Respect.quelle1983 wrote:Hvala na ovoj temi! Bilo je zaista i vrijeme...
Rođena sam i odrasla u tom dijelu BiH, a već par godina živim u Sarajevu. Mogla bih da pišem cijele romane o tome kako tamošnji Hrvati ne podnose muslimane i sl. ali to jednostavno nije istina. Prije bih rekla da im je toliko usađen taj neki strah od toga da će biti jednostavno izbrisani od strane ostatka BiH, da u većini slučajeva više ne mogu razmišljati racionalno. Da bi sačuvali svoj hrvatski identitet, potrebno je odbiti svaki utjecaj ne-hrvatskoga i sve što nije izvorno hrvatsko. Tako da sam i ja učila hrvatski jezik, pohađala nastavu po hrvatskom planu i programu, kupovala udžbenike u Hrvatskoj itd. Za jezik mi je, iskreno svejedno. Jer za mene je i dalje sve to jedan te isti jezik i apsolutno mi nije bitno kako će tko da ga nazove. Ali jeste malo glup osjećaj završiti školu i znati sve o Hrvatskoj, a ništa o BiH. A da ne spominjem koliko je užasno kad ti u facu kažu da bi jednostavno trebao otići među svoje i pustiti Hrvate da žive normalno i mirno u Herceg-Bosni. Kao da je taj dio države rezerviran samo za njih i kao da je logično da svaki Nehrvat treba da ode u "svoju sredinu". Ako im je toliko stalo da djecu nauče sve o Hrvatskoj, neka izvole. Ali ne bi bilo loše i naglasiti djeci da oni ne žive u Hrvatskoj nego u Bosni. Zamislite situaciju da učenik 4. razreda gimnazije zna napamet nazive svih županija u Hrvatskoj, a na pitanje da li išta slično ima i u BiH, on nema pojma. Upravo to se dogodilo u mome razredu. Profesor se i sam malo šokirao kad je počeo izvoditi jednog po jednog učenika i postavljati isto pitanje, a nitko nije znao odgovor. Zar nije porazno da u 4. razredu gimnazije profesor objašnjava učenicima da je BiH podijeljena na dva entiteta + distrikt i da je Federacija podijeljena na kantone?? Ja sam tu bila u manjini, a konstantno sam slušala o tome kako su Hrvati ugroženi u BiH. Dolaskom u Sarajevo sam tek shvatila da zaista postoji razlika između Hrvata ovdje i Hrvata u ZH. Ovi ovdje znaju da im nitko ne može oteti identitet, ponosni su na svoje porijeklo, ali i otvoreni prema drugim ljudima. Znaju koja im je matična država, ne odbijaju suživot sa ljudima drugih nacionalnosti i nisu tako zadojeni odbijanjem svega što nije hrvatsko. Oni dolje su prema tebi super kad u tebi vide "slabijeg protivnika", tj. ako im u tom trenutku ne predstavljaš opasnost. Međutim, ako se osjete ugroženi, postupaju nagonski, ne razmišljajući puno, bez obzira na to što njihovo hrvatštvo i nije zapravo ugroženo. Na taj način je bilo i moguće da se desi to što se desilo neki dan (čime ne tvrdim da su krivi isključivo Širokobriježani). Ali isto tako; na taj način je shvatljivo i izlaganje događaja kakvo jeste, a i ponašanje na skupu. Vjerujte mi, kada bi isti ti ljudi par puta došli u Sarajevo, opustili bi se po pitanju toliko stvari, ali oni nažalost nisu ni svjesni toga. Ne vjerujem da ih itko u Sarajevu zaista doživljava monstrumima, ali ne čudi me ni to što su oni tog ubjeđenja jer su naučeni da budu. Zbog toga i jesu mlađe generacije više zaluđene "ustaštvom", a s vremenom kad krenu na faks ili sl. se oslobode tih nametnutih pravila i počinju da razmišljaju normalno. Ima naravno monstruma i među njima, kao što ih ima i među nama i među svim ljudima. Ovo što se desilo u ŠB je grozno. Ali nekome tko je odrastao tamo i razumljivo. Oni su u svojim glavama branili grad i samo rijetki će stati i reći: "Netko je vatrenim oružjem pucao na momka od 24 godine. Ljudi, dajte da pronađemo i osudimo krivca." Oni samo vide da su bili ugroženi i to je to. Čitala sam na nekom forumu izjavu da Vedran svakako nije bio "pravi Hrvat". Mislim da to nema toliko ni veze s tim što je iz miješanog braka, koliko je povezano s tim da je iz Bosne. Jer kao što neki muslimani iz Sarajeva misle da su "veći muslimani" od muslimana iz ZH, tako je slučaj i sa razmišljanjem tamošnjih Hrvata. Nažalost...Zato mi je drago zbog ove teme. Jer to znači da nekoga zaista i zanima da li ih ostatak BiH mrzi ili ne, a ne da se to, prema tim nekim usađenim pravilima, i podrazumijeva.
Otkad ja govorim da je najbolji lijek za Bosnu i Hercegovinu da djeca putuju na exurzije sirom svoje drzave i posjecuju svoje vrsnjake.
Najporaznije za ovu nasu drzavu je da djeca u Bosni i Hercegovini djecu-svoje vrsnjake druge nacije i vjere nikada nisu uzivo sreli ili eventualno na tv-u.
