Moram ovo napisati,
vracajuci se iz “grada” u subotu negdje oko 18 sati ono pravo sreten… …. znao sam da me mora nesto trefiti…da se nemoze tek tako dan zavrsiti… desilo mi se da me je napao neki pas od nekog novopecenog gradjanina u gradu Sarajevu. Da neko ne pomisli da ja zivim u Trnovu zivim 300 metara od Socijalnog….
Nemate pojma (a nemam ni ja ) kako sam sada sretan sto sam u jednom komadu i sto ovo mogu napisati ….komentar one druge ljudske-psece njuske je bio” pa nije te ujeo “ jebo li ga on u paksu.
Inace ovdje u Sarajevu je obicaj da ponosni vlasnici djukela secu svoje ljubimce bez brnjice u prepunoj Titovoj i Vase Miskina(namjerno ne govorim ova nova imena jer mi se cini da su sa novim imenima ulica dosli i ovi sa djukelama) pa se covjek dovede u dilemu da odluci koja je njuska ruznija ili u djukele ili u onoga koji (koja) ga voda sa ponosom.
I dok se u play-eru vrti Maybe I’m Amazed ( mozda i nisam niti trebao da budem) od McCartney-a dok ja ispijam polagano pivo, tipkam ovo, pravo sam sretan sto sam prezivio ovaj duel sa pit bull-om
Pitam vas da li ste i vi nekada u vasem zivotu imali neki slican duel..i kako je proslo …
Samo da mi se ne javi sa pametovanjem ovi iz kojekakvih udruzenja za zastitu pasa …nemjote molim vas
Pozdrav svima prezivio sam jos jedan dan i sretniji sam nego kada su me masile sve Radovanove granate i svi Radovanovi snajperi, koji su me ganjali za vrijeme rata.



