Kako su Bosanski Islamisti u obliku Alije Izetbegovica i SDA i IZBiH uspjeli unistiti Bosnjastvo i drzavu Bosnu !
Pise: Akademik Muhamed Filipovic
Uvod :
Ja sam se od njih totalno razlikovao u misljenjima, jer su oni, prema onome sto sam vidio, sve politicke stavove derivirali iz svojih vjerskih i, po mom misljenju, krivo shvacenih stavova. Ja sam smatrao da je politika jedno, a vjera drugo.
Planska podjela zemlje Bosne od strane SDA !
Kad je odbijen moj prijedlog da se u izborni savez za izbore ide sa Durakovicem, tada sam shvatio da vise nema osnova nikakva moja suradnja sa SDA. Kada je SDA proklamirala savez sa SDS-om i HDZ-om, znao sam da je Bosna krenula na jedno putovanje puno opasnosti i neizvjesnosti. Izborna pobjeda je tom probudjenom nacionalizmu dala u ruke drzavnu moc i sve instrumente drzavne sile da je upotrijebi za provedbu svog nacionalnog programa. A programi nasih nacionalizama su bili suprotni i vodili su ka njihovom sukobu.Prvi potezi novoizabranih partnera na vlasti su bili usmjereni upravo ka tome da se zadobiju teritorije. Zapocelo je natezanje oko regionalizacije, sto je bila inicijalna ideja kasnije potpune podjele zemlje, koja je na kraju bila ostvarivana vojnim sredstvima i teskim nasiljem. Iako je vec odmah bilo jasno da je ovaj izborni savez neuspjeli brak, nitko nije bio spreman da ga se odrekne, jer je u osnovi kod svih postojala ista nada, tj. da ce se nagoditi u pogledu podjele zemlje i ostvariti svoje glavne ciljeve, a ti ciljevi su bili: za SDS - stvaranje jedne srpske zemlje u Bosni i Hercegovini, s konacnim ciljem prikljucenja Srbiji; za HDZ - cilj je bio isto to samo s ciljem prikljucenja Hrvatskoj; za SDA - bilo je to stvaranje jedne muslimanske zemlje. Toga sam postao potpuno svjestan kada sam dobio u ruke tajni dokument, kojeg je za potrebe SDA izradio ugledni muslimanski pravnik dr. Halid Causevic, u kojem je pokusao da odgovori na pitanje kakav bi stav SDA mogla da zauzme u slucaju da se, kao realno politicko pitanje, pojavi problem podjele BiH. Na to pitanje odgovor je bio pozitivan. To je za mene bio znak da i sama SDA razmatra problem moguce podjele zemlje, kao realno politicko pitanje, predvidjajuci i mogucnost solucije podjele zemlje izmedju nacionalnih frakcija. Kasnije sam shvatio da su oni od pocetka stajali na tom stajalistu, odnosno na stajalistu da je za nas najbolje da stvorimo jednu cisto muslimansku zemlju, makar i po cijenu podjele BiH.
Adil Zulfikarpasic se moze smatrati za tragicnu licnost nase politike. On nije, istina, sam proizveo tu tragediju, nego su mu je priredile okolnosti, ali rezultat je bio isti, a to je njegov potpuni politicki neuspjeh. Nitko kao on nije u politicki zivot usao s toliko prednosti pred mogucim rivalima, a nitko kao on, opet, nije iz svog angazmana izvukao manje onog sto je u politici najvaznije, a to je okus vlasti.
Adil Zulfikarpasic je potomak znamenitog Zulfikar-pase Cengica, jednog od vodja bosanske vojske u pobjedonosnom pohodu na Srbiju 1812. godine i potonjeg Sandzak-bega Smederevskog sandzaka. Njegov otac, Husein-beg Zulfikarpasic, bio je relativno bogat i ugledan covjek, a povremeno i nacelnik grada Foce. Bio je i vrlo pametan covjek, koji je, za razliku od brojnih Bosnjaka svoga vremena, uspio da spasi znatan dio obiteljskog imanja od posljedica pljackaske agrarne reforme 1920. godine. Adil je imao mnogo stariju bracu, od kojih je jedan bio ljekar u Turskoj, a drugi, po imenu Sabrija, ugledni gradjanin Foce i ubijen je od cetnika 1942. godine. Adil je, kao i vecina potomaka bosanskog begovata, otisao ulijevo i imao svoju ne malu komunisticku historiju. Kao komunisticki aktivist prezivio je ustaski zatvor, bio u partizanima i zavrsio rat kao visoki partizanski funkcioner. Odmah potom, februara 1946. godine, on je emigrirao iz tadasnje Jugoslavije. U emigraciju je otisao s polozaja pomocnika ministra trgovine i upravnika Uprave narodnih dobara Vlade BiH...
....u Crnu goru je prema popisu iz 1991. godine bilo približno 7% Srba (pretežno u Boki Kotorskoj). Danas u Crnu goru živi 32% Srba. Pogodi kako? 