Mustafa Kemal ''Atatürk'' ili Mustafa Kemal Paşa, (1881. - 10. novembar 1938.), turski oficir (paša) i političar. Osnivač moderne Turske republike. Inače nadimak "Atatürk" doslovno znači "otac Turaka" (ata Türk). Među ostalim njegovim nadimcima su Paşa i (Gazi).
Кao mladi oficir kritikovao je vladu Osmanskog carstva i usao je u Turski nacionalni komitet jedinstva i progresa. U Prvom svjetskom ratu Ataturk je bio general u osmanlijskoj vojsci, poznat po svojoj pobjedi nad Britancima u Galipolju. Padom Osmanskog carstva u oktobru 1918., Ataturk je u Ankari organizovao pokret otpora i poveo oslobađajući rat protiv Grka i saveznika (Velika Britanija, Francuska, Italija, SAD, Armenija i dr.) Godine 1919. istupio je iz vojske i stavio se na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma Osmanlijskog Carstva na kraju 1. svjetskog rata ugrozile sile pobjednice, u prvom redu Velika Britanija. Sve to dovelo je do rata s Grčkom (koja je imala teritorijalne pretenzije spram Turske), a koju je Velika Britanija aktivno potpomagala. Grčka vojska okupirala je Izmir i anatolijsku obalu 1919. godine. Atatürk je smjesta počeo raditi na ujedinjavanju turskog nacionalnog pokreta i stvaranju vojske za odbranu zemlje. No, prvo se morao boriti protiv Otomanskog sultanskog režima u Istanbulu, koji je bio voljan dopustiti komadanje nacionalne teritorije. Kako je vlada bila kompromitirana dopuštanjem Saveznicima okupacije dijela Turske, Atatürk je uspostavio privremenu vladu u Ankari u aprilu 1920. godine. Velika turska narodna skupština izabrala ga je iste godine za predsjednika vlade.
U ratu s Grcima 1919. - 1922. odnosi pobjedu, izbacuje Grke iz Male Azije i time spriječava izvršenje nepovoljnog mirovnog ugovora iz Sevresa (Sevra) koji je Grčkoj prepuštao i dijelove Male Azije. Nakon što je otklonio grčku prijetnju, Atatürk se okrenuo ka unutrasnjoj prijetnji - zbacio je sultana Mehmeda VI. s vlasti 1922. godine, te je sultanat ukinut iste godine. 1923. godine na zasjedanju Velike narodne skupštine Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal je proglašen za njenog prvog predsjednika. Skupština mu je tada dala naziv Gazi (Pobjednik). Kasnije 1934. godine Velika narodna skupština daje mu naziv Atatürk (Otac Turaka) u znak zahvale za sve ono što je učinio za turski narod. 1923. godine Atatürk osniva Narodnu partiju, čiji je i idejni vođa, (kasnije, 1924., preimenovana je u Republikansku narodnu partiju). Predsjednik stranke je ostao do kraja svog života.
Godine 1923., nakon što je proglasio Republiku Tursku i sebe za predsjednika, Ataturk je poveo državu kroz velike reforme. Između ostalog je ukinuo mnoge religiozne dužnosti, uveo latinicu umjesto dotadašnjeg arapskog pisma i zakonom propisao da svaka osoba mora imati prezime. Progresivne reforme su iz korijena promijenile lik drzave i pretvorile je u modernu zemlju. Između ostalog: proklamirana je jednakost svih građana; provedena je agrarna reforma; ukinut je kalifat, sistem vladavine u kojem je vrhovni vladar zakoniti nasljednik Muhameda, koji se isključivo bira između najpobožnijih i naravno izmedju najobrazovanijih, kalifi su vršili svjetovnu i vjersku vlast u prvim državama koje su stvorili Arapi poslije Muhamedove smrti, od 16. vijeka do 1924. titulu kalifa nosili su turski sultani. (1924.); stvoreno je moderno građansko i krivično zakonodavstvo umjesto islamskih zakona(1926.); izvršena je reforma kalendara, jezika i pravopisa; odvojena je vjera od države tako što je 1928. uklonio iz ustava dio koji je islam deklarirao kao državnu religiju; zabranjeno je nošenje zara, fesa i feredže; dana je ravnopravnost i izborno pravo ženama (1934.) i dr. Reforme su nailazile na otpor, ali je Kemal energično suzbijao svaki pokušaj vraćanja na staro.
Ataturk i njegova revolucionarna vlada su reformirali i dali novu inspiraciju slomljenom carstvu i demoralizovanom narodu nakon sto su oslobodili zemlju od stranih okupatora. To je bila nova drzava, zapadnjacki orijentisana, skoncentrisana u Anatoliji sa demokratskom i sekularnom vladom etnickih Turaka u novom glavnom gradu, Ankari. Ataturkova biografija je vazna za svakoga ko je zainteresiran da razumije modernu Tursku drzavu i da shvati zasto je Ataturkov portret na svakom javnom mjestu i u svakom Turskom domu. Njegova vizija i karizma i danas inspiriraju Tursku koju je on stvorio.
Atatürk je znao da nema mjesta za fundamentaliste u vladi jedne tolerantne i moderne drzave Ataturk.com.
1. "Vi znate da postoji neoprostivo neprijateljstvo izmedju muslimanskog i krscanskog svijeta. Muslimani i Krscani postadose vjeciti neprijatelji. Posmatrase jedni druge kao nevjernike, fanatike. Ta dva svijeta su koekzistirala sa tim fanatizmom i neprijateljstvom. Kao rezultat tog neprijateljstva, muslimanski svijet je bio odaljen od Zapadnjackog progresa, koji je mjenjao formu i sarolikost svakog stoljeca. Zato sto su Muslimani posmatrali progres sa nepovjerjenjem i gadjenjem. Istovremeno se muslimanski svijet drzao svog oruzja zbog neprijateljstva koje je trajalo stoljecima izmedju dvije grupe. Ta stalna okupacija oruzjem, neprijateljstvom i preziranjem Zapadnjackog progresa predstavlja jos jedan razlog naseg (Turskog) nazadovanja."
2. "Ja vam ne ostavljam u amanet dogme, nemjenjive i ustaljene direktive. Moje duhovno nasljedstvo su nauka i razum. ... Sta sam htio da uradim i sta sam pokusao postici za Tursku naciju je vrlo jasno. Ako oni ljudi koji me zele pratiti, nakon toga sto me vise ne bude bilo, prihvate nauku i razum kao vodic oni ce biti moji istiniti duhovni nasljedninci."
3. "Tvrdi se da je religiozno jedinstvo jedan od faktora u formiranju nacija. Ali, mi vidimo suprotnu stvar u Turskoj naciji. Turci su bili velika nacija i prije prihvatanja Islama. Ta religija nije pomogla Arapima, Irancima, Egipcanima i drugima da se ujedine sa Turcima da stvore naciju. Naprotiv, ona je oslabila nacionalne odnose medju Turcima, uspavala Turski nacionalni osjecaj i entuzijazam. To je bilo prirodno, jer Islam je baziran na Arapskom nacionalizmu nad svim nacionalnostima."
, i da ga nije bilo Turska bi danas bila na mjestu Irana ili Iraka, Pakistana. neka ima bar jedan igrac sa zapadnim spicem medju monotonim islamskim zemljama
