Lacrosse wrote:Cuj, prva godina u Americi je i najteza. Moras u isto vrijeme preboliti Bosnu i osvojiti Ameriku. Meni je ta godina bila teza od ratne bilo koje, nakon toga, bitno je samo znati svoj cilj, i traziti sredstvo da ga ostvaris, korak po korak, ako je dan tezak i tebi jebeno, znaci da si sebi previse odlomio, odlomis manje, spustis metu na nesto sto je moguce ostvariti recimo - usparacu na kraju sedmice 100 dollara, umjesto - dobicu posao na super mjestu, pa tako. A na pitanje sto ti je trebalo - pogledaj sve bijelce oko sebe, sve i jednog. Svi su oni dosli od nekog. I svi su oni dosli, iz boljih zemalja nego sto je tvoja. Jer, od Bosne nema gore zemlje u Europi. Bosna se sluzi kao kazna zatvorska, kao ljuta rana, kao problem, i kao dijagnoza. Bosna te obiljezi, a da nisi ni svjestan. Bosna se zavoli, na pogresan nacin, dok ni ne znas kako da mislis, i kako da procesuiras to sve.
Evo mene, nakon 14 godina, plata $230 hiljada dollara godisnje.
Radim ko ljekar.
A o povratku?
Pa ne mogu se ja vratiti da pisem zelene recepte kao visoko kvalifikovana osoba da bi neko pio antibiotik od 1 marku, a ja imao platu od 1000 maraka? Ne mogu se ja vratiti a da cekam na neciji CT po dva mjeseca, na necije laboratorije vise od 2-3 dana, na neciji patoloski nalaz vise od 1 sedmice, ne mogu se vratiti tamo gdje moras imati stranacku pripadnost da bi bio neki lider, gdje npr. ljudi koji ne vide 1 pacijenta godisnje su oni kojih se najvise plase i boje na medicini, gdje nema inicijative da vidis danas 100 pacijanata a ne 10, gdje nema elektronskog medicinskog rekorda, gdje nema istrazivanja jer za to treba novac, gdje je akademija sva lazirana, i gdje Torabija dovode kao pocasnog gosta da on prica i vazi o necemu po fakultetima, ne mogu da se vratim tamo gdje nema lifta u bolnici pa ne mogu invalidi da odu s 2 na 4 sprat, ne mogu da se vratim tamo gdje ne smije sestra da zovne ljekara u sred noci, ne mogu da mi donose ljudi poklone i koverte, umjesto da te sistem plati, a ljudi da porezima napajaju sistem.
Ako sam se skolovao 25 godina, pa necu da radim za 1000 maraka bolan a razmisljam mogao sam u Americi zaraditi 30 hiljada maraka za isti mjesec. Ja mogu u BiH doci samo misionarski, dakle da mi organizuju misiju da dodjem mjesec dana, ambulantna kola, i da zadjem po selima pregledati narod. To bih voljeo i ne bi mi niko morao platiti nista, ali hocu da imam dostup ljekovima koji nisu samo sa zelene liste, nego daj mi fond of 20-30 hiljada maraka za ljekove, pa da idem to rasporediti gdje i kako. Ali, koce mi reci hvala? Reci ce - onoj babi dao inekciju a ovoj nije, mora da su ga tamo podmitili, ili, ovako ili onako. Druga ideja, voljeo bih u Bosnu da dodjem i otvorim hospice, volunterski. Dakle mjesto na koje dolaze ljudi da umru. Da mi je naci jedno 30 nasih ljekara vani, da se povezemo i sprovedemo to u djelo, mislim da na kraju necijeg zivota, moze se postici jako mnogo da osoba umre bez da se pati, a i da nisu familiji teret, kod nas medjutim cusnu te negdje u stranu, lezis u bolnici i cekas svoj ur, pitajuci se sto nije prije nego kasnije. Ali, ne mogu ja sam organizirati ovo, a ne mogu ni da me jebu po salterima kad imam par dana odmora.
"Ja sam inace dobar cov'ek, al kad ja poludim...", sto bi rekao rahmetli Zoran Radmilovic i ja
Dakle ja stvarno ludim na ovakve komentare. Ja odobravam svaku kritiku, ali kad je ona konstruktivna i argumentovana. Na ovu kolicinu bljuvotina moram da odgovorim.
Cestitam na uspjesnoj karijeri, i zelim i ubuduce puno uspjeha. Ipak, sumnjam da zaradjujes 230.000 hiljada eura godisnje. Uspjesan ljekar specijalista u USA zaradjuje pola od toga, i to nakon 14 godina uspjesnog rada. Osim ako vec nisi CEO neke Mayo klinike. A da jesi, "ispo" bi kao licnost dana u Avazu, pa bi te mi svi znali
Za ljekara i intelektualca imas jako ogranicen horizont. Da si i jedan jedini dan dan poveo u BH zdravstvu ne bi pisao tolike gluposti. Da se ogradim, nisam advokat BH zdravsta i ne radim u istom. Dakle, da je nase zdravstvo za kritiku jeste, ali malo se upoznaj sa detaljima i sustinom problema. U federaciji je uposleno nako odokoa 500.000 ljudi. A zivi i lijeci se isto nako odoka 2.500.000 ljudi. Dakle, pola miliona radi i uplacuje doprinose (pretpostavimo da se radi o idealnoj situaciji u kojoj poslodavci izmiruju svoje obaveze), i finansira zdravstveni sustav u kojem se lijeci 2,5 milinona. Od toga je broj penzionera haman pa jest jednako beskonacno. I oni su ti koji najcese posjecuju ljekare. Ali ti si ljekar i to najbolje znas. Znas da je demografija i kod nas i svugdje u svjetu takva da ljudi sve duze zive i vjerovatnoca da ce oboljeti od recimo karcinoma se iz godine u godinu povecava. Sad vec se konstatuje da svaka 10 zena oboli od karcinoma dojke. A znas i da su onkoloske terapije najskuplje. No dobro, to sad nije vazno.
Dakle kad se u relaciju stave finansijske mogucnosti naseg zdravstvenog sistema i potrebe naseg drustva za zdravstvenim uslugama, onda je svakom normalnom covjeku jasno da imamo vise nego dobru medicinsku infrastrukturu.
Za ilustraciju, u Njemackoj uplacuje oko 50.000.000 uposlenika u drzavnu zdravstveno osiguranje, a ima ih ukupno 80.000.000. Dakle, jedan BH osiguranik lijeci sebe i jos 4 neosigurane osobe. Jedan njemacki osiguranik lijeci sebe i 0,6 druge neosigurane osobe. Kao sto ocito ne znas, nas princip finansiranja medicinskih usluga je baziran na principu solidarnosti. Kao uostalom i njemacki. Da li razumijes?
Dosta stvari koje si naveo iz svakodnevne prakse nisu jednostavno tacni. No o tome ne zelim polemisati. Opet samo za ilustraciju kako je u Njemackoj:
-Na obicni nalaz krvi ceka 2-3 dana.
-Obicna blomba kod zubara kosta 60-80 eura. A ima se osiguranje.
-Na MRT, TC i ostale sofisticirane stvari se takodje ceka. I svugdje u svijetu se ceka!!!!!!!!
-Kad zelis zakazati termin kod ljekara prvo te pitaju da li si privatno ili „drzavno“ osiguran. Ako si „drzavno“ osiguran, onda moras cekati (i par mjeseci), narocito pregled kod ortopeda.
Druga je stvar sto je nas svijet cudan, pa mu je tesko zakazati termin i cekati na njega, nego ponese sestri kesu boba ne bi li je ova prije narucila. I druga je stvar sto nas svijet odmah hoce da ga pregleda ni manje ni vise nego sef klinike, pa i kad ga komarac ubode. I sta mislis kako je raditi sa nasim svijetom?
Da se razumijemo, ne branim ni zdravstvo ni ljekare. Naprotiv, mogu ich kritikovati od sad pa dogodine. Ali koliko para, toliko muzike!!!!!!!!!!!!
Za tvoju informacju mi imamo, opet kazem obzirom na nase skromne mogucnosti, jako razvijenu paliativnu medicinu i gerijatriju. I kod nas jos uvijek postoje familije koje svoje roditelje i bliznje njeguju, i koji im nisu, da te citiram „na teretu“. Za razliku od zapada.
Ne bih da te vrijedjam, ali ova tvoja prica je tako nezrela. Pitam se gdje li to ti ordiniras?
, valjda se bave businessom i showbiz-om 
