Kanada, Amerika, Australija
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#1 Kanada, Amerika, Australija
Jednostavno ZELIM OTICI IZ BOSNE....
Postalo je nepodnosljivo i tuzno....
Ovo ovdeje je "svjetski eksperiment", zao mi je zbog toga, ali ne zelim da ja i moja porodica ucestvujemo u tom "ekperimentu" od derzave.
Imam 40 godina, dvoje djece (9 i 12) i muza. Zlo mi je kad pomislim da ce moja djeca zivjeti u ovoj laboratoriji...
Imate li savijet za mene i kakva su vasa iskustva?
Postalo je nepodnosljivo i tuzno....
Ovo ovdeje je "svjetski eksperiment", zao mi je zbog toga, ali ne zelim da ja i moja porodica ucestvujemo u tom "ekperimentu" od derzave.
Imam 40 godina, dvoje djece (9 i 12) i muza. Zlo mi je kad pomislim da ce moja djeca zivjeti u ovoj laboratoriji...
Imate li savijet za mene i kakva su vasa iskustva?
-
nineac
- Posts: 3605
- Joined: 03/03/2004 00:00
- Location: preko bare
#2
Imas li ikoga u nekim od tih zmalja? Ako imas neka se oni raspitaju kako bi mogla otici, ali sad je stvarno tesko to izvesti sa porodicom.
Inace, u australiji bi najbrzedobila papire, dokje amerika dobra sto se tice posla, jer je ekonomija najjaca, ali zaboravi bilo kakve socijalne benificije i sl.
Ako stavrno mislis ici odma pocnite uciti jezik (ako vec neznate) i kada dodjete spremite se da nakon odredjenog vremena krenete u neku skolu. Samo tako ostvarit ce te nesto, tj. za par godina imat ce te fin i miran zivot.
A to sto se tice ovog ovdje, ja sam dosao za bozic i N.godinu iz USA i vec sam nervozan isto strsljen!
Inace, u australiji bi najbrzedobila papire, dokje amerika dobra sto se tice posla, jer je ekonomija najjaca, ali zaboravi bilo kakve socijalne benificije i sl.
Ako stavrno mislis ici odma pocnite uciti jezik (ako vec neznate) i kada dodjete spremite se da nakon odredjenog vremena krenete u neku skolu. Samo tako ostvarit ce te nesto, tj. za par godina imat ce te fin i miran zivot.
A to sto se tice ovog ovdje, ja sam dosao za bozic i N.godinu iz USA i vec sam nervozan isto strsljen!
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#3
nineac wrote:Imas li ikoga u nekim od tih zmalja? Ako imas neka se oni raspitaju kako bi mogla otici, ali sad je stvarno tesko to izvesti sa porodicom.
Inace, u australiji bi najbrzedobila papire, dokje amerika dobra sto se tice posla, jer je ekonomija najjaca, ali zaboravi bilo kakve socijalne benificije i sl.
Ako stavrno mislis ici odma pocnite uciti jezik (ako vec neznate) i kada dodjete spremite se da nakon odredjenog vremena krenete u neku skolu. Samo tako ostvarit ce te nesto, tj. za par godina imat ce te fin i miran zivot.
A to sto se tice ovog ovdje, ja sam dosao za bozic i N.godinu iz USA i vec sam nervozan isto strsljen!
Nineac hvala za podrsku. Mislim da se potpuno slazemo po pitanju stanja u Bosni. Ekonomista sam po struci i na sve ovo i gledam iz ugla struke. Ja sam godinama bila k'o pretis lonac, sada sam k'o kotao visokog pritiska u gradskoj toplani....
Imam u Kanadi i Americi (Texas) rodbine i prijatelja. Nemam bas previse vremena i rijetko se cujem sa tim ljudima, ali mogu racunati na popdrsku sa njihove strane. Ucim aktivno Engleski jezik i na prvom stepenu rezultat testa je bio 97/100.
Otprilike na jesen 2006 se planiram prijaviti emigrantskim uredima. Radi se o "klasicnim" useljenickim zemljama. Nadam se da cu uspijeti.
Naravno prvih par godina ocekujem rad i samo rad. Skola ce i nama i djeci itekako dobro doci, i to planiramo. Pretpostavljam da moj fakultet zavrsen par godina prije rata i radno iskustvo od 14 godina, u svijetu ne pije previse vode. Potrudicu se da zavrsim neki od njihovih kurseva ili skola da bi primanja bila veca.
Za jezik kazu da se brzo savlada kada se covijek nadje u sredini koja govori iskljucivo Engleski. Kurs mi sluzi da gramatika i izgovor budu sto korektniji, a bogatstvo rijecnika zavisi od kontakta sa ljudima i od toga koliko se knjiga procitalo...
-
PR80.
- Posts: 2773
- Joined: 03/08/2005 11:02
#4
Mislim da je najbolje porazgovarati sa ljudima u koje imas povjerenja i koji se nalaze po tim zemljama.
U Americi zaboravi socijalnu pomoc, snalazi se sama. Kanada je sigurno jaca po tom pitanju. Sto se tice pronalazenja posla, vjerujem opet da je Kanada i po tom pitanju zemlja sa poprilicno dobrim ponudama.
Za Australiju ne znam nesto previse, znam jedino da je previse daleko s` obzirom da sigurno razmisljate da vam je koliko - toliko lakse obici najdraze.
Sve u svemu zelim ti puno srece.
U Americi zaboravi socijalnu pomoc, snalazi se sama. Kanada je sigurno jaca po tom pitanju. Sto se tice pronalazenja posla, vjerujem opet da je Kanada i po tom pitanju zemlja sa poprilicno dobrim ponudama.
Za Australiju ne znam nesto previse, znam jedino da je previse daleko s` obzirom da sigurno razmisljate da vam je koliko - toliko lakse obici najdraze.
Sve u svemu zelim ti puno srece.
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#5
Hvala PR80.
I meni se Kanada vise "svidja" kao novo mjesto za zivot. Iako su mi sve tri zemlje nepoznate jer u njima nikad nisam bila. Sudim po statistickim podacima i iskustvima drugih ljudi... Moj licni promlem je sto pokusavam otici sada jer razlog nije rat, nego posledice rata: nedostatak radnih mjesta , neodgovarajuce skole za djecu, i kad to nesto zavrse tek onda pocinju pravi - zivotni problemi, "demokratija" (politika i administracija) od koje moze zivjeti veoma mali broj ljudi i to na racun onih koji jedva prezivljavaju, i sve je upitno - do kada tako.... Sve je po sistemu bice, pa bice i sve se to prolongira za 5 do 10 godine... Elem prodje zivot i nama i djeci koja jos ne znaju sta je oko njih...
Cak i ako nes dvoje odraslih ne uspijemo otici djecu pripremam za odlazak odmah po zavrsetku srednje skole... Vaspitavam ih tako da to prihvate kao normalno i dobro i da se uklope u novo drustvo sto prije. To podrazumjeva jezik, skolu, posao i postivanje zakona nove zemlje, naravno ostace ponesto licno vezano za kulturu zemje u kojoj su rodjeni.
Nisam nikad osudjivala ljude koji su odlazili, samo sam se ponekad cudila zasto to rade i odkud im snaga i hrabrost za pocetak od "0"... Sad znam i koliko sam jaka i koliko sam spremna za takav put. Jer je sve sto radim podredjeno tome i za sve imam i vremena i snage...(sudeci porezultatima testa postala sam streber).
Interesantno, svi ljudi sa kojima sam razgovarala o odlasku su imali pozitivan stav. Naravno radi se o ljudima koji su vani vec godinama. Blago njima otisli su na vrijeme i njihov status je rijesen, na zalost ja sam naivno povjerovala da ce ovdje biti ne bas kao prije rata ali bolje nego sto sada stvari stoje - haoticno i neizvjesno. Bojim se da je zivot prekratak da se potrosi na rat i traljavu obnovu pod patronatom stranih i domacih demagoga.
I meni i mnogima su oduzeli mladost i ostaje mi samo da bar ove "zrele" godine pametno provedem u kapitalizmu koji vec decenijama funkcionise bez vecih "trzavica" i nedorecenosti.
I meni se Kanada vise "svidja" kao novo mjesto za zivot. Iako su mi sve tri zemlje nepoznate jer u njima nikad nisam bila. Sudim po statistickim podacima i iskustvima drugih ljudi... Moj licni promlem je sto pokusavam otici sada jer razlog nije rat, nego posledice rata: nedostatak radnih mjesta , neodgovarajuce skole za djecu, i kad to nesto zavrse tek onda pocinju pravi - zivotni problemi, "demokratija" (politika i administracija) od koje moze zivjeti veoma mali broj ljudi i to na racun onih koji jedva prezivljavaju, i sve je upitno - do kada tako.... Sve je po sistemu bice, pa bice i sve se to prolongira za 5 do 10 godine... Elem prodje zivot i nama i djeci koja jos ne znaju sta je oko njih...
Cak i ako nes dvoje odraslih ne uspijemo otici djecu pripremam za odlazak odmah po zavrsetku srednje skole... Vaspitavam ih tako da to prihvate kao normalno i dobro i da se uklope u novo drustvo sto prije. To podrazumjeva jezik, skolu, posao i postivanje zakona nove zemlje, naravno ostace ponesto licno vezano za kulturu zemje u kojoj su rodjeni.
Nisam nikad osudjivala ljude koji su odlazili, samo sam se ponekad cudila zasto to rade i odkud im snaga i hrabrost za pocetak od "0"... Sad znam i koliko sam jaka i koliko sam spremna za takav put. Jer je sve sto radim podredjeno tome i za sve imam i vremena i snage...(sudeci porezultatima testa postala sam streber).
Interesantno, svi ljudi sa kojima sam razgovarala o odlasku su imali pozitivan stav. Naravno radi se o ljudima koji su vani vec godinama. Blago njima otisli su na vrijeme i njihov status je rijesen, na zalost ja sam naivno povjerovala da ce ovdje biti ne bas kao prije rata ali bolje nego sto sada stvari stoje - haoticno i neizvjesno. Bojim se da je zivot prekratak da se potrosi na rat i traljavu obnovu pod patronatom stranih i domacih demagoga.
I meni i mnogima su oduzeli mladost i ostaje mi samo da bar ove "zrele" godine pametno provedem u kapitalizmu koji vec decenijama funkcionise bez vecih "trzavica" i nedorecenosti.
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#6

http://www.immi.gov.au/settle/moving/index.htm
Evo ispod na bosanskom AA CA...
http://www.immi.gov.au/search_for/multi ... osnian.htm
-
digger
- Posts: 2925
- Joined: 03/12/2004 02:10
- Location: blizina Toronta
#7
Nisi ni prva ni zadnja koja dolazi u "kasnijim" godinama. Ja sam u Kanadi i znam da je proces asimilacije vrlo dobar, finansijska i druge potpore postoje, a za sada, posla ima koliko hoces.
Sugerisem da ozbiljno razmisljas i o Australiji. Jeste da je dalje ali ima svoje prednosti.
Sto 'no kazu, za tango je potrebno dvoje. Sta tvoj muz misli? je li on spreman za "hardship" prvih par godina ili ne?
Ovo je veoma vazno jer vani oboje treba da zapnete i radite.
Sugerisem da ozbiljno razmisljas i o Australiji. Jeste da je dalje ali ima svoje prednosti.
Sto 'no kazu, za tango je potrebno dvoje. Sta tvoj muz misli? je li on spreman za "hardship" prvih par godina ili ne?
Ovo je veoma vazno jer vani oboje treba da zapnete i radite.
-
array
- Posts: 379
- Joined: 21/10/2005 19:44
#8
A znas li kako neko sa Americkim drzavljanstvom moze ostati u Canadi? Da li je dovoljno da se nadje posao i ostane? Ako jeste, kako bi jedan Amerikanac nasao i dobio posao u Canadi?digger wrote:Nisi ni prva ni zadnja koja dolazi u "kasnijim" godinama. Ja sam u Kanadi i znam da je proces asimilacije vrlo dobar, finansijska i druge potpore postoje, a za sada, posla ima koliko hoces.
Sugerisem da ozbiljno razmisljas i o Australiji. Jeste da je dalje ali ima svoje prednosti.
Sto 'no kazu, za tango je potrebno dvoje. Sta tvoj muz misli? je li on spreman za "hardship" prvih par godina ili ne?
Ovo je veoma vazno jer vani oboje treba da zapnete i radite.
-
nineac
- Posts: 3605
- Joined: 03/03/2004 00:00
- Location: preko bare
#11
Ma sto se tice zarade ja bi ti preporucio USA.Ostale zemlje ce ti pruziti bolju socijalnu sigurnost. Takodje, ako ti se djeca bave nekim sportom (a ja bi ti to kao dugogodisnji sportista preporucio) u americi su im najvece sanse da dobiju stipendiju. Ja sam otiso u USA kao trener na univerzitetu i time sam sebi finansiram skolu. To je vec malo teze ostvariti u Kanadi ili Australiji.
Sto se tice tvoje skole, nemoj biti pesimista. Ja sam zavrsio 2 godine prava ovdje, i sve su mi priznali u USA. Sve je do skole u kojoj apliciras, zato apliciraj na nekoliko mjesta. Normalno da ces morati neku rzliku zavrsiti, ali mislim da bi to trebao da ti bude prvi prioritet, posebno jer si sikusna u poslu, pa znas sta radis!
Sto se tice tvoje skole, nemoj biti pesimista. Ja sam zavrsio 2 godine prava ovdje, i sve su mi priznali u USA. Sve je do skole u kojoj apliciras, zato apliciraj na nekoliko mjesta. Normalno da ces morati neku rzliku zavrsiti, ali mislim da bi to trebao da ti bude prvi prioritet, posebno jer si sikusna u poslu, pa znas sta radis!
-
sanjica
- Posts: 68
- Joined: 12/12/2005 18:27
#12
Moze li se znati zasto mislis da za Australiju se najbrze dobiju papiri? Posto zelim ici u Australiju zanima me. Inace sam bila na sajtu njihvoe ambasade i u ambasadi pa sad oni kazu da mi je jedini nacin skilled imigraicon, a za to opet treba oko 2 godine cekanja....to mi nekako puno..Znas li ti neki brzi nacin?nineac wrote:Inace, u australiji bi najbrzedobila papire, dokje amerika dobra sto se tice posla, jer je ekonomija najjaca, ali zaboravi bilo kakve socijalne benificije i sl.
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#13
Sve vazne odluke ja i moj muz donosimo zajedno. Naravno, bez njegovog pristanka i podrske sve ovo nebi islo, ustvari ja bih se zestoko zderala i ne bih sama mogla nigdje. Bio bi to kraj veoma lijepog braka....digger wrote:Nisi ni prva ni zadnja koja dolazi u "kasnijim" godinama. Ja sam u Kanadi i znam da je proces asimilacije vrlo dobar, finansijska i druge potpore postoje, a za sada, posla ima koliko hoces.
Sugerisem da ozbiljno razmisljas i o Australiji. Jeste da je dalje ali ima svoje prednosti.
Sto 'no kazu, za tango je potrebno dvoje. Sta tvoj muz misli? je li on spreman za "hardship" prvih par godina ili ne?
Ovo je veoma vazno jer vani oboje treba da zapnete i radite.
Ideja je bila moja, ili u slobodnom prevodu ja sam ta koja je prva izgubila strpljenje i prestala da vjeruje u "bolje sutra" na ovim prostorima. Nekako mu se neda da svane...
U Kanadskoj Ambasadi smo dobili web adresu i procitali pravila i bodovnu listu. Boduje se puno toga izmedju ostalog godine starosti, znanje jezika, strucna sprema, radno iskustvo itd, itd. Procitali smo to i dosli do zakljucka da ja budem "sef parade" jer pored fakulteta imam polozen strucni ispit (Cerificirani racunovodja) i samim tim mogu dobiti vise bodova. Po znanju jezika smo skoro jednaki mada je on hrabriji kad treba pricati i zna vise pojmova (ima veci fond rijeci) ...
Ustvari imam osjecaj da muska raja lakse dobijaju posao i vise je poslova koje oni mogu raditi. Na zalost zensku raju obicno saceka krpa i sudje...mada ne mora biti tako... Nas dvoje cemo prihvatiti svaki posten posao, bar do sada nije bilo problema i veoma se brzo uklapamo u sredinu u kojoj zivimo i radimo. Ni ja, ni on nismo razmazena derista...
Dobro sam razmislila i znam da ce u startu biti veoma tesko, ali ne moze biti gore od '92.... Valjda ima vode, struje i plina... Dosta za prvih pet dana a onda "go to work"...
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#14
Zelim vam svako dobro...AA CA wrote:(...)
Dobro sam razmislila i znam da ce u startu biti veoma tesko, ali ne moze biti gore od '92.... Valjda ima vode, struje i plina... Dosta za prvih pet dana a onda "go to work"...
Hrabra si... uspjeces djeci napraviti buducnost, a vama starima zivot u svakom slucaju bolji od ovog od kojeg nastojis pobjeci.
Vjeruj mi... sto dalje to bolje.
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#15
nineac wrote:Ma sto se tice zarade ja bi ti preporucio USA.Ostale zemlje ce ti pruziti bolju socijalnu sigurnost. Takodje, ako ti se djeca bave nekim sportom (a ja bi ti to kao dugogodisnji sportista preporucio) u americi su im najvece sanse da dobiju stipendiju. Ja sam otiso u USA kao trener na univerzitetu i time sam sebi finansiram skolu. To je vec malo teze ostvariti u Kanadi ili Australiji.
Sto se tice tvoje skole, nemoj biti pesimista. Ja sam zavrsio 2 godine prava ovdje, i sve su mi priznali u USA. Sve je do skole u kojoj apliciras, zato apliciraj na nekoliko mjesta. Normalno da ces morati neku rzliku zavrsiti, ali mislim da bi to trebao da ti bude prvi prioritet, posebno jer si sikusna u poslu, pa znas sta radis!
Ma, ja polazim od najteze varijante a to je: da mi niko nista nece priznati. Pa ako mi priznaju osnovnu skolu i cestitaju sto znam slova - super idemo dalje upisujemo srednju skolu. Mislim da se svaki rad i trud isplati na kraju... A k'o bi rekao da cu u ovim godinama postati "streber" i redovno pisati zadace i tako uporno vjezbati pisanje svake nove rijeci...
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#18
Fair Life wrote:Zelim vam svako dobro...AA CA wrote:(...)
Dobro sam razmislila i znam da ce u startu biti veoma tesko, ali ne moze biti gore od '92.... Valjda ima vode, struje i plina... Dosta za prvih pet dana a onda "go to work"...
Hrabra si... uspjeces djeci napraviti buducnost, a vama starima zivot u svakom slucaju bolji od ovog od kojeg nastojis pobjeci.
Vjeruj mi... sto dalje to bolje.
Razmislila, odvagala, podvukla liniju "dovde i dosta". Nece mi biti prvi put da pocnem od pocetka i ne bojim se. Ustvari bojim se samo kako ce proteci prvih par dana, gje? kako? sta? Za mene vise-manje ali ovo dvoje malih su zasluzili bolje uslove. Sve je ovo za njih. Pametnije je da idemo zajedno nego da za par godina krenu sami, a krenuce i ja necu znati ni kad im je tesko ni kad su beskrajno sretni da sve to podijelimo...
-
mr2
- Posts: 815
- Joined: 27/06/2005 20:03
- Location: amsterdam
#19
ama nije to toliko tesko....ne znam koliko stotina hiljda ,nas je vec to proslo.....malo je frka ,ali kasnije i zaboravis ....kao da se nikad i nije desilo.....sto se bolje informises o mentalitetu,kulturi i sl..lakse ce ti biti.... sa srecomAA CA wrote:Fair Life wrote:Zelim vam svako dobro...AA CA wrote:(...)
Dobro sam razmislila i znam da ce u startu biti veoma tesko, ali ne moze biti gore od '92.... Valjda ima vode, struje i plina... Dosta za prvih pet dana a onda "go to work"...
Hrabra si... uspjeces djeci napraviti buducnost, a vama starima zivot u svakom slucaju bolji od ovog od kojeg nastojis pobjeci.
Vjeruj mi... sto dalje to bolje.
Razmislila, odvagala, podvukla liniju "dovde i dosta". Nece mi biti prvi put da pocnem od pocetka i ne bojim se. Ustvari bojim se samo kako ce proteci prvih par dana, gje? kako? sta? Za mene vise-manje ali ovo dvoje malih su zasluzili bolje uslove. Sve je ovo za njih. Pametnije je da idemo zajedno nego da za par godina krenu sami, a krenuce i ja necu znati ni kad im je tesko ni kad su beskrajno sretni da sve to podijelimo...
-
MBA
- Posts: 296
- Joined: 18/03/2005 01:53
#20
Nemas cega da se bojis! Ako si vrijedna osoba, bit ces OK! Par savjeta koji ti mogu pomoci da zivis zivot malo kvalitetnije:
a) Ne druzi se sa osobama koji kukaju i--samim time--emitiraju negativne vibracije (iste su veoma zarazne).
b) Fokusiraj se, vec sada, na ovladavanje zanatskim-tipovima djelatnosti (e.g., sivanje, friziranje, i slicno).
c) Imaj strpljenja.
d) Imaj familiju na prvom mjestu (zaboravi na politiku i sl.).
e) Ako ti se ukaze prilika, idi u skolu (fakultet, post-diplomski).
Sretno!
a) Ne druzi se sa osobama koji kukaju i--samim time--emitiraju negativne vibracije (iste su veoma zarazne).
b) Fokusiraj se, vec sada, na ovladavanje zanatskim-tipovima djelatnosti (e.g., sivanje, friziranje, i slicno).
c) Imaj strpljenja.
d) Imaj familiju na prvom mjestu (zaboravi na politiku i sl.).
e) Ako ti se ukaze prilika, idi u skolu (fakultet, post-diplomski).
Sretno!
-
AA CA
- Posts: 152
- Joined: 23/12/2005 22:47
- Location: ptica selica
#21
HVALA VAM SVIMA, PUNO MI ZNACI VASA PODRSKA, VASE MISLJENJE I ISKUSTVA.davis.ba wrote:Sretno.
Ovo je jos jedna potvrda da sam u pravu, mada je odluka konacno i neodlozno donesena jos prije nepunu godinu. Oprez i priprema nisu za baciti - jer nisamo sami ima dvoje malih i ne treba im kvariti sjaj u okicama...a ne treba ni gubiti vrijeme...
Na stranu sva moja razocarenja, put je ozbiljan i ne ostavljam sebi prostor za kajanje i korak nazad...
A eto, ocekivala sam da ce vecina reci "ma nemoj..." "ma znas..." mada to ne bi promjenilo odluku...
I'm happy.
-
neko iz mase
- Posts: 2018
- Joined: 29/12/2004 21:18
#24
puno srece i pazi se nasih. Malo ko ce se naci da je spreman da pomogne (cast izuzetcima). Vecina ih je spremna odmoci da bi dokazali da se nisu najgore snasli na zapadu. MBA ima do sad najbolji savjet. Zanat je ovdje pravo cijenjen, kad se malo finansijski sredite pod hitno upisi usavrsavanje. Ako si u uSA, preporucio bi nesto u medicinskom polju (ultrazvuk, rengenski tehnicar, itd). Cista su zanimanja, a prilicno dobro placena.
