bijela wrote:ljubav_aha wrote:bijela wrote:Javljanje from te face of the place: i lagumdžija je tu, nadamo se lijepom prilogu na FTV

bijela,ima li fine price

portal je donosio reportažu o promociji:
http://www.sarajevo-x.com/vijesti/kultu ... /120307201
inače, autora i njegovu knjigu su mnogo hvalili kao primjer objektivnog naučno-istraživačkog rada, te dokaz da se o nečemu može govoriti bez uticaja političko-ideoloških uvjerenja govornika (autor Bećirović je iz SDP, otuda vjerovatno i Lagumdžija tu).
uradio je grandiozno djelo, sa mnogo do sada nepoznatih detalja, prelistao je brojne arhive i dao doprinos osvjetljavanju jednog našeg histrijskog perioda.
zaključak jednog od promotora je išao otprilike: "ne ponovilo se više nikada to vrijeme. a jesmo li sigurni da se ne ponavlja?" .... - tragom ovoga što spomenu @edinwien - nakva neopartizanština, čini se, je prisutna

bijela,HVALA
na ovom linku je postalvjena prezentacija Dr. adnan Jahić, Islamska
zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme
monarhističke Jugoslavije
izdavači:
Bošnjačka nacionalna zajednica
za grad Zagreb i Zagrebačku
županiju i Islamska zajednica
u Hrvatskoj (medžlis Islamske
zajednice Zagreb), Zagreb, 2010.
Dr. Denis Bećirović, Islamska
zajednica u Bosni i
Hercegovini za vrijeme
avnojevske Jugoslavije
(-), izdavači:
Bošnjačka nacionalna zajednica
za grad Zagreb i Zagrebačku
županiju i Islamska zajednica
u Hrvatskoj (medžlis Islamske
zajednice Zagreb), Zagreb, 2012.
kopija iz Perorod
na prosjačkom štapu
U poglavlju VI. Denis Bećirović se
detaljno bavi finansijskim sektorom
IZ. Ovdje se na objektivan način prikazuje bahato oduzimanje vakufske
imovine iz okrilja IZ, također, autor
je analizirao materijalno propadanje
džamijskih i džematskih prihoda, a
veoma dokumentirane stranice napisane su o bolnom i prezrenom stanju kadra IZ, prije svega hodža u selima i manjim mjestima. Štaviše, došlo
je i do “zabrane prikupljanja dobrovoljnih priloga u naturi“, što je posebno
doživljeno kao obespokojavajuća mjera po IZ. Čak su i propisi o “socijalnom
osiguranju službenika Islamske zajednice“ nekoliko puta mijenjani, a sama
IZ je, usljed vlastitog siromaštva, participirala sa malim sredstvima da bi
se održalo socijalno osiguranje njenih
službenika.
Sedmo poglavlje dr. Denis Bećirović je posvetio “represivnim postupcima prema članovima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“. U ovoj dionici svoje knjige, autor je, na temelju
arhivske građe i dokumenata pokazao
koji su i kakvi “izgredi lokalnih vlasti
protiv Islamske zajednice“ bili poduzimani. Na velikom broju stranica Be-
ćirović govori o “hapšenjima i kažnjavanjima službenika Islamske zajednice“, gdje su navedeni primjeri hapšenja
imama i muslimanskih vjernika. (Na
primjer, autor govori i o zabrani Ajvatovice, donosi imena kažnjenih imama
i vjernika, itd.).
Veoma zanimljiv odjeljak u VII. poglavlju govori o obračunu komunistič-
ke vlasti sa organizacijom “Mladi muslimani“.
Djelo dr. Denisa Bećirovića opremljeno je dobrim pregledom rezultata
istraživanja, doneseni su brojni prilozi,
podaci o stradalim džamijama i drugim islamskim vjerskim objektima tokom II. svjetskog rata, a posebno je va-
žan popis postradalih imama, muallima, matičara, mujezina... tokom tog
perioda. Odjeljak koji donosi fotografije dvojice reisu l-ulema, Ibrahima Feji-
ća i Sulejmana Kemure, kao i njihovih
saradnika i prijatelja ovoj knjizi daju
posebnu historijsku patinu.
realno i objektivno
prikazivanje stanja
Ako bi se htjela zaimati jedna op-
ća slika o ovim dvjema vrijednim knjigama, treba svakako istaći da djela dr.
Adnana Jahića i dr. Denisa Bećirovića
imaju mnogo zajedničkih planova.
Ukratko, obje knjige:
A) Objektivno prikazuju i naučnom
terminologijom predstavljaju opću povijest Islamske zajednice u gotovo šest
desetljeća XX. stoljeća,
B) Opisuju Islamsku zajednicu i kao
najvažniju, i kao jednu od najvažnijih,
institucija u Bošnjaka u ovom periodu,
C) Izlažu životopise, djelo i djelovanje rukovodećih kadrova i uleme u
Islamskoj zajednici u prvoj polovini
XX. stoljeća,
D) Donose historijat institucije vakufa, s jedne strane, i prikazuju mnogobrojne uzroke propasti, devastiranja
i uništenja vakufskog sistema, s druge strane,
E) Izlažu historijat nastanka i stasanja sekularnih institucija u Bošnjaka (političkih partija, nacionalnih dru-
štava, i sl.) u mjeri u kojoj se to ticalo
Islamske zajednice,
F) Objašnjavaju načine djelovanja za
kojima je Islamska zajednica posezala da bi pomogla da se Bošnjaci snađu
pod vlašću monarhističke i, potom, avnojevske Jugoslavije.
K tome, nakon pomnog čitanja ovih
djela, vjerujem da neću biti usamljen u
tvrdnji, štaviše priznanju, da je itekako dobro što su Adnan Jahić i Denis Be-
ćirović (koji svojim školovanjem i političkim djelovanjem dolaze iz svjetovnog, “sekularnog“ i neulemanskog miljea) napisali ove povijesti Islamske zajednice jezikom savremene sveučiliš-
ne metodologije. Diskurs ovih knjiga
je objektivan, razložan, dokumentiran,
kritički orijentiran i racionalan. Daleko
je od bilo kakve sentimentalnosti, patetike, ridanja, “žala za turskim vremenima“, i sl.
Na samom k raju ž el im i s t ać i d a
su Adnan Jahić i Denis Bećirović, u
svome proučavanju ovih dviju epoha
Islamske zajednice, otvorili arhive XX.
stoljeća, konsultirali su ih na gotovo
svim nivoima, i po prvi puta nam predočili mnoge nepoznanice o IZ.
Iz ovih i mnogih drugih lijepih povoda i razloga ponukan sam da ova
dva vrijedna djela preporučim svima
koji se bave Bosnom i Hercegovinom
u XX. stoljeću. Pritom se nadam da će
biti pročitana od naših muftija, glavnih imama i muderisa.
Jer, ovo su knjige koje nude štivo
otrežnjenja, podastiru mnoge teme koje još i danas traju nesmanjenom jačinom