Demokracija podrazumjeva slobodan izbor. Ni ti, ni ja ne možemo utjecati koga će neki građanin odabrati na izborima. On može izabrati dobro, ali može glasovati recimo za neke svoje nacionaliste. Često čujem dobronamjeran prijedlog, kao eto, ne trebamo gledati tko je tko, trebamo se okrenuti ekonomiji itd., to je sve ok, ali ne postoji mehanizam da ti možeš garantirati da glasač neće i povrh tvog savjeta izabrati nacionaliste.
Izbori nisu jedina stvar gdje oni kojim su usta najvise puna anacionalnog ispadaju nacionalisti, na svim stranama, na zalost, tako da te ovdje u potpunosti razumijem.
Ako je država unitarna sa principom jedan čovjek - jedan glas, tada je teoretski moguće da većinski narod izabere nacionaliste i onda je manjinski narod u problemu. Zbog ove mogućnosti mora (ne znam slažeš li se) postojati institucionalna zaštita prava naroda a ne samo građana, i to kroz ustav.
Mislim, cak sta vise ubjedjen sam, da postoje i drugi mehanizmi zastite interesa manjina osim dijeljenja na potpuno nefunkcionalne i nepotrebne entitete koji vode, na kraju krajeva, stvaranju administracije kakvu i danas imamo i koja ne lici ni na sta. Da ne spominjemo sto vodi jos dubljim etnickim podjelama i zavrsavanju onoga sto su neki drugi zapoceli prije petnaest godina.
Ako se slažeš onda dalje. Ovaj problem se teoretski može riješiti bez pokrajina a sa paritetom u vlasti, ali tu imaju dvije bitne primjedbe:
1. Nigdje ne postoji višenacionalna država koja tako funkcionira, što me navodi na to da pomislim da ima i razlog zašto ne postoji.
2. Paritet često dovodi do blokada vlasti, tj. sustav ne bi bio efikasan.
S druge strane, višenacionalne države koje su ostvarile priličan ekonomski uspjeh: Kanada, Španjolska, Britanija, Italija, Švicarska, Belgija sve imaju pokrajine čije granice su određene poštujući etnički princip. Dakle, logično da onda i ja pomislim da je to rješenje kvalitetno, zar ne?
Konstantno govorim da ne treba izmisljati toplu vodu, da je dovoljno prepisati neciji uspjesan recept, pocevsi od drzavnog uredjenja pa do funkcionisanja pojedinih sluzbi i administracije. Medjutim, problem je nacin na koji su nastale gore nabrojane drzave (koje su stvorili razliciti narodi) i nacin na koji je nastala BiH ovakva kakva je danas (a koja je stvorena genocidom i etnickim ciscenjem pojedinih podrucja). Da se plan povratka sproveo kako treba, da su se ljudi vratili svojim kucama, ja licno ne bih imao nista protiv nekog svicarskog modela. Ali drzava gdje su Bogom data nekakva tri konstitutivna naroda, drzava gdje je jednom dobrom dijelu stanovnistva oduzeto pravo da se nacionalno odredi, odnosno date su mu tri opcije kako moze biti nacionalno odredjen, drzava u kojoj zive i ljudi koji nisu Srbi, Hrvati i Bosnjaci i koji po automatizmu nemaju nikakva, ali bas nikakva prava, jos uvjek nije zrela za poredjenje sa gore nabrojanim drzavama. Ili, da idemo bas u krajnost, da uradimo popis, i da svaki, ali bas svaki narod koji se pojavi na popisu, dobije nekakav svoj kanton, pa da vidimo na sta ce na kraju sve to liciti.