KAKO PREZIVJETI SMRT KUCNOG LJUBIMCA?

[margina]

Znam da mi ne moze niko pomoci, ali bih htjela da cujem i vasa iskustva. Moj pas je imao 17 godina i 13 dana kad je uginuo, prije 2 dana. Kupila sam ga kad je imao 3 mjeseca. Grozno je pricati o ovoj temi sa ljudima koji nikada nisu imali zivotinju u kuci, gledaju te kao nenormalnu osobu. Samo placem i pitam se da li sam mu pruzila sve sto sam mogla.
U svoj ovoj muci jedva sam nasla mjesto gdje da ga sahranim. Htjela sam neko malo mjesto, gdje ga sigurno vise niko nece dirati. Zar nije sramota da u Sarajevu nema mjesta za takvo sto. Svjesna sam da nema mjesta ni za ljude, ali.....
Znam sigurno da vise necu kupovati nikakvu zivotinju jer je ovo strasan trenutak, pogotovo ako ljubimca gledate kako se pati. Znam da je smrt neminovna, ali su meni osjecaji prevladali razum.

[medaaa]

zao mi je...

[margina]

Hvala

[burek_in_space]

Sta god da ti kazem,to ti nece ublaziti bol i tugu koju sada osjecas.Ono kroz sta prolazis mogu shvatiti samo ljudi koji su imali ljubimca i izgubili ga.I sam spadam u grupu takvih ljudi.Znam da ce zvucati otrcano,ali vrijeme ce uciniti svoje.

Zao mi je zbog tvog gubitka.

[Phobius]

Kupovinom novog kucnog ljubimca!

[BSn]

.............

[Celly]

Vjeruj, vremenom ce ti biti lakse i sjecat ces se svog psa sa radoscu a ne sa tugom. Iz svog iskustva ti mogu reci da ti nabavka novog ljubimca moze puno olaksati da prebolis proslog. Ne znam, razmisli jos jednom o tome.

[saim_adka]

.

[colt]

Znam da mi ne moze niko pomoci, ali bih htjela da cujem i vasa iskustva. Moj pas je imao 17 godina i 13 dana kad je uginuo, prije 2 dana. Kupila sam ga kad je imao 3 mjeseca. Grozno je pricati o ovoj temi sa ljudima koji nikada nisu imali zivotinju u kuci, gledaju te kao nenormalnu osobu. Samo placem i pitam se da li sam mu pruzila sve sto sam mogla.
U svoj ovoj muci jedva sam nasla mjesto gdje da ga sahranim. Htjela sam neko malo mjesto, gdje ga sigurno vise niko nece dirati. Zar nije sramota da u Sarajevu nema mjesta za takvo sto. Svjesna sam da nema mjesta ni za ljude, ali.....
Znam sigurno da vise necu kupovati nikakvu zivotinju jer je ovo strasan trenutak, pogotovo ako ljubimca gledate kako se pati. Znam da je smrt neminovna, ali su meni osjecaji prevladali razum.

Imao sam i ja slican slucaj. NE ponovilo se.
Nije lako zaboraviti.Strasno je !!!!!


Saucesce

[margina]

Hvala vam svima. Puno mi znaci i kad citav vasa misljenja i savjete. Mislim da nikada nece biti spremna na novog psa, na bilo koju drugu zivotinju. Imala bih osjecaj da bih ga iznevjerila. Mozda ni ovo nije normalno, ali za sada je tako.

[mericak]

Meni je nedavno uginuo pas od kancera. Bila je premlada za takav kraj.....Ali ja na sreću imam još jednog psa, pa sam uz njega lakše preživjela tu strahotu. Mislim da je neispravno ne željeti drugog ljubimca jer si osjetila bol gubitka. To je kao da ne želiš upoznati novog prijatelja jer znaš da će umrijeti jednog dana. Uvijek trebaš misliti na ono pozitivno što ti je ta životinja pružila i što opet može neka druga. To neće biti taj pas, al imat će neke svoje "fore" . Meni je umrla kćerka od kuje koju sad imam. Svaki dan u njenim očima tražim nešto što će me podsjetiti na tu koje nema, al one su dvije potpuno različite ličnosti bile, bez dodirnih tačaka, al to ne znači da ne mogu voljeti i ovog psa i sjećanje na izgubljenog. Probaj misliti na to da sebi ćeš uskratiti još možda 17 god. neke nove ljubavi.....
Naravno, sva ova priča ima neki smisao tek nakon nekog određenog perioda žaljenja, al što je period kraći lakše će ti biti. Trenutno ti je prazna kuća i kad su svi tu, fali neko da "remeti" taj mir, a ako bi opet neko malo stvorenje uvodila u život i učila ga početne "korake", lakše i brže bi ti vrijeme prolazilo....

[stochar]

...

[alica.k]

ja sam svaki put na rubu placa samo kad pomislim da mojih cuka jednom nece vise biti.

primi moje saucesce...

[mIRCerka]

Znam da mi ne moze niko pomoci, ali bih htjela da cujem i vasa iskustva. Moj pas je imao 17 godina i 13 dana kad je uginuo, prije 2 dana. Kupila sam ga kad je imao 3 mjeseca. Grozno je pricati o ovoj temi sa ljudima koji nikada nisu imali zivotinju u kuci, gledaju te kao nenormalnu osobu. Samo placem i pitam se da li sam mu pruzila sve sto sam mogla.
U svoj ovoj muci jedva sam nasla mjesto gdje da ga sahranim. Htjela sam neko malo mjesto, gdje ga sigurno vise niko nece dirati. Zar nije sramota da u Sarajevu nema mjesta za takvo sto. Svjesna sam da nema mjesta ni za ljude, ali.....
Znam sigurno da vise necu kupovati nikakvu zivotinju jer je ovo strasan trenutak, pogotovo ako ljubimca gledate kako se pati. Znam da je smrt neminovna, ali su meni osjecaji prevladali razum.

Margina, nemam vremena razglabati sada sta i kako, pored stotina macaka koje su prosle kroz moj zivot, vecina ih je uginula od starosti, i za svakom sam tugovala ko da mi je rod rodjeni.
Ono sto ti savjetujem je da odes do cika Velje i da se zaljubis i udomis neko kuce, jer ko jednom hajvana u kucu pusti, kuca je pusta bez njih.
Niko ti ne moze dati savjet kako da prebolis taj gubitak, ja i dan danas svakog 4. avgusta padam u depresiju jer je tad uginula moja Curica, a imala je 14 godina, sto je za macku odlichno.
Necu ti izjavit saucesce, samo cu ti ponuditi virtuelni *hug* i reci da te razumijem.

[mycy]

Iskreno saucesce... Znam kako ti je. Kao sto mircerka kaze ko jednom ima zivotinju onda je kuca poslije pusta kada ih nema! Ja sam uvijek imala nekog ljubimca i takodjer ih je dosta bilo koji su uginuli od starosti.

Sto se tice tog pitanja da li si mu pruzila sve u zivotu, vjeruj da jesi jer inace ne bi dozivio 17 godina. Pokusaj doci sebi i udomi nekog mjesanca da ti pravi drustvo, naravno ukoliko imas mogucnosti, vjeruj da ce te usreciti i ublazice ti tugu.

[DS9]

Margina, moje saucesce. Ja sam imala papagja nimfu 14 godina. Prosao s nama i dobro i zlo, prezivio hladne ratne zime na rizi, ali uvijek veseo. Uginuo je prije 4 godine, na mojim rukama. Svi u kuci smo tugovali za njim. Znam da 10 dana nisam mogla doci sebi od tuge. I ja sam se pitala jesam li mu pruzila sve sto sam mogla, je li moglo vise... Medjutim, kako je vrijeme prolazilo, pocela sam se prisjecati svih onih lijepih trenutaka koje smo imali. I danas se rado prisjecamo njegovih vragolija, na mjestu gdje je stajao kavez sada stoji njegova slika, a u srcima unosimo uspomenu na jedno divno bice koje je bilo dio nasih zivota.

Ne brini, tuga ce proci, ali ostat ce uspomene kojih ces se rado sjecati. Svako dobro ti zelim.

[belissima]

I ja imam kraljevskog pekinezera vec 11 godina i u zadnje vrijeme stalno mislim o toj smrti,jer 11 godina nije malo za zivot jednog psa.Ne znam...teska je to tema,pogotovo za one koji imaju nekog kucnog ljubimca...

[Angie071]

Znam kako ti je... Prosli mjesec sam i ja izgubila moju curicu.. Imala je SAMO 7 godina.. ali zbog nestrucno izvedene kastracije prije 4 godine i komplikacija koje su se 'gomilale' protekle 4 godine, umrla je sa samo 7...a nije morala... i ne prodje ni dan kad ne pomislim da je samo nisam kastrirala... da je nisam 'dirala'... a eto uradila sam to da je zastitim... Znam kako se osjecas, znam koju knedlu u grlu imas pri samoj pomisli, znam da ne mozes da se kontrolises i da ne places kad pricas o njoj...I vrijeme ce uciniti da ti bude lakse ali nikad neces prestati misliti na nju. ALI isto znam da otkad sam spasila jos jednu neduznu malu mrvicu od sigurne smrti (imao je 200 grama i bio na smecu, polu ziv) da mi je puno lakse i da sam sretna jer imam priliku pruziti jos nekome svu ljubav koju sam njoj pruzala. Sebicno je od covjeka kad kaze 'necu vise nikad imati cuku"...Zasto ne? Mislis da tvoj cukica da je ziv ne bi htio da jos nekog usrecis? Bi sigurno... Postavicu post sad sa slikom jednog prelijepog pekinezera, kraljevskog koji trazi dom. Ima samo godinu dana i divnu narav...Bio je zapusten i prosao dosta toga - zasluzuje priliku da se usreci. Razmisli i ako budes za javi se svakako!... I ne daj se.. Nisi sama!