kako provesti nedelju

Sve o kulinarstvu, o uređenju stana, o modi...
Post Reply
King Kikapu
Posts: 1163
Joined: 11/08/2005 09:56
Location: hrasno brdo

kako provesti nedelju

Post by King Kikapu » 11/09/2006 18:08

To subotnje vece Dnevnik u 19.00 sati Drzavne televizije je kroz televizijsko uvelicavajuce staklo izbljuvao uobicajen spisak zlocina, katastrofa, kako prirodnih, tako i onih uzrokovanih ljudskim nemarom, zatim ratova razlicitog intenziteta, teroristickih napada, povreda ljudskih prava i drugih vitalnih organa, nekoliko lica lokalnih vlastodrzaca i njihovih prorocanstava svijetle buducnosti iz kojih je frcalo razumijevanje za radnicku klasu nase napacene, pa jos i tranzicijske zemlje, a sve u duhu netom zapocete predizborne kampanje. Ma Fuj! Cak je i Zeljo izgubio od Modrice, i to 4:1! Jedina lijepa vijest je bila sutrasnja vremenska prognoza. Suncano i vedro, sa temperaturama do 30 celzija, a na planinama do 25! To je vec nesto, mada sam i dalje bio skeptican. Lijepo vrijeme najavljuju vec deset dana, a u medjuvremenu kisa je dodijala i kisnim glistama. No i varijanta da bi se sutra MOZDA moglo voziti nabacila mi je kez na lice pa sam izgledao poput genetskog krizanca Stivena Tylera i Micka Jaggera iz najboljih dana. A i vec sam bio nestrpljiv pa sam spakvao ranac, minus klopa koja se kupuje usput. Cak sam pripremio i ostalu opremu pa mi je ujutru ostalo samo da se obucem i doruckujem, ma ljepota! Ali kako je do jutra ostala cijela noc bio je red da ubijem nesto vremena. Barem dok gravitacija ne savlada umorno tijelo. E sad, ne bi bilo lijepo ibas primjereno napisati kako sam ubijao vrijeme, ali ako kazem da sam istovremeno ubijao sebe ili barem onaj vitalni organ smjesten u glavi, mislim da ce vam biti barem malo jasnije. Uglavnom ponoc je odavno odmakla kada sam se dovukao kuci i zaspao, pardon onesvjestio na kaucu u dnevnoj sobi.

Negdje pred zoru probudio me zov prirode i sarajevskog piva u mjehuru. Malo sabraniji preventivno sam popio tabletu za glavobolju i vratio se u krevet da uhvatim jos sahatak sna. Barem dok se sunce ne odljepi od Trebevica. Za svaki slucaj ukljucio sam alarm. Sat kasnije sunce se nije odlijepilo od Trebevica. Mozda i jeste ali se od oblaka to nije vidjelo. Ja sam odlucio da odbacim tmurnu stvarnost i zamijenim je svojom vlastitom. Stvari su jos od sinoc bile spremne, dorucak pojeden, kafa srknuta, a ja, oh kako krasno, vec na biciklu. Sam! Ostatak ekipe nije djelio povjerenje koje sam imao u moju alternativnu suncanu stvarnost. Pogotovo nakon perioda kisa u kojem su im gotovo izrasle plovne kozice medju prstima. Srecom moj vjerni pratilac mp3 player kojem sam razbio display onomad proljetos kad sam nesretnom citroenu glavom slupao vjetrobran pod Borijama pumpao je laganu muziku u moje usi. A bas mi je lagana muzika odgovarala, pogotovo jer sam prvih dvadesetak kilometara kurblao magistralom prema moru prestravljujuci se svaki put kad bi sleper ili koja druga mrcina sa vise od 10 tockova sibnula kraj mene. Ne znam da li ste to ikad prozivjeli, ono vozite desnom stranom, slusate Elemental, '...tesko je mislit na romantiku, slusat razum i logiku...' kad se nadjete u oblaku prasine, crnog dima iz auspuha promjera haubicke cijevi, zaglusi vas buka i tutnjanje....ma divno!

Usput sam, u selu kroz koje sam priosao u ranac ubacio nesto paradajza, par paprika i jedan lukac, te mali hljeb od kukuruznog brasna. Danas sam odlucio da vodim nadasve zdrav zivot. U medjuvremenu se razvedrilo, moja stvarnost je pobjedjivala. U Tarcinu, selu pokraj magistrale, u kojem sam se zaustavio da kupim klopu morao sam se odluciti kuda tacno mislim voziti. Grubi plan napravljen dok sam iznosio bajk iz podruma podrazumjevao je Bjelasnicu, no kako je ona jedna od najvecih bosanskohercegvackih planina, voznja Bjelasnicom bila je sama po sebi jako sirok pojam. Kod dede koji je prodavao u piljari raspitao sam se za kilometraze do Cuhovica i Dubocana. To su bjelasnicka sela na putu kojim se moze dospjeti u Konjic, s tim da se u Cuhovice ide kratkim ali ostrim usponom preko Gojanovca, a u Dubocane blazim ali duzim penjanjem preko Zelenih livada i Lapovog dola. Bilo kako bilo do svakog od njih imao sam oko dva sata voznje uzbrdo, 20-25km. Na brzinu sam sracunao da cu komotno moci stici u Konjic na vrijeme da uhvatim brzi voz Ploce-Sarajevo, pa cak i da se zadzim u nekom od sela, da jedem, trznem rakiju u seoskoj birtiji i popricam sa seljacima i pastirima na koje usput naidjem.

Dok sam pakovao stvari u ranac Vejsil, prodavac, mi je pricao kako su se u zimu 44-45. partizani spustili bas niz Gojanovac i s ledja privukli njemcima i ustasama koji su cuvali zeljeznicku stanicu i ** No links ** u Tarcinu zestoko okrpili s njima. Kaze da je tad bio 'tek prispio za puske', pa je nakon bitke pozurio za partizanima, a bjezao sestri koja ga je bila zakljucala u kuci kako bi ga sprijecila u naumu. Pricao bi tako cica sve dok bi imao koga da ga slusa, a slusati ga je bilo pravo zadovoljstvo jer je kazivanjem vrludao kroz svoje dozivljaje i dogadjaje u svom kraju kroz cijelih pola stoljeca. I ko zna gdje bi ga prica odvela, da sam ostao, ali ja sam imao drugih planova u koje se slusanje dozivljaja usmenog pripovjedaca koji izgleda vise ni sam nije znao sta je u njegovim pricanjima stvarno, a sta izmisljeno.

Krenuo sam prema Dubocanima. Bilo je 9 sati ujutru, a ja sam racunao da cu u to selo stici oko podne. Mp3 player sam spakovao u ranac, u prirodi obicno slusam ptice, vjetar u krosnjama, cvrcke...Prvi dio uspona isao je usporedo sa brzom planinsko rijecicom kroz gustu bukovu sumu koju su vec nacele drvosjece. Tvrdoim zemljano-sljuncanim putem, dvadesetak i nesto sitno kilometara dugim sa najnize tacke na oko 600 mnv do najvise na oko 1400 trebalo mi je nesto vise od sat i po umjerenim tempom. Usput sam vidio lisicu na oko deset metara ispred mene i najcudniju pojavu koja je ikad vozila prevozno sredstvo na dva tocka. Prvo vozilo! Sjecate se onih prastarih Tomosovih motora od 50ccm? E, na jednom takvom koji je prezivo ko zna sta, da se samo naslucivalo da je nekad bio zut sjedio je lik u sumarskom odijelu, cija se boja takodje samo naslucivala, sa karabinom na prsima, goglama koje su bile napravljene od gas maske s koje je izezano donji dio na kojem se nalaze filteri i obrazine i pilotskom kapom ala crveni baron na glavi. Ne znam je li se on vise iznenadio meni ili ja njemu, ali nas to nije sprijecilo da porazgovaramo nekoliko minuta, otprilike onoliko koliko je sumaru trebalo da ispusi cigaretu. On je mene pitao odakle idem i dokle sam naumio, pa je zaklimao glavom u nevjerici kad sam mu rekao da idem u Konjic. Smijem se kladit da je u glavi vec imao psihijatrisku dijagnozu. Ja sam njega pitao sam ga kuda mi je najlakse do Dubocana, da li je put negdje previse provaljen balvanima ili bagerima i ukratko o svemu sto bi mi moglo napraviti problem. Na to mi je rekao da je u Dubocanima danas teferic i da ce u podne biti bodljavina.

E sad mala digresija. Jednom su me pitali zasto na voznji stanem i pricam sa apsolutno svakim cobanom, sumarom, lovcem, planinarom i bilo kim koga sretnem. A ja uvijek odgovorim kako je to na planini nekako osnovni bonton. Mozes se voziti, hodati, jahati cijeli dan da nikog ne sretnes, pa sa rijetkim ljudima koje sretnes jednostavno moras stati, upitati ih za zdravlje, popricati o vremenu, bez obzira sto ih vidis prvi put i sto ih vjerovatno vise nikad neces sresti.
E tako sam ja popricao sa sumarom, a onda je on okacio svoj karabin na prsa, navukao pilotsku kapu i gogle od gas maske i na ugasenom motoru produzio prema Tarcinu, a ja sam se nastavio penjati putem za Dubocane. Do tamo cu jos morati proci pokraj pecine Megare, pa preko Zelenih njiva kraj raskrsnice za Bradinu, pa se niz Lapov dol spustiti u selo Dzepe, pa skrenuti kraj srusene crkve. Od svih ovih toponima Lapov dol je prica za sebe. To je mala udolina na sjeverozapadnoj strani Bjelasnice koja je zbog svog prirodnog polozaja godinama sluzila kao poligon za unistavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava te za razlicite vojne vjezbe. Zbog toga je dugo na njega zabranjen pristup, a danas izgleda kao povrsina mjeseca, izrovljen masivnim eksplozijama. Kazu da je dio Lapovog dola na kojem su vrsena masovna unistavanja granata zaostalih iz rata zagadjen teskim metalima, pa ni cobani u blizini njega ne napasaju stada. Preljep dio planine danas je pust, ali ne pust u smislu da se tu ne moze sresti covjek ili zivotinja, vec pust u smislu da sem razbacanih komada sanduka za municiju tu nema nicega, pa ni biljaka ni insekata. Ono, pola kvadratnog kilometra pustinje.
Od tog mjesta krenulo je spustanje. Nekih par kilometara nize naisao sam na cobane i stado od dvjestotinjak ovaca. Razmijenili smo uobicajene pozdrave i ostalu kurtoaziju, opet sam objasnjavao odakle idem, juda idem, zasto idem i opet sam u ocima citao psihijatrijsku dijagnozu. Vec gladan upitao sam imaju li sira za prodati jer se pod ovim komadom neba pravi drugi najbolji ovciji sir na svijetu. Nisu imali za prodati, ali me je cestita starina ponudila da zalozim s njima. Cica je odmotao sir i suho meso, a ja sam povadio paradajze, paprike i lukac koji sam kupio, narezao ih u plasticnu zdjelu koju uvijek nosim u rancu. Jos sam na pasnjaku nabrao par strucaka nane, majcine dusice i cubre i sitno ih nasjeckao u salatu. Cobani su izvadili pogacu, ja kukuruzu, pa smo guzvali klopu prostrtu na ponjavi na kojoj smo sjedili. Ja sam navalio na masni sir iz mijeha napravljen od mlijeka ovaca koje ne pasu travu, vec ljekovito bilje sto raste na bjelasnickim obroncima, a cobani na salatu zacinjenu istim biljem kojim se hrane njihove ovce. E onda je cica izvukao pljosku, pa smo jos nageli po guc odlicne loze, tek da dezinfikujemo zdrijela i grkljanove. E bas sam bio raspolozen da se zavalim u hladovimnu i otkunjam pola sata ali valjalo je preci jos barem 50 kilometara. Stoga se pozdravih sa cobanima i produzih prema Dzepama odakle cu skrenuti ka Dubocanima. Dok smo rucali posegnuh za aparatom u rancu da napravim nekoliko slika vesele druzine ali ...e pa Seyo sve ti glupo jebem kad si zaboravio baterije pa sad mozes klikovat koliko hoces! Al sta sad da se radi... Pozdravio sam se sa dobrim ljudima i produzio.

Niz Lapov dol nema puta, ima samo utaban kolski trag, a kako je cijelo polje nageto ka zapadu uz par okreta pedala vec sibate 40-50 kmh. Jos je ljepse sto nema puno okuka pa se mozete opustiti i uzivati u vjetru, mirisima ljekovitog bilja i pogledu na Prenj u daljini. Nakon par kilometara jako udobnog jurcanja niz kolski trag odjednom se ispred mene stvorio grdan makadam koji se provlacio izmedju kamenitih ograda koje su opasavale malene komade obradjene zemlje. Koliko god je utabana zemlja bila udobna za voznju toliko makadam nije. Da sam imao kamen u bubregu, zuci ili bilo gdje drugo nakon tih 10ak kilometara truckanja pretvorio bi se ne u pjesak, vec u prasinu! Put je bio strm i brz, jako grub i pun lokvi izmedju kojih sam se igrao veleslaloma. Prvi put sam vozio ovuda pa sam na slijedecoj raskrsnici stao da konsultujem kartu. Prepoznao sam bunar i dalekovod na mapi pa sam zakljucio da treba da vozim lijevim odvojkom. Nakon par stotina metara stigao i sam i zapregu koju su vukla dva kilava i mrsava konjica. Uhvatio sam se za stranicu kola i dok su me malo vukla raspitao sam se kod kocijasa za dalji put. Lik je rekao da i on ide u Dubocane i pitao je hocu li da me poveze, sto sam odbio, ponudio me rakijom iz flase, sto nisam odbio i nastavio dalje.

Pitate se kako to da su bas svi ljudi na Bjelasnici prijazni i gostoljubivi. E uglavnom nisu, ali ja iako ne pusim uvijek ponesem kutiju cigareta u dzepu na jerseyu i uvijek ponudim svakoga koga sretnem. Iako duhan nije skup, a u ovim se krajevima cak i uzgaja ponuditi nekoga cigaretom je gest koji se neobicno cijeni. Naime, u vijeme prije drugog svjetskog rata zakon je bio takav da se sav urod duhana morao predodatiu drzavi koja ga je otkupljivala po mizernim cijenama. Zbog niskih otkupnih cijena mnogi uzgajivaci su zivjeli u krajnjoj bijedi. Zbog toga se duhan svercovao iz Hercegovine preko planina u Bosnu, Vojvodinu, Slavoniju, Srbiju i tamo bi bio prodavan po basnoslovnim cijenama. Ali tada se nije svercovao sleperima uz precutno odobravanje 'rukovodnih struktura', vec na magarcima kroz krs i zabiti takozvanim duhanskim stazama uz stalno skrivanje od zandara i financa koji se surovo obracunavali sa svercerima. Kazu da je jedno vrijeme bio regularno sredstvo placanja medju seljacima planinskih zabiti. Zbog toga ljudi ovog podneblja i danas jako cijene kada ih neko ponudi cigaretom, a cigareta, bas kao i lijepa rijec, celicna vrata otvara.

Pretekavsi zapregu nakon desetak minuta ukotrljao sam se u selo Dzepe. Na cesmi u selu sam se malo osvjezio s obzirom da je voda u mom hydropacku obljutavila. Mahnuo nani koja je sjedila na verandi, podijelio pola cokolade s dvojicom musavih klinaca koji su se odnekud stvorili i piljili u mene i u bicikl kao da ga prvi put vide. Klinci su mi rekli da svi otisli u Dubocane na bodljavinu ali da njih nisu poveli zbog zijana koji su napravili. Nisam pitao kakav zijan ali poznavajuci ovakvu seosku djecu moglo je biti svasta od sitnih psina do pozara. Cak sam bio zacudjen sto uopste vidim djecu u ovim selima jer su se svi mladji od 35-40 godina odavno odselili u gradove ili su trbuhom za kruhom dobacili do onog geografski zapadnijeg i ekonomski stabilnijeg dijela Evrope gdje su hercegovacke posne njive i stada zamijenili baustelama. Do Dubocana sam imao jos 4-5 kilometara blage nizbrdice, pa sam ostavio klincima ostatak cokolade i zadao da stignem na vrijeme da vidim bodljavinu.

Rijec dvije o Dubocanima. To je selo od desetak kuca na zapadnom obronku Bjelasnice. Poznato je po dobrom siru, kajmaku i travarici. Par kilometara juzno nalazi se mjesto sa naj'jebeno'boljim pogledom na kanjon Neretve od svih mijesta kuda ta rijeka protice. Vec pred Dubocanima cula se graja, vika i muzika, a ja sam mimoilazio ljude koji su trosnim makadamom prilazili selu. Lagano sam vozio i salio se ljudima koje sam sretao. Nabasao sam i na ekipu planinara s kojom sam se svojevremeno penjao na Cabulju i Vran, zapravo s kojom sam usao u tajne velikih bosanskih planina. Prva stvar koju smo uradili je da se raskomotimo pred seoskom birtijom i na brzinu sljustrimo po travaricu i zamezimo neku strasno ljutu sudzuku koju je jedan od njih izvukao iz ranca. Parada pijanstva, zderanja, folka i folklora oko nas bila je na vrhuncu. Ringispil se vrtio bez prekida, sa improvizovane bine pjevala je debela pjevaljka, janjci i volovi su se okretali na raznjevima, sunce je przilo, pivo i loza su tekli potocima. Nakon nekih sat vremena lagane price o tome ko je kuda dosao, ko ce se kuda vratiti, ko je sta vidio putem, ko je napravio kakvu fotku (Seyo, jebem li te glupog jos jednom) krenuli smo s masom ka ogradjenom toru u kojem su se vec mjerkala dva ogromna bika, cca 800 kilograma tezak svaki. Bodljavina samo sto nije zapocela! E sad zamislite sta se desi kad se dvije gotovo tonu teske mrcine sudare nakon sto se punim zalete jedna ka drugoj! Doslovno se zatrese zemlja! E onda je Rudonja nadbo Mrkalja, pa je Soko nadbo Jablana, pa je Zelenko nadbo Sivonju, pa je Javor nadbo drugog Rudonju. Onda je u polufinalu onaj prvi Rudonja nadbo Sokola, a Zelenko Javora, pa su se u finalu sastavili Rudonja i Zelenko. Na veliku radost Zelenkovog gazde Zelenko je pobijedio, a fotografi sa svih strana su pohrlili da slikaju sampiona, bika od 9 metara (900 kilograma). Mene su planinari koje sam sreo pozvaliu da im se pridruzim na rostilju, pa sam smazao odlican raznjic i jos jedan bijeli bubreg.

Bilo je vec 4 popodne, a do 7 sam trebao biti na zeljeznickoj stanici u Konjicu da uhvatim brzi voz za Sarajevo. Mogao sam istim putem biciklom nazad, ali vjerujem da bi me uhvatio mrak negdje na magistrali sto za biciklistu nije nimalo preporucljiva situacija. Rekose mi da ne moram ici okolnim putem u Konjic preko Blaca, vec da se uhvatim planinarske staze, sto ce mi ustediti skoro sat. Pokazase mi na karti kako da dospijem do staze, ja se pozdravih s ljudima i krenuh nizbrdo u Konjic. Dalji je put bio solidan tvrd makadam sve do bunara kraj kojega sam skrenuo na planinarsku stazu. E onda sam si pomenuo sve clanove porodice kojih sam se mogao sjetiti. Staza je bila toliko strma da sam spustio sic do kraja, a onda na mjestima doslovno strugao dupetom po tocku. U sekundi mi proleti misao da ako vec treba da se polomim onda bolje da se ubijem na mjestu, jer je jedina druga moguca posljedica pada trajni invaliditet. I jos sam si pobrojao neke dalje rodice sto mi je nakon sto sam prezivio rat palo na pamet da se lomatam po vukojebinama i tako to...uglavnom kad sam se spustio do asfaltnog puta ostao sam bez zrna secera u organizmu. Prvi granap...dvije cokolade i dvije pive da imam u vozu. Cokolade sam smlatio na licu mjesta, a pive popakovao u ranac. Dovukao sam se do stanice i iznio bajk na peron. Iako je voz bio poluprazan opet sam se natezao s kondukterom oko bicikla. Na obostrano zadovoljstvo problem je rijesen tako sto sam se ja sjetio da zivim u drzavi u kojoj su svi korumpirani, od predsjednika do konduktera, pa sam na jednostavan nacin rijesio pitanje mjesta za bajk. Unio sam bajk u kupe na ocito protivljenje nekih starijih teta koje su vec tu sjedile i valjda mislile da njih tri imaju neka ekskluzivna prava, otvorio prvo pivo, pustio Frenka Zappu iz mp3 playera i nezainteresovano gledao oko sebe. Malo otkunjao, malo dobacivao nekim curicama u hodniku. Onda sam smlatio jos jedan paradajz i jos jedno pivo. U to smo pristigli u Sarajevo. Pustio sam tete da izadju prve, pa izasao za njima. Zajahao sam na peronu i prosao kroz cijelu stanicu na bajku ukljucujuci sve stepenice na koje sam naisao. Lagano sam se dokotrljao kuci, istusirao se, napravio karbonare, pustio V for Vendeta na DVDu i odmarao se od odlicne i duge voznje.


The End


water
Posts: 1133
Joined: 04/12/2004 02:46

Post by water » 11/09/2006 18:17

sve sve ali ja se nikada necu moci navici na vijest kao ovu:

Ma Fuj! Cak je i Zeljo izgubio od Modrice, i to 4:1! :lol:

User avatar
Abu FEED el-Castro
Posts: 1662
Joined: 19/04/2006 11:41
Location: BH Teheran

Post by Abu FEED el-Castro » 11/09/2006 18:22

Ne znam za ostale ali ja ovo stvarno nisam u stanju isčitat... :sad:

User avatar
Nosferatu
Posts: 2158
Joined: 04/08/2006 03:34
Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

Post by Nosferatu » 11/09/2006 18:35

Hvala za tekst. Ali bez slika - pomalo je to "suvoparno".

Podsjeti ti mene s sumarom na lika jednog - kojeg sam sreo po prvi put kad je Bihac oslobodjen okupacije. Ide lik s magaretom i u nekim improvizovanim kolicima - slicnim onim sirokim smetljaskim sto su bila prije rata. U njemu 2 metra, pravi gorstak. Kapa - klempa preko usiju. Odjece - da te bog sacuva - 5 slojeva iako je august mjesec. Vunene carape. Cizme. Na cimzama kalose. Nikad veceg lika - vidjeo nisam. Kao da je prije 200 godina - postojao i izasao odneku u javu. Malo je vonjao po znoju, malo onako - cobanski po balegi i sijenu. I meni krivo bi - sto ga ne uslika. A najbolji je magarac kojeg kad udari po guzici - oblak prasine se izvijao...

Takve face i likove - ne mozes sresti nigdje - na Zapadu. Nit je ko znao odakle je on dosao, ni kako je kuci se vratio - al' je sa svakim stao malo, od avlije do avlije, da koju progovori, valjda zeljan - da vidi naroda i po prvi put u gradu odkako je rat poceo, a proslo je tri i pol godine.

EI Presidente
Posts: 766
Joined: 17/11/2004 21:24

Post by EI Presidente » 11/09/2006 20:08

Super si ovo opisao. Fotografija definitivno fali, zato iduci put provjeri opremu. :D

Kad budem kuci na odmoru, moracu te kontaktirati da mi das par savjeta pa da i ja malo zapedalam :D

User avatar
black
Posts: 15217
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje
Has thanked: 1 time
Been thanked: 3 times

Post by black » 11/09/2006 22:41

@King text je ok :) al' da pitam se kako si uspio krecuci se iz tog navedenog pravca doci prvo u dzepe pa tek onda se vracati u dubocane :-) sa tim da iz dzepa prema dubocanima moras proci jednim djelom planine koja se zove zvekusa :) onda mora da si napravio ogroman polukrug :-)

King Kikapu
Posts: 1163
Joined: 11/08/2005 09:56
Location: hrasno brdo

Post by King Kikapu » 11/09/2006 23:05

black wrote:@King text je ok :) al' da pitam se kako si uspio krecuci se iz tog navedenog pravca doci prvo u dzepe pa tek onda se vracati u dubocane :-) sa tim da iz dzepa prema dubocanima moras proci jednim djelom planine koja se zove zvekusa :) onda mora da si napravio ogroman polukrug :-)


ne znam, to je prvi put da sam isao dalje od poligona na Lapovom dolu, a bio sam sam pa sam se vodio kartom 1:50 000 i uputama likova na koje sam nailazio. ne znam taj kraj, a mozda ce ti vise reci podatak da sam od Sarajeva do Konjica taj dan napravio nekih 80km. e sad koliko je otpalo na kruzenje i lutanje stvarno nemam pojma
:-D
inace orginalni plan mi je bio da nakon Megare skrenem na Gojanovac, pa da odem do Lukomira, a onda kroz Dugo polje na Crveni klanac prema Umoljanima ili na Lisiciju glavu pa na Bijelu vodu, ali sam skontao da ce biti jako puno penjanja i da mi je lakse okrenuti na Konjic.

King Kikapu
Posts: 1163
Joined: 11/08/2005 09:56
Location: hrasno brdo

Post by King Kikapu » 11/09/2006 23:34

PS
juce smo se izgubili pokusavajuci s Bistrice na Jahorini doci na Celinu na Trebevicu. na karti je staza/sumski put ucrtan kao nastavak makadama no na terenu ga nema, zapravo ima, ali je toliko zarastao da ga je nakon par stotina metara od tacke gdje prestaje makadam nemoguce pratiti.

User avatar
black
Posts: 15217
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje
Has thanked: 1 time
Been thanked: 3 times

Post by black » 11/09/2006 23:36

King Kikapu wrote:
black wrote:@King text je ok :) al' da pitam se kako si uspio krecuci se iz tog navedenog pravca doci prvo u dzepe pa tek onda se vracati u dubocane :-) sa tim da iz dzepa prema dubocanima moras proci jednim djelom planine koja se zove zvekusa :) onda mora da si napravio ogroman polukrug :-)


ne znam, to je prvi put da sam isao dalje od poligona na Lapovom dolu, a bio sam sam pa sam se vodio kartom 1:50 000 i uputama likova na koje sam nailazio. ne znam taj kraj, a mozda ce ti vise reci podatak da sam od Sarajeva do Konjica taj dan napravio nekih 80km. e sad koliko je otpalo na kruzenje i lutanje stvarno nemam pojma
:-D
inace orginalni plan mi je bio da nakon Megare skrenem na Gojanovac, pa da odem do Lukomira, a onda kroz Dugo polje na Crveni klanac prema Umoljanima ili na Lisiciju glavu pa na Bijelu vodu, ali sam skontao da ce biti jako puno penjanja i da mi je lakse okrenuti na Konjic.


uh drug ti si napravio pravo velik polukrug :) jer dzepi su blizi konjicu od dubocana i to pravo puno :) jer iz dzepa do konjica mozes sa bajkom doci max za 30 min sve je niz brdo asfaltnim putem :) a ti si isao u suprotnom smjeru udaljavajuci se :) iz dzepa do dubocana se prvo penjes na zvekusu pa ides ravno i onda dodjes iznad dubocana pa se spustas u selo.. :) si vidio u kakvoj su kotlini..ja sam imao prilku da zimi prodjem tu..cini mi se da u tom periodu sunce ih predje za pola sata.. :D kad si bio vec u dubocanima trebao si sici ovde..

Image

King Kikapu
Posts: 1163
Joined: 11/08/2005 09:56
Location: hrasno brdo

Post by King Kikapu » 11/09/2006 23:42

nadam se da cu do kraja mjeseca opet voziti na tu stranu, ovaj put cu ponjeti i aparat :D. takodje su mi rekli za kotu s koje se pruza odlican pogled na kanjon neretve i jos par mjesta na toj strani bjelasnice.

zmijaIzmaj
Posts: 2577
Joined: 12/08/2006 13:28

Post by zmijaIzmaj » 12/09/2006 00:02

ja cu aBd, pustati zmaja :D nabavila sam ga, konacno :oops: :D (pravi, kineski zmaj hihiihih)

Arslan_
Posts: 309
Joined: 11/09/2006 10:35
Location: BiH

Post by Arslan_ » 12/09/2006 00:22

ja nedeljom igram battlefielda 2 sa ekipom.uplatimo brate hejbet sati i povazdan se ubijamo :D

Post Reply