Na ovom i jeste donekle tako, npr. ubijes covjeka, odsluzis kaznu u sklopu koje se podrazumjeva da si prosao taj proces shvatanja pocinjenog, sto jeste isto ili jako slicno kao pokajanje u vjeri, te dobijes ocjenu da si spreman za reintegraciju u drustvo.Ripicipi wrote:Imam pitanje za sve ove sto im je kao ok da sta god da si uradio, ako se iskreno pokajes da si "ociscen".
Da li bi tako nesto prihvatili i na ovom svijetu, tj. misle li da je to pravedno?
Medjutim na ovoj kao i na drugim temam problem stvore bukvalna citanja i interpretacija. Nije uzalud umjenoost i uspostavljanje ravnoteze potrebno u vjeri kao i zivotu.
Ne mozes tumaciti eto iskreno se pokajem, to je kao neki jednokratan cin i s tim se to djelo i sve vezano za njega zavrsava.
Pokajanje je proces u kojem preispitujes sebe, pocinjeno, donosis odluku da to vise neces ciniti jer si svjestan negativnih posljedica sopstvenog djelovanja.
U vjeri taj proces nije ogranicen nekim vremenskim rokom, to je licni cin covjeka prema Bogu koji se naravno manifestuje dalje i prema ljudima na ovom svijetu kao i prema sebi samom. To ne iskljucuje da ti odsluzis i kaznu koja je predvidjena.
S druge strane gledano to je istovremeno nada koju Bog ostavlja covjeku, a koja je nama potrebna i da bismo vjerovali da mozemo sebe ispraviti i da bi uopce mogli uspostaviti ravnotezu u sopstvenom zivotu kako prema sebi tako i prema drugim. Ta ista nada je potrebna i bez vjere, svi mi to primjenjujemo samo sto ovisi u kojoj mjeri smo kriticni odnosno spremni na oprost prema sebi i prema drugim.
S islamske tačke gledano protekfiriti nekoga znači biti spreman staviti glavu na panj, a to je, po meni, gore od bilo kakvog bana.
