18.07.2018. 09:55:10 - Elif Gun (The Region)
SLOBODA I RAVNOPRAVNOST POD KAPITALIZMOM JE ILUZIJA
Kako se obračunati s kapitalističkim patrijarhatom? - Što možemo naučiti od Kurdinja
Kurdski pokret shvaća da za uspjeh svake revolucije mora postojati revolucionarni etos u kojem je integrirano razumijevanje ideje ženskog oslobođenja. Žene se, pak, ne mogu osloboditi ako nisu slobodne od kapitalističkih struktura prisutnih širom svijeta. Sloboda žena može biti postignuta samo postojanjem bezdržavne demokracije, jer država u svojoj suštini podržava klasnu opresiju i patrijarhat.
Trenutno uređenje u Rojavi živi je primjer pokušaja prevladavanja patrijarhata, kapitalizma i države. Kapitalizam je glavni opresor sviju, a oslobođenje žena od položaja ugnjetavane klase ključno je za slobodno društvo. Kapitalistički koncept klasa uvijek je koristio politiku "podijeli pa vladaj", osobito na temelju roda. Kapitalizam napada sve aspekte našeg života, naše društvene uvjete, instalira hijerarhiju i održava hegemoniju vladajuće klase nad ostatkom društva. Konačno, kapitalizam često ne ostavlja ženama druge mogućnosti sem pukog prihvaćanja seksističkog i patrijarhalnog sustava u kojem su se našle.
Postojanje patrijarhata prethodilo je kapitalizmu. Ali patrijarhat se kvalitativno transformirao akumulacijom kapitala diljem svijeta. Da bi kapitalizam preživio, morao je iskoristiti postojeće patrijarhalno ugnjetavanje kako bi osigurao da muškarci idu na posao dok žene ostaju kod kuće. Kapitalizam je također prožeo i kulturalnu sferu, pretvarajući tijela žena u robu koja se kupuje i prodaje. Stoga je važno shvatiti da ugnjetavanje žena pod kapitalizmom nije samo oblik klasnog ugnjetavanja, već i jedan od njegovih najbrutalnijih oblika. Zatim se, u trenutnoj kapitalističkoj klimi, javlja i kulturno ugnjetavanje žena koje se manifestira na mnogo načina: kroz korištenje jezika, stereotipe, religije i globalnu kulturu općenito. Na primjer, upotreba riječi poput "kurva", "kuja", "drolja" predstavlja oblik verbalnog ugnjetavanja. Stereotipi se primjerice baziraju na tome kako izgledaju 'tipične' feministkinje, kakav je izgled 'karakterističan' lezbijkama ili se pak temelje na karakternim osobinama koje bi idealna majka trebala posjedovati itd. Religija je također jedan od ključnih čimbenika pri ugnjetavanju žena – kroz povijest, tumačenje religija dovelo je do sustavnog ugnjetavanja žena, počevši od Eve koja je, prema kršćanskom shvaćanju, nastala od Adamova rebra. Kapitalistička shvaćanja te moć (ne samo) organiziranih Abrahamskih religija i vjerskih institucije koje svoj utjecaj šire diljem svijeta, pokazuju sintezu kapitalizma i religije koja za cilj ima legitimizaciju opresivnih obrazaca unutar društva nasuprot slobodarskim vizijama vjerskog zajedništva u prostorima ravnopravnosti spolova.
Kapitalistički sustav danas pokušava dati ženama lažan osjećaj ravnopravnosti. Pokušava uvjeriti žene da moraju razbiti "stakleni strop", a ne redefinirati sam sustav. Uzmemo li u obzir mjeru u kojoj neke žene, to jest manjina žena, drže visoke pozicije u tvrtkama, dobivaju pristojnu plaću, bave se politikom i upravljaju državnim financijama, lako bi se moglo reći da je kapitalizam ili sasvim ravnodušan po pitanju patnje žena ili se hvata u koštac s njome. Ali kapitalizam dopušta samo manjini žena da uživaju u njegovim blagodatima. Zašto je slučaj da se globalno, od 500 Fortune tvrtki, samo 4,3% žena nalazi na rukovodećim pozicijama? U prosjeku, žene su plaćene 2,8% manje od muških kolega bez obzira na struku. Povrh svega toga, samo 23% lica svjetske političke scene su žene, a u Velikoj Britaniji, primjerice, postotak žena u politici ostaje tek 32% nakon Generalnih izbora 2017. Stoga, da biste bili/e feministi/kinje, trebate postati svjesni/e tog suptilnog ugnjetavanja koja nije eksplicitno te prepoznati lažnu nadu i osjećaj rodne ravnopravnosti koji kapitalizam predstavlja svijetu i aktivno raditi na razbijanju barijera na koje nailaze žene širom svijeta.
U idealnom slučaju, od sredine 1990-ih jedini odgovor na "Što je slobodni Kurdistan?" bio je: Slobodni Kurdistan ju Kurdistan u kojem su žene slobodne. Ovaj pristup postao je temeljni pokretač danas trajućeg pokreta. Shvaćajući diskurs kapitalizma, to jest sustavno ugnjetavanje žena kroz klasnu podjelu, kurdski pokret potaknuo je želju za okupljanjem oko ideja temeljenih na rodnoj ravnopravnosti i aboliciji koncepta nacije-države na području Rojave. Za razliku od ugnjetavanja s kojim se žene susreću živeći pod vladavinom kapitalizma na Zapadu, Europi i zemljama Bliskog istoka u razvoju; u Rojavi, žene, strankinje i Kurdinje zajedno, u središtu su borbe protiv ISIS-a i njegovih saveznika (primjerice Turske). Bezdržavna demokracija otvara ženama prostor u svim aspektima života, živeći tako definiciju rodne ravnopravnosti. Ženske akademije, obrambene jedinice, policijske postrojbe, kao i pravo veta u svim političkim odlukama koje ih se tiču, dopuštaju ženama da se njihovi glasovi čuju u svakom kontekstu.
Kao što su Kurdinje obznanile u izjavi objavljenoj 8. ožujka, trenutno smo u središtu povijesnog procesa. Po završetku ovog procesa vidjet ćemo patrijarhalni i kapitalistički sustave kako konačno podliježu svojoj "dubokoj strukturnoj krizi". Ova će kriza uglavnom omogućiti stvaranje prostora za jamčenje ženske slobode; vrste slobode koju nam je kapitalizam prodao samo kao san. Šuplji stupovi kapitalizma, liberalne demokracije i lažne slobode, polako se urušavaju. Da, to se događa postupno, a ženama diljem svijeta trebala su stoljeća da konačno uspiju ustati, ali put do slobode žena i slobodnog života bit će popločan.
Uzevši u obzir navedeno, mislim da je važno da dođemo do spoznaje da bez obzira na to koliko se nekad slobodno osjećamo na Zapadu ili u Europi ili bilo gdje u svijetu; jako smo ugnjetavane kao žene. Mlade se žene posvuda seksualno objektivizira, seksizam se pojavljuje u svim aspektima kapitalističkih struktura. Moramo to uvidjeti. Oslobođenje društva može se provesti samo kada i žene postanu slobodne. Oslobođene okova stereotipa, seksističkog jezika, te kulturnog i vjerskog ugnjetavanja s kojima se svakodnevno suočavamo.
Prevela i prilagodila: Katarina Pavičić-Ivelja
