje s C. Gorom je besmisleno, jer je ona, kao i druge republike bivše države, Ustavom iz 1974. bila priznata kao država.
Milorad je Dodik zapravo čovjek od inicijative. Svaki dan smišlja novi plan kako doći do usvajanja ustava u parlamentu. Najnoviji pokušaj preko partnera, Lagumdžije i Tihića, a pod auspicijom američkog ambasadora Meklhenija, od prije koji dan, da se amandmani ponovo pokušaju usvojiti, je propao. I to je trenutačno najvažnije od svega. Zato je drug Nikola Špirić s rajom napustio zastupničke klupe, što je svakako nelegalan i nelegitiman čin, koliko god on tvrdio da nije. Time hoće reći da zapravo izvorni suverenitet imaju blentiteti, a ne država. Shodno tome novi ustav koji mora biti usvojen, jer BiH ga nema, da stvari pojasnimo do kraja, u sebi će sadržavati ključnu odredbu da izvorni suverenitet pripada isključivo državi i da joj ga niko ne može darivati i poklanjati, pa ni entiteti. Kako će se pak ona urediti unutra, decentralizirati, to je stvar konsenzusa, dogovora (a ne pregovora) svih zainteresiranih u njoj, počev od pojedinca, individue, građanina, pa preko općina, regija, naroda i drugih organizacija.
Možda je najčudnije da su jedino ispravno, tačno i koncizno mišljenje o zahtjevu za otcjepljenje pola države dali drugovi iz Saveza udruženja boraca narodonooslobodilačkog antifašističkog rata, čije je saopćenje, gle jada, u svim novinama objavljeno negdje u dnu desete strane. Oni su prepoznali da su neke nevladine organizacije u rs “antidržavnog i nacionalističkog usmjerenja” za otcjepljenje te da takvi protuzakoniti postupci “unose nemir u javni i privatni život” i “podgrijavaju huškačku atmosferu bratoubilačkih sukoba...” Partizani znaju da rs “nema status međunarodnog pravnog subjekta, a ni suglasnost većine državljana BiH za raspisivanje bilo kakvog referenduma”. Svjesni su borci također da “BiH ne postoji samo od Dejtona” te niko “ne može krčmiti njene teritorije kao svoj posjed”!
U ovo ulazi naravno i priča o takozvanoj Komisji za Sarajevo, kojom srpski političari nastoje se primaći još jednom cilju: dokazati da nisu pomagali agresiju i genocid na ovu zemlju, zašta se Srbiji i C. Gori sprema presuda u Hagu. Ako to dokažu, misle da će proći teza o građanskom ratu. Dokazati ko je i zašta ubijen, gdje su nestali u ratu i agresiji, zašto je vođen rat u BiH, obaveza je svakog čovjeka, a kamoli državnih organa. Samo, takva komisija ili komisije moraju biti na državnoj razini da bi se izbjegla i pomisao na manipulaciju s bilo koje strane. A gledajući s moralne i etičke strane, drug je Nikola Špirić mogao privesti barem Karadžića, pa punih usta i povišena glasa ako treba, tražiti komisija koliko hoće. Kao što je i premijer Terzić trebao odmah ili odbiti ili pristati na zahtjev parlamenta, pa mirne duše dati ostavku. Ovako ostaje utisak da sijedi ljudi, koji bi trebali biti ozbiljni i odgovorni, ustvari sjede u (balkanskoj) krčmi i smišljaju šegamaheraju za raju.
Tako se oni zapravo veru jedan preko drugoga i tako se povlače u blato. Jer često sjedi blato na prijestolju, a često i prijesto na blatu!
Vec odavno ne glasam ali mislim da nikad nije bilo vaznije da izadjemo na ove izbore i damo podrsku onim snagama koje su odbile reformu ustava.
Ne ulazim u to da li su se Tihic i Lagumdzija iz neznanja ili slijepe zelje za vlascu borili za ovo kukavicije jaje, najvaznije je da su nam posljednji dogadjaji u manjem entitetu dali do znanja gdje bi nas takve reforme odvele. Nadam se koaliciji koja ce se moci suprostaviti ovakvim "reformama" i nakon izbora.
