Katastar-politika-ekonomija

[sammo]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

[mO k3]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

nidze vidlo......

[seln]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Cekaj malo...Srbi imaju 60%, Hrvati imaju 36%...dakle, Bosnjaci, Bosanci, ostali i drzava imaju zajedno 4%.
Ipak ja mislim da imaju tjunu kao cackalicu i jedni i drugi.

[kv99]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Ako BiH Hrvati imaju 36 % a BiH Srbi 60 kao sto tvrde....sta nam to govori Da Bosnjaci zive na letecim cilimima ? Ili da nema nikavog drustvenog vlasnistva ( drzava, entitet, kanton, opstina) ? Ili je opet ona stara izreka : "statistika, statistika, laz " Ili da ako bude podjele tj treceg entiteta i ako budu BiH Hrvati dobili ispod 36 % da su zakinuti a da Bosnjaci imaju srece ako dobiju i 1 m2 ?

[sammo]

Nisam naveo za taj % da su samo BH Hrvati...valjda i oni iz inozemstva...i kazem za katastar ( iz 91. ili neki noviji..), ovo 60% za Srbe...je njihov marketing...vise manje sala...

[mO k3]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Ako BiH Hrvati imaju 36 % a BiH Srbi 60 kao sto tvrde....sta nam to govori Da Bosnjaci zive na letecim cilimima ? Ili da nema nikavog drustvenog vlasnistva ( drzava, entitet, kanton, opstina) ? Ili je opet ona stara izreka : "statistika, statistika, laz " Ili da ako bude podjele tj treceg entiteta i ako budu BiH Hrvati dobili ispod 36 % da su zakinuti a da Bosnjaci imaju srece ako dobiju i 1 m2 ?

moja familija ima 100 duluma... izgled da od tih 4% podosta pripada mojoj familiji

[sammo]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Ako BiH Hrvati imaju 36 % a BiH Srbi 60 kao sto tvrde....sta nam to govori Da Bosnjaci zive na letecim cilimima ? Ili da nema nikavog drustvenog vlasnistva ( drzava, entitet, kanton, opstina) ? Ili je opet ona stara izreka : "statistika, statistika, laz " Ili da ako bude podjele tj treceg entiteta i ako budu BiH Hrvati dobili ispod 36 % da su zakinuti a da Bosnjaci imaju srece ako dobiju i 1 m2 ?

moguce...mala laz, laz, statistika..

[nellington]

Nisam naveo za taj % da su samo BH Hrvati...valjda i oni iz inozemstva...i kazem za katastar ( iz 91. ili neki noviji..), ovo 60% za Srbe...je njihov marketing...vise manje sala...

A zašto ovih 36 ne bi moglo biti njihov marketing?

[vivaldi]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Nemam pojma jeli tacno ili nije, ali vazan je kvalitet. Bolje metar plodne nego kilometar neplodne. Bolje metar sume nego 10 metara gline. Bolje metar mora nego 100 metara kamena...

Medjutim sto neke rece nemoguce da je toliki procenat u pitanju jer drzavnog zemljiste ima puno. Pa fakticki nijedna planina (a ima ih koliko hoces) nije privatno vlasnistvo. Mozda 36% od ukupnog privatnog vlasnistva, a to nije nemoguce iako je dosta nerpoporcinalno u odnosu na broj stanovnistva. U Sarajevu i Banjaluci zivi vjerovatno vise ljudi nego u cijeloj hercegovini iako se radi od 10 puta manjoj povrsini. Mozda su imali puno privatne zemlje u Posavini koja je povelika, plus zap Hercegovina..tako da nije nemoguce.

[BHCluster]

tu je greska covjek je imo kopiju pred sobom a ta kobija je bila lose kvalitete pa se tacka nije vidjela taj podatak je zapravo 3.6%...

[melac]

Ne znam da li je cifra tačna, ali znam da dosta Hrvata ima mnogo zemlje po posavini, ali baš mnogo.

[sammo]

Ne znam da li je cifra tačna, ali znam da dosta Hrvata ima mnogo zemlje po posavini, ali baš mnogo.

Ajmo reci da je cifra tocna, moze li to utjecat na politiku i gospodarstvo u BIH? Moze li moc kapitala pokrenuti neku politiku? Dosad je puno novca dolazilo u BIh, ali se novac izgubio, a ovo je privatno vlasnistvo, zna se cije je...

[Tomo82]

Privatno vlasništvo, kao jedan od stupova prosperiteta (što bi rekao Ron Paul) na balkanu je potpuno nezaštićeno.

Pa ljudi se po 10 godina sude zbog vlasništva, a kraj se ne vidi.

Tako da, tko i ima zemlje u posavini, ako politika odluči zapapriti, malo ti to vrijedi

[Tomo82]

Inače, teme, džamija, katastar po narodima, kol'ko nas ima, jel više od 50 %..... jel' to kod vas izbori možda?

[Alfons Kauders]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Cekaj malo...Srbi imaju 60%, Hrvati imaju 36%...dakle, Bosnjaci, Bosanci, ostali i drzava imaju zajedno 4%.
Ipak ja mislim da imaju tjunu kao cackalicu i jedni i drugi.

Cekaj malo, zar Srbi nisu govorili da imaju 65%? Znaci Bosnjaci, Bosanci, Zidovi, Romi, Albanci, Madjari, Cesi, Ukrajinci i ostali 'dodju' Srbima i Hrvatima po 0.5%...

[michio]

Sa zemljom malo ko radi bilo sta u BiH i ne znam kako bi to moglo uticati na ovo ili ono. Imam i ja par hektara. 50 godina na njoj nije sijano nista sigurno je danas jako plodna

Sto ti je nas svijet. Odlucio prije 50 godina da se ne bavi zemljoradnjom ali ne moze ni prodati jer kakav je to covjek bez zemlje

[sammo]

Sa zemljom malo ko radi bilo sta u BiH i ne znam kako bi to moglo uticati na ovo ili ono. Imam i ja par hektara. 50 godina na njoj nije sijano nista sigurno je danas jako plodna

U katastru su sve nekretnine, a ne samo gola zemlja...

[michio]

A je li. To su onda sigurno i raskosne palate ubrojane u tih 36%

[mO k3]

Ako su stvarno Hrvati vlasnici 36% katastra u BIH, koliko to utjece na buducu politiku i ekonomiju u BIH? Taj podatak sam cuo prije mjesec i nesto na HRT u emisiji Otvoreno, ako covjek to javno kaze, pretpostavljam da je informacija provjerena...

Nemam pojma jeli tacno ili nije, ali vazan je kvalitet. Bolje metar plodne nego kilometar neplodne. Bolje metar sume nego 10 metara gline. Bolje metar mora nego 100 metara kamena...

Medjutim sto neke rece nemoguce da je toliki procenat u pitanju jer drzavnog zemljiste ima puno. Pa fakticki nijedna planina (a ima ih koliko hoces) nije privatno vlasnistvo. Mozda 36% od ukupnog privatnog vlasnistva, a to nije nemoguce iako je dosta nerpoporcinalno u odnosu na broj stanovnistva. U Sarajevu i Banjaluci zivi vjerovatno vise ljudi nego u cijeloj hercegovini iako se radi od 10 puta manjoj povrsini. Mozda su imali puno privatne zemlje u Posavini koja je povelika, plus zap Hercegovina..tako da nije nemoguce.

ma ta cifra je ogromna..... nema sanse da 36% privatnog vlasnistva pripada hrvatima......

Evo od mene poceti moja familija 100 duluma + zenina familija 60 duluma.... a koliko je nas koji imaju pod 10 duluma i cak vise....


Mala lektira...

Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj. Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i "ostali" 0,3 posto zemljisnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge familije bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim familijama su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.

Otetu zemlju bosnjackih familija dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To imje bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji.

Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista.

Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista. Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj familiji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi daje skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. I 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije cija je sintagma uvjek ista: - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeni u vlasnistvo 48.267 srpskih familija.

Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih familija dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine je provedena u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske familije, koje su pretezno kolonizovane iz pasivnih krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova familija dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed. Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919.godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i tako podijeljena na 614.603, pretezno, srpske familije. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova familija dobilo u vlasnistvo i posjed i zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda i vlasnistva.

Povijesno, Banja Luka nije srpski grad

Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati "mars smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banja Luke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom "marsa smrti", a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banja Luka na najbrutalniji nacin, genocidom.

Srpske familije, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banja Luke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanjei kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banja Luci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto.

Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu.

Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezno iz Srbije i Crne Gore.

Povijest se na jedan nacin ponavlja. U toku srpske agresije, od 1992. Do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banja Luci. Kako je registrirala statistika prilikom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske familije. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva. Buduci je povijesno Banjaluka bosnjacki grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banja Luke putem pregovora.

Simbolicna naknada za otetu zemlju

Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedju ostalog kritikovao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog ranjavanja umro 6. kolovoza 1928.godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo "nepravilnosti" u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete za oduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata zemljista.

Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a ostalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacene su samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna dokumentacija o provodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Beca.

Ukratko

Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije. Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine, radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih familija.

Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji suzivjeli u Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj (Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske familije. Ukupno je agrarnom reformom oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezno srpske, familije. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu 2.450.000 clanova familija dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.

[sammo]

Inače, teme, džamija, katastar po narodima, kol'ko nas ima, jel više od 50 %..... jel' to kod vas izbori možda?

Mora da se salis...sta ima u HR...jel' Sanader stvarno odmaglio u Ameriku?