Kako postupiti sa djetetom koje se često nervira

[ragib]

Sva zahvala pripada Allahu.

Stvari kojima se možemo poslužiti prilikom suočenja sa problemom nerviranja uključuju slijedeće:

· Traženje Allahove zaštite od prokletog šejtana
· Šutnja
· Smirenje; Ako stojite sjednite, ako sjedite lezite
· Imati na umu nagradu za suzdržavanje od ljutnje, kao što se spominje u hadisu ''Nemoj se ljutiti i džennet će biti tvoj''
· Razumjeti velik stepen onoga koji se suzdrži, kao što se spominje u vjerodostojnom hadisu ''Ko bude kontrolisao svoju ljutnju, Allah će sakriti njegove greške, a ko se kontroliše od fizičkog obračuna u ljutnji, kada je u stanju da to uradi, Allah će mu srce ispuniti nadom na Sudnjem danu''. ( Klasificiran kao Hasen od el-Albanija u el-Silsila' el-Sahiha')
· Učenje Poslanikovih sallallahu alejhi we sellem savjeta u vezi ljutnje
· Poznavanje da je kontrola ljutnje znak dobrote, kao što se navodi u ranije spomenutom hadisu
· Obratiti pažnju kad budemo opomenuti, kontrolisati se i poslušati savjet
· Poznavati zlo koje ljutnja sa sobom nosi
· Razmišljati kakav uticaj to može imati na nekoga
· Moliti Allaha da oslobodi srce osobe od ove neugodnosti

Slijedi jedna lijepa priča koja će vam pomoći da se suočite sa problemom djeteta koje se brzo ljuti:



Bio je jedan dječak koji je vrlo lahko gubio kontrolu nad sobom u ljutnji. Njegov babo mu dadne punu vreću eksera i čekić, i kaže mu ''Moj sine, svaki put kad osjetiš da hoćeš da se isprazniš, i usmjeriš svoju ljutnju na nekoga, idi i zakucaj jedan ekser u drvenu ogradu naše bašte''.

Sin je poslušao babu i počeo praktikovati što mu je savjetovao. Prvi dan je zakucao 37 eksera, ali ih nije bilo lahko zakucati pa je počeo da se kontroliše u ljutnji. Kako su dani prolazili, dječak je zakucavao sve manji broj eksera, i nakon nekoliko sedmica je uspio da se potpuno kontroliše i da ne treba kucati nijedan ekser. Obratio se babi sa vijestima o svom uspjehu. Babo je bio sretan zbog njegovog uspjeha, i rekao mu je ''E sad, sine moj, moraš izvaditi po jedan ekser iz ograde, za svaki dan kada se ne naljutiš''.

Sin je počeo vaditi po jedan ekser za svaki dan kad se nebih naljutio, sve dok nije sve eksere povadio. Otišao je babi i rekao mu šta je postigao. Babo ga je odveo do drvene ograde i rekao''Moj sine, dobro si uradio, ali pogledaj ove rupe u ovoj ogradi, ona više nikada neće biti kao što je bila''. Onda je dodao:''Kada ti kažeš neke riječi u ljutnji, to ostavi rane kao ove rupe na srcima drugih. Ti možeš ubosti nekoga nožem i izvaditi nož, bez obzira koliko puta ti kažeš ''žao mi je (izvini-halali)'', rana će ostati''.

izvor:
http://www.islam-qa.com
preveli
http://www.umsa.org/modules.php?name=Ne ... le&sid=407

[FortunaBela]

To je jedna veoma lijepa i poučna priča...
Ali...
Da uvijek ima to ali. Treba proči kroz razna životna iskušenja da bi čovjek došao do te tačke da riječi i djela mogu biti bolna...

Današnja djeca već u prvim godinama svog života su izložena raznim trumama, i na neki svoj način to moraju ispoljavati...
Da li je to ljutnja ili protest ili neke "gluposti", to zavisi od djeteta do djeteta...

Da bi se djetetu nesto moglo objasniti mora se spustiti na njegov nivo u svakom pogledu te riječi...To je dugotrajan rad i zahtjeva jako pono strpljivosti, ali je uspjeh zagarantovan.
Svako dijete mora da ima odlučne roditelje koji će ga usmjeravati sa svojim pravilima...