Kako se rs brine za svoje gradjane?

[Bosanac_21]

Zive u smecu!

U kolektivnom centru u Kozaruši, opstina Prijedor, koji se nalazi u objektu nekadašnje škole, u potpuno nehumanim uslovima žive još tri izbjegličke porodice i četiri samca.

Bez kupatila, vode, s polupanim prozorima, trošnim ulaznim vratima i krovom koji već odavno prokišnjava u nekoliko učionica živi petnaestoro ljudi koje su svi napustili.

Oko školske zgrade umjesto parkova i cvijetnjaka prostire se velika deponija smeća, koju i psi u velikom luku zaobilaze.

"I psi bježe od nas jer nemaju šta da jedu. Imaju valjda miševi koji se mogu pronaći u nekim od prostorija škole. Pravo je čudo što ovdje do sada nije proharala veća zaraza, ali bolesti ima. Svi smo ovdje bolesni i mi i djeca", govori stanar Dragan Marić (50), izbjeglica iz Tomine kod Sanskog Mosta.

Marić, koji sa troje djece živi u učinioci na spratu, tvrdi da nema od čega da djeci obezbijedi koricu hljeba.

"Umjesto da ja hranim njih, oni hljeb donose meni. Istina, ni kćerka ni moja dva sina nemaju posao, još se školuju i dobri su đaci. Vrijedni su i nekad uspiju da u kuću, kako nazivamo našu učiniocu, donesu koju marku. Moja supruga Mira umrla je prije dvije godine, a mi iz ove bijede nikako da se izvučemo. Posljednje porodice iz ovog kolektivnog centra nadležni su htjeli da isele u Ljubiju, ali smo to svi odbili, jer ni tamo u tom njihovom smještaju nema nikakvih uslova za život", govori teško bolesni Dragan Marić.

Pedesetogodišnji Mićo Karakaš, izbjeglica iz Lušci Palanke, je prije dvadesetak dana legao u krevet u svojoj učionici i odlučio da umre.

"Sam je i nemoćan. Djece nema, a rođaci ga napustili. Već dvadeset dana leži u krevetu pokriven ćebetom preko glave i odbija hranu. Istina, on je i nema, a mi mu hljeb u sobu uzalud donosimo. Bila je i policija u namjeri da Miću smjesti u bolnicu, ali ovaj je i to odbio. Stalno govori da ga pustimo da umre. Ubila ga neimaština i tuga", kaže Marić.

Ostali stanari škole u Kozaruši kažu da su uslovi za život postali nesnošljivi, ali da ni oni nemaju gdje.

"Tamo odakle smo došli sve je porušeno. Uzalud se godinama nadamo donacijama. Samo nas popisuju, a potom zaborave", govori Milena Jagodić iz Sanskog Mosta, koja sa dva sina i suprugom Pantelijom u školi u Kozaruši "privremeno" boravi već pet godina.

Njen sin Ljubomir Jagodić jedini ima posao i kao takav je hranitelj porodice.

Dragana Kovačević, šef prijedorskog Odsjeka za izbjeglice, tvrdi da je ovaj objekat još prošle godine trebao da bude iseljen.

"To se nije dogodilo jer stanari odbijaju ponuđeni smještaj u Ljubiji. Međutim, i škola u Kozaruši mora da bude privedena osnovnoj namjeni", kazala je Kovačevićeva. Ona je dodala da je ovo jedan od prijedorskih posljednjih prihvatnih centara za čije se stanare uskoro mora pronaći adekvatno rješenje.(Nezavisne)

Zar su toliko hrabri oni sto su etnickim ciscenjem otjerani sa svojih ognjista
po rs-u i opet se vratili na svoje u tu istu od ovih u clanku?
Da je poruseno tako kako tvrde nebi noliki protjerani Bosnjaci iz te iste rs
zivjeli u toj istoj Lusci Palanki po srpskim kucama.
Imao sam rodbine koja je izbjegla u tu istu Luscu Palanku, uselili su te kuce
i zivjeli dvije godine ostavivsi izgradjenije nego sto je bilo.
Ne razumijem zasto je ovaj narod spreman da umre kao izbjeglica na
"svojoj" teritoriji kad im ta ista vlada te teritorije nista ne pomaze.
Jel' toliko tesko vratiti se na svoje imanje i docekati donaciju kao sto su
i drugi cekali ili je mozda istina da ne zele da se vrate jer bi zivjeli u
entitetu Bosnjaka / Muslimana?
p.s. Bosnjacka omladina koja se vratila nekoliko puta je cistila smece i
granje oko te iste pomenute skole, skole u kojoj sad zive

[Smartex]

Slusaj ovo sto si napisao nije ti na mjestu, i vjerujem da tim ljudima uopste nije lako, i da su bas oni krivi za sve sto ih je snaslo. Ovaj tvoj komantar na predhodno napisano bolje da nisi napisao mozda grijesis dusu.
A vjeruj nije bolji ni odnos ni u federaciji prema izbjeglicama.

[Bosanac_21]

Nisam ja ni rekao da im je lako ili da su krivi, ali zasto ne izganjaju svoja prava kad se vec moze. Ako im je sruseno, imaju sansu na donaciju drugo je ako nece da se vrate iz drugih razloga.