Evo da prokomentiram i ostale primjere
anais_nin wrote: deklarisati se kao homoseksualac znaci imati slobodu prosetati ulicom drzeci se za ruke sa svojim momkom/curom - ista sloboda koju imamo ti ili ja
(ili je i to neprikladno ponasanje na javnom mjestu
) deklarisati se kao homoseksualac znaci imati slobodu pred drustvom od vise od 2 osobe za stolom dok se pije kafa onako usput u prici reci "joj zaljubio/la sam se u ________" deklarisati se kao homoseksualac znaci imati slobodu dovesti svog partnera/partnericu na neku javnu funkciju tipa svadbe u porodici, dobrotvorne vecere koju organizuje firma, rostiljadu s rajom
deklarisati se kao homoseksualac znaci ne morati presutiti kad neka brizna bakica iz komsiluka pita Muju sto u 40toj jos uvijek sebi nije nasao neku Faticu, nego imati mogucnosti slobodno reci "bako nije za mene Fata, imam ja Hasu"
Mozda zaista ne primjecujem vrijednost tih sitnih sloboda koje imam, ali ne koristim, a ne nedostaju mi. Zaista, ti si navela primjer nevinog drzanja za ruke, a ja sam govorila o "zvaljenju u javnosti", no cinjenica je da bi i drzanje za ruke dva muskarca izazvalo paznju i komentare. Medjutim, primjeri koji navodis su primjeri u kojima se pitanje slobode svodi
na zelju da okolina sebi ne daje za pravo da komentira tudji zivot, pita, zanima se, savjetuje. ali to je jako izrazeno u nasim krajevima, a od toga nije imun niti jedan dio svijeta.
Istu takvu diskriminaciju trpe i svi koji su single, i svi koji nisu zavrsili-razvukli su fakultet, i koji su stupili u brak s crncem (arapom, cetnikom... 
) ... Znaci nije rijec o nekoj pravoj diskriminaciji, nego o zelji da svi misle kako je to normalno, ne smiju se cuditi, postavljati pitanja, komentirati - iako cemo im mi govoriti sve ono sto ih zanima o nasem intimnom zivotu? Je li racionalno to, ili pak voditi svoj zivot po svom i ne polagati racun nikome, i ne poturati mu pod nos nista? Ako pak svejedno zeli da komentira, znati se postaviti...
Usporedba za zenama, Romima, invalidima nikako ne stoji jer sve navedene grupe, a koje su samo primjer, zaista mogu imati problema recimo pri dobivanju posla, sto je zivotno pitanje - mogucnost obezbjedjivanja egzistencije, i oni su to sto jesu vec p izgedu ili imenu. Homoseksualac ce puno rjedje imati problema u nalazenju posla samo zbog seksualne orijentacije, a da li ce uopce dati priliku onome ko cini izbor da ga po tom pitanju diskriminira - zavisi iskljucivo od njegove odluke da se "deklarira" i govori o svom privatnom i intimnom zivotu.
I opet se vracam na ono: "
Kako je živjeti život u sredini u kojoj zvanično ne postojiš ako si drugačije seksualne orijentacije" - cista glupost. Postojis, i zvanicno i nezvanicno, imas prava kao i drugi, a koliko ces sablazni okoline izazvati - zavisi samo od tebe.
U grupi ljudi koje spominjem, neki su izazivali podmsjeh, neki sazaljenje, neki su bili najpopularniji u raji a s nekim nije bilo zajebancije. Neki su krili svoju hooseksualnost, neki nisu i nisu marili za misljenje okoline:
sve je kao i uvijek zavisilo od osobe, i od toga kako se ko postavio.
Ja jednostavno smatram da je pitanje "sloboda" te vrste precijenjeno. Ima puno drugih, ozbiljnih primjera ugrozavanja necijih prava.
Medjutim ako anais kaze da sam homofob, ja to moram prihvatiti. Postujem objektivnost struke
onih istih koji su se kao i oni sami morali kriti u to doba? onih istih koji se i dan danas rijetko izjasnjavaju o onom ko su i sta su cak i najuzem krugu prijatelja iz straha da ne budu odbaceni? to je samo privid slobode, a sigurno nije slobodno....
