Kako pobijediti "Vehabizam?"-mr. Ahmet Alibsic

[novajlija]

Jedan realniji pristup u odnosu na govor mržnje i isključivosti koji se u posljednje vrijeme širi protiv selefija/ "vehabija" .


Mr. Ahmet Alibašić za Preporod: Kako pobijediti "vehabizam"?
Islamske informativne novine Preporod god. XXXVI, br. 24/842, 15.12.2006

Naša javnost u posljednje vrijeme intenzivno je zaokupljena raspravom o 'vehabizmu'. Način na koji se ona uglavnom vodi mnoge odvraća od uzimanja učešća u njoj. Tekst profesora Fikreta Karčića o islamskoj tradiciji Bošnjaka, objavljen u Preporodu od 1. decembra 2006. predstavlja jedan drugačiji, konstruktivan pristup ovom pitanju. U nadi da će doprinijeti takvom pristupu prije svega unutar Islamske zajednice ovdje iznosim nekoliko razmišljanja o ovoj temi. Da situacija nije kakva jeste bilo bi nepotrebno da napomenem da mi nije cilj minimizirati problem niti biti 'vehabijski' advokat jer su me neki od njih odavno proglasili orijentalistom. Sad se, evo, izlažem riziku da budem neshvaćen i od druge strane..

Prvo: Definirajmo "vehabizam" i ponudimo svoje rješenje.
Iako se rasprave o vehabizmu u nas vode već neko vrijeme, a u cilju odbrane, "bosanskog islama", još niko nije pokušao definirati "vehabizam". Tako je jedino moguće da se "vehabizam" u nas koristi kao etiketa za sve što je vjerski drugačije, a nama neprihvatljivo.
Zato ovdje ustrajavam na korištenju ovog termina pod navodnicima. Prije rata je prof. Enes Karić objavio odličan tekst o islamskom fundamentalizmu Prokrustove postelje. Taj tekst nije mnogo izgubio na aktuelnosti. Samo pojam "fundamentalizam" treba zamjeniti "vehabizmom" pa da imamo antologijski tekst "vehabizam Prokrustove postelje".
Ova definicija je važna, jer bi nam pomogla da vidimo u čemu je zapravo problem. Kad jednom pokušamo definirati "vehabizam", kao što smo, evo, počeli definirati "islamsku tradiciju Bošnjaka" tek ćemo onda uvidjeti koliko je zapravo kompleksan fenomen o kome govorimo i koliko je uopšte ovaj termin odgovarajući. Ustvari, neki će biti dobrano iznenađeni činjenicom da ni sami nisu baš tako revnosni "bosanski muslimani", a neki će primjetiti i elemente vehabizma u svom manifestiranju vjere jer, primjerice, spajaju namaze na putu, neklanjaju 20 rekata teravije, nisu zvali lokalnog imama da im prouči mevlud kad su uselili u novi stan, ne sjede u džematu dok mujezin ne završi sa zikrom, ne klanjaju šesnaest rekata džume-namaza, nisu baš maturidije u akaidu, itd. Zato je dobro da smo u IZ počeli da pravimo razliku među ljudima koji su etiketirani kao "vehabije", a još je važnije da su i oni sami počeli glasno da govore šta misle o onima koji šire govor mržnje i koriste nasilje u nametanju svojih drugačijih stavova. A to bi trebala biti crvena crta i lakmus test za prihvatljivost ideja i pokreta u BH društvu. Nadati se da ćemo na kraju procesa identificirati one koji su stvarno problem. Kad bolje upoznamo skupine koje obično nazivamo "vehabijama" shvatamo da postoje velike razlike među njima i da stvarnu opasnost za naše društvo predstavlja samo mali broj ekstremista. To ne znači da oni ne mogu napraviti mnogo štete, posebno one medijske. IZ takve osobe i grupe može pokušati odvratiti od njihovih ideja, a javnost upozoriti na njih. Više od toga teško da može.

Drugo: "vehabizam" nije ozbiljna prijetnja Islamskoj zajednici i islamu u BiH.

"Vehabije" danas nisu prijetnja jer: 1) IZ nije nikada bila jača nego danas: ni kadrovski, ni institucionalno, ni finansijski, 2) "vehabizam" je svoj vrhunac u BiH doživio između 1996. i 2000. i ko je pratio aktivnosti "vehabija" tad znaju da su oni od tada značajno umanjene, 3) radikalni vjerski stavovi ne mogu izdržati test vremena u slobodnom društvu u smislu da postanu glavni tok islamske prakse. To je temeljno uvjerenje sunnija.

Treće: Gdje su "bosanski muslimani"?

Ako "vehabije" nisu ozbiljna unutarnja prijetnja islamu u BiH to ne znači da je nema. Čini se da najveća opasnost po naše džamije i džemate dolazi od sterilizanog, formaliziranog, denormativiziranog islama svedenog na kulturu i običaje naših dragih deda i nena, slobodne aktivnosti i koncerte; islama kojeg ne odgovara na unutarnji nemir i zapitanost mladih i starih u BiH. Svi koji misle da ima puno "vehabija" prave zamjenu teza. To je zapravo privid: nema puno "vehabija" u našim džamijama, već ima malo "bosanskih muslimana", pa onda ono malo "vehabija" čine 80% džemata, a zapravo ih je svega pet – šest. Pravo pitanje nije otkud ovoliko "vehabija"?, nego gdje su nam "bosanski muslimani"?
Četvrto: kako su "vehabije" "uspjele"?
Ako mislimo da su “vehabije” uspjele onda trebamo postaviti ključno pitanje: zašto i kako su "uspjeli"? Svaka analiza će pokazati da svoj relativni uspjeh "vehabije" imaju zahvaliti dijelom svojoj organiziranosti, gorljivosti i, jedno vrijeme, finansijama. Ali, ništa od toga nije značajno koliko vakuum i slobodni prostor koji smo im mi u IZ prepustili da osvoje. Prirodno je da na slobodnom tržištu ideja različite snage pokušaju osvojiti svaki centimetar slobodnog prostora. (Jednim dijelom, pojava "vehabija" je i posljedica otvaranja BiH i njenog uključivanja u globalne tokove svake vrste, ali o tome drugom prilikom). Zbog gore rečenog, najbolja strategija protiv "vehabizma" jeste razvijanje autentične islamske misli i veći angažman u radu sa omladinom i drugim relativno zapostavljenim ciljnim grupama muslimana. To, između ostalog, znači tumačenje Kur'ana i Sunneta u skladu sa nekom definiranom islamskom metodologijom, a ne neargumentovano, dogmatsko i slijepo uzimanje prakse za normu. Otuda je važno da konačno dobijemo više referentnih djela iz usluli fikha na bosanskom jeziku. Samo autentična islamska misao može misaono poraziti "vehabizam". To ne mogu učiniti nikakvi "ideološki pouzdani" niti "ideologijski zreli" tekstovi, ma šta to značilo. IZ neko vrijeme može svojim odlukama čuvati taj prostor za sebe, ali ne dugo. U nas postoji sklonost, valjda po inerciji, da se djeluje restriktivno i represivno, a takvo djelovanje nerijetko ima efekat bumeranga. Ovo je demokratsko društvo gdje se pobjeđuje radom i kvalitetom, a ne zabranama. S represivnim mjerama treba biti oprezan i zato što one mogu odvesti u radikalizaciju ukoliko "vehabizam" ne bude intelektualno poražen i delegitimiziran.

Uradi li Islamska zajednica svoj posao kako valja ona se ne treba bojati nikakvog, pa ni “vehabijskog” pokreta. Mnogo veća opasnost po "bosanski islam" je sadašnji odnos nekih od nas prema našim obavezama i misiji. Nema bojazni da će "vehabije" preuzeti naše džamije, ali zato postoji realna opasnost da naše džamije koje smo ustavom, rezolucijama i drugim aktima "zaštitili" od "vehabija" i drugih ostanu prazne poput nekih zapadnoevropskih crkava, jer u njima nismo ponudili odgovore na istinske izazove i prijetnje našega modernog, postmodernog, tranzicionog, postratnog i kakvog sve ne društva koje karakterišu između agnosticizam, materijalizam, hedonizam, konzumerizam, apatija, društvena nepravda, korupcija, i sl. Ekskluzivitet u upravljanju velikim dijelom islamskih poslova koji smo sebi i zakonski priskrbili ima svoje prednosti, ali on sa sobom nosi i odgovornost. Kao što Elektroprivreda svog monopola ima obavezu da svakom domaćinstvu omogući da ima struju, tako i IZ ima obavezu da ponudi odgovore na sva pitanja i duhovne potrebe muslimana i zainteresiranih drugih građana BiH. Također, pomenuti ekskluzivitet od nas zahtijeva posebnu budnost i odgovornost u smislu da imamo sisteme interne kontrole svake vrste - od finansijske do misionarske – jer, evo, ne želimo konkurenciju i kontrolu iz vana. Zvučiće kao kritizerstvo, ali mora se reći da je krajnje vrijeme da IZ konačno ustanovi dobar program rada sa omladinom, da sama počne ili pomogne program rada sa ženama da umjesto kritiziranja ovog ili onog radija osnuje svoj, da ubrza razvoj i osavremenjivanje nastave u mektebima i škola, da podigne nivo kvaliteta nastave na svim svojim obrazovnim ustanovama posebno visokoškolskim, da poboljša kvalitet svojih publikacija, da ojača Vjersko-prosvjetnu službu (koja u ovom trenutku ima manje uposlenika nego prosječna katedra na FIN-u), i sl. Uradimo li to, "vehabizam", ako je ono što se govori, će ostati jedna fusnota u historiji islama u BiH. Ništa više.



Peto: Povedimo dijalog sa tim momcima?

Pretpostavimo za trenutak da su "vehabije" opasne i zastranile u vjeri kako se govori taktika koja se obično sugerira u "borbi" protiv njih je, uvjeren sam, pogrešna, neučinkovita, i nije u skladu sa islamskom tradicijom u kojoj je ulema vrlo uspješno vodila dijalog sa takvima od Ibn Abbasa do savremene uleme u Egiptu. IZ ima kadrove koji mogu islamski utemeljeno dijalogizirati sa "vehabijama". Tužno je što se umjesto takvog razgovora svađamo ili ispovjedamo po medijima kojima je prvi cilj tiraž. Ne možemo na "vehabijska" tumačenja izvora islama i praksu odgovarati ismijavanjem brade i njenim poređenjem sa četničkim obilježjima, ismijavanjem njihove odjeće, potpunim nijekanjem prisustva nikaba u ranijoj bosanskoj praksi i sl. "vehabijsko"m tumačenju islama treba odgovoriti tumačenjem koje će ponuditi islam kakav mislimo da je Bog htio da ga živimo na ovim prostorima u ovom vremenu, kao što npr. dr. Tarik Ramadan čini. Mi svoju praksu trebamo utemeljiti u islamskim izvorima koristeći neku od priznatih metoda islamske teorije spoznaje ili islamskog prava. Tako shvaćen "vehabizam" može da bude katalizator nove faze i bržeg razvoja naše islamske misli koja u mnogim aspektima kaska za našom praksom. Mi smo došli u situaciju da za mnoge stvari koje u praksi prihvatamo kao islamski prihvatljive nemamo islamsko obrazloženje. Od takve nove misli koristi nećemo imati samo mi već i muslimani u drugim djelovima svijeta jer će razumijeti našu argumentaciju i razloge naših postupaka. Oni to žele i s nadom gledaju u Sarajevo. Ali neće dugo ako im uskoro nešto ne ponudimo. Zato ono što pišemo i govorimo mora biti prevodivo makar na arapski i engleski jezik. Nije dovoljno kazati: rekao prof. Đozo već moramo iznijeti njegove argumente u terminima koje muslimani Evrope i svijeta razumiju. Pitanje je, dakle: mogu li, naprimjer, studenti FIN-a koje školujemo argumentirano pobiti "vehabijska" i ponuditi našim muslimanima druga tumačenja ajeta i hadisa? I još važnije, mogu li oni našim mladima ponuditi alternativu? Je li moguće da je naš najjači argument u raspravi sa "vehabijama" onaj kojeg su iznosili mekanski mušrici Poslaniku Muhammedu a.s.: "tako smo našli naše pretke da rade"? kao i u svakom dijalogu, i u ovome ne moramo nužno prihvatiti ali trebamo poštovati drugačija mišljenja i stavove ako su oni legitimni u islamskoj metodologiji. Konačno, dijalog vodimo i sa dojučerašnjim ubicama naše djece pa nema razloga da to ne učinimo i sa "vehabijama".

Šesto: "vehabizam" u BiH je i političko pitanje par excellance.

Nijednog trenutka ne bismo smjeli zanemariti političke aspekte ovog pitanja. Jedan takav aspekt, onaj po kome "vehabije" mogu u konačnici da nam svima priskrbe epitet terorista, je često prisutan. No, onaj drugi, koji se odnosi na očitu manipulaciju "vehabizmom" u cilju izjednačavanja odgovornosti tri etničke zajednice u ratu, te na zapostavljanje važnijih problema u društvu se često naivno zanemaruje. Ljudski životi i sreća bi valjda trebali biti mjera stvari. Ako je tako postavimo jednostavno pitanje: koliko života su u ovoj zemlji unesrećili ratni zločinci koji su još na slobodi, loši putevi, organizovani kriminal, droga i nacionalšovinizam, naprimjer, a koliko "vehabizam"? Ipak, mi smo se zabavili "vehabizmom" i njega držimo krivim čak i onda kad je jasno da su za krivična djela odgovorni mentalni poremećaji. Misli li to neko ako natakne opasno zvono "vehabizma" (čitaj: potencijalnog terorizma) sadašnjem Rijasetu da ga nije natakao i cijeloj IZ i svim muslimanima u BiH, a time i samome sebi i cijeloj BiH? Uvjeren sam da je čitav problem medijski predimenzioniran. Zato se, valjda, i ne definira, da bi se njome bilo lakše manipulirati. Često mogu da razumijem zabrinutost "anti-vehabija" ali ne i njihove metode

Sedmo: ne činimo greške koje zamjeramo drugima.

U svojoj kritici '"vehabija"' ne možemo se ponašati kao oni koje optužujemo za nepismenost, netolerantnost, demagogiju, govor mržnje i slično. Ako ih optužujemo da su opsjednuti bradom sami ne bismo smjeli bolovati od iste bolesti. Ako ih optužujemo za tekfir ne smijemo ga sami činiti ni preporučivati. Ako ih optužujemo da napadaju ljude, onda ne možemo i mi sami atakovati na neke druge ljude. Ako ih optužujemo da objavljuju pamflete, onda moramo voditi računa o znanstvenoj akribiji naših referenci i, shodno tome, ne citirati očito lažirane špijunske izvještaje kao znanstvene izvore. Ako ih optužujemo za prevođenje pamfleta ne možemo prevoditi, recenzirati, štampati i promovirati pristrano novinarstvo i jeftinu propagandu, jer pamflet je pamflet dolazio on iz Saudijske Arabije, Jordana ili SAD. Isto tako, dobra knjiga je bila ona sponzorirana ili komercijalno objavljena. Ako im spočitavamo dogmatizam ne može nam svaka druga rečenica počinjati sa 'apsolutno'. Ako hoćemo da nas se shvati kao naučnike moramo biti rigorozni u svom govoru i pisanju. Ne možemo se neodgovorno razbacivati ciframa, godinama i procentima, jer ostat ćemo bez kredibiliteta. I inače, u cijeloj ovoj debati prvo su stradale činjenice. Naprimjer, zamjenjuju se uloge u nedavnoj novopazarskoj pucnjavi, kao dokaz za "vehabijsku" opasnost navode se postupci ljudi koje su sudovi pravosnažno proglasili psihijatrijskim slučajevima, izmišlja se da Reis ne može u ovu ili onu džamiju i slično. Nedavno čitam da su "vehabije" krive i za nedavni rat na ovim prostorima! Aferim!

Osmo: budimo konzistentni!

Naši istupi, prije ili kasnije, postat će predmetom osporavanja. Zato u njima trebamo biti principjelni, konzistentni i nepristrani. O svim historijskim ličnostima i pokretima treba suditi u kontekstu njihova vremena, pa i o Muhammedu ibn Abdulvehhabu. Budemo li historijske likove cijenili prema savremenim kriterijima brzo ćemo zaključiti da su Platon i Aristotel bili polupismeni, osmanski sultani ratni zločinci, francuski revolucionari teroristi, i tako redom. Čineći tu metodološku grešku američki su televangelisti zadnjih godina Poslanika a.s. optužili za pedofiliju i različite ratne zločine uključujući genocid. Dalje, "vehabijama" se često prigovara što su ubijali muslimane i rušili Osmansku državu. A koja ta značajnija muslimanska vlast od hazreti Alije do danas, uključujući Osmanlije, po ovim ili onim izgovorom, nije ratovala protiv muslimana? Ako su "vehabije" rušili Osmanlije, šta su radili njihovi istočni susjedi stoljećima, šta je radion Husejin-kapetan Gradaščević i šta su radili preci današnje jordanske dinastije sa Lorensom od Arabije u Prvom svjetskom ratu? Jača li ih sigurno nisu. Ipak našim intelektualcima, sasvim opravdano, nespočitavamo članstvo u znanstvenim institucijama tih zemalja koje baštine naslijeđe osmanskih rušitelja i protivnika. Ako su "vehabije" sponzorirane sa strane, šta je sa drugima? Danas svaka skupina, orijentacija i ideologija, bila ona vjerska ili sekularna, ima svoje sponzore i emisare u BiH: behaije, liberali, "bosanski islam", sufije, šiije, evangelisti, ahmedije, homoseksulaci, feministi, ... Pogledajmo samo literaturu: Ne može se samo "vehabijama" spočitavati strano sponzorstvo. Ja sam Novi zavjet na bosanskom jeziku dobio na vratima svoga stana, a djela radikalnog američkog evangeliste Billa Grahama dok sam šetao Ferhadijom. Materijale za tečaj Biblije dobivam redovno u poštansko sanduče iako tako što nisam tražio. Besplatno dobivam svaku vrstu sufijske, siijske, selefijske i druge literature. Strana pomoć automatski ne diskvalificira neki projekat, baš kao što ga komercijalni uspjeh ne preporučuje. Postoji pomoć i "pomoć". Konačno, budimo iskreni: ne dijele samo "vehabije" naše džemate već svaka uskogrudnost i isključivost – "vehabijska", sufijska, tradicionalna, lična, ... I ne nastoje samo oni "zamutiti" naš lijepi "bosanski islam".
Čak ni historijski, isključivost i netolerantnost nisu imali monopol "vehabija" i njihovih predaka. Naprotiv, jedinu inkviziciju u historiji islama ustanovili su racionalisti početkom devetog stoljeća, a slobodu islamske misli tada odbranio je niko drugi do Ahmed ibn Hanbel. Dakle, ako je problem to što je "vehabizam" uvezen onda moramo po tom osnovu diskvalificirati i mnoge druge ideje i publikacije. Uvjeren sam da bi takva vrsta zatvaranja bila pogubna. Malo više iskrenosti i principjelnosti nebi naškodilo našem slučaju.
Autor: Mr. Ahmed Alibašić
Islamske informativne novine Preporod god. XXXVI, br. 24/842, 15.12.2006
---------------------------------------------------------------------------------

Konacno se neko ozbiljno i realno pozabavio ovim problemom, kako selefizmom tako i tzv. bosanskim islamom.

Svaka cast!

[Faust]

Solidno obrađeno, no idalje ne vidim šta to nije rečeno na prethodnim temama u vezi s vehabijama na ovom forumu, a da na neki način nije sažeto u ovom tekstu.
Dakle, oni ("vehabije"), kao i svi drugi građanai, imaju pravo na vlastiti način života. no, nemaju, kao ni svi drugi građani, vulgarno nametati, materijalno mamiti i silom porodice rastavljati. To je valjda bilo jasno i prije ovog lika iz "Preporoda".

[novajlija]

Jeste obradjeno na forumu mozda, gdje je svako iznio po neku stvar sazetu u ovome tekstu. Ali, ipak, ovo je samo forum, a drugacije je kada to neko objavi u nekom vanicnom mediju, a pogotovo preporodu (islamske novine sa velikim tirazom, popularan medju ogormnim brojem vjernika muslimana).

[Arijanac]

potpuno se slazem,mi bosnjaci se ustvari stidimo vehabija jer smo shvatili kako malo paznje posvecujemo svojoj vjeri.I sad kad vidimo covjeka koji se trudi da zivi onako kako vjera nalaze ,mi ga ponizavamo,jer smo svjesni toga da trebamo jos puno da se popravimo,da idemo u dzamije a ne da istjeravamo druge iz njih da bi stajale prazne.

[SeadBiH]

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić: Priča o vehabizmu je Hajka na vještice
http://--- NO LINKS ---/forum/index.ph ... icseen#new

[mrki62]

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić: Priča o vehabizmu je Hajka na vještice
http://--- NO LINKS ---/forum/index.ph ... icseen#new

Ti reklamiraš stranicu gdje si moderator - postavljaš link svoje stranice a nisi postavio link odakle ti taj tekst cccccccc
Evo šta je reko Cerić



Ef. Ceric o vehabijama


Onaj ko dođe u Bosnu i Hercegovinu, treba znati da ovdje vladaju pravila Islamske zajednice u BiH. Ko to može prihvatiti, dobrodošao je. Ko to ne može prihvatiti, nije morao doći. Naravno, ne mora ni ostati. To je temeljna poruka reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe efendije Cerića s jučerašnje pres-konferencije koja je održana povodom usvajanja Dopune Rezolucije o tumačenju islama na 20. sjednici Rijaseta.





Neprihvatljiva agresivnost

Pojašnjavajući razloge zbog kojih je usvojena Dopuna Rezolucije, reis Cerić je konstatirao kako je "neposredan povod za njeno donošenje nedavni događaj u Sandžaku, odnosno u džamiji u Novom Pazaru".
- Prvo, moram naglasiti da je svaka agresivnost, bez obzira je li unutar IZ u BiH ili izvana, apsolutno neprihvatljiva. Mi u BiH do sada nismo imali alarmantne incidente agresivnosti koji bi ugrožavali strukturu organizacije IZ, njen red i poredak. Moram priznati, neposredan povod donošenja Dopune Rezolucije iz marta jeste ono što se dogodilo u Sandžaku. Iako je to što se dogodilo, rekli bismo, daleko od BiH, očito je da ima i da može imati implikacije na BiH - ustvrdio je ef. Cerić.
Uz to, kazao je, "dovoljno smo odgovorni i savjesni da suzbijemo svaku vrstu agresivnosti".
Odbacio je novinarske pretpostavke o tome da donošenje Dopune Rezolucije ima direktne veze s nedavnim istupom na televiziji jednog od predstavnika, odnosno pripadnika vehabijskog mezheba.
- To je koincidencija, a vi prihvatite i komentirajte kako želite - kazao je novinarima reis Cerić.
Na novinarsku opasku zbog čega se u Dopuni Rezolucije ne spominju imena ljudi koje se prepoznaje kao neovlaštene interpretatore islama, reis je konstatirao kako se "želi pružiti još jedna prilika".

Pružena šansa

- U Dopuni Rezolucije namjerno nismo naveli imena. Time smo dali još jednu priliku onima na koje se odnosi da shvate njenu poruku. Ukoliko ne shvate ozbiljno, uslijedit će nova rezolucija u kojoj ćemo reći imena. Dakle, daje se šansa onima koji trebaju shvatiti da u BiH postoje pravila koja treba poštovati - istaknuo je ef. Cerić.
Odgovarajući na pitanje koliko jedna od tačaka Dopune Rezolucije, koja nije do kraja precizna, ima veze s procesom revizije državljanstava, reis Cerić je ustvrdio kako "IZ osjeća da se prema nekim ljudima vrši diskriminacija".
- Od države BiH očekujemo da poštuje ljudska prava i da ne diskriminira ljude zbog njihovog porijekla i izgleda, vjere i nacije - istaknuo je ef. Cerić.
Na kraju je ustvrdio kako se Dopuna Rezolucije ne treba shvatiti kao da u BiH među muslimanima postoje "dvije strane".
- Mi smo jedno. Ne postoje dvije strane. I, zato, nema potrebe da se bilo ko prilagođava drugome - zaključio je reis Cerić.
Još je naveo da su sve džamije u BiH vlasništvo IZ i u njima ne može niko ništa raditi bez znanja i nadzora imama džamije.

H. ORAHOVAC



Čujem na CNN-u da pobjeđuju demokrati u SAD

- Za nas u BiH vijest je da u izborima u SAD za Predstavnički dom pobjeđuju demokrati. Pokazalo se da je u teškim vremenima za državu BiH i Bošnjake američka administracija, kada su je vodili demokrati, itekako nam pomogla. Uz to, vijest je i to da ti izbori protječu mirno - ustvrdio je Cerić.
To je kazao odgovarajući na pitanje o razlozima zahvalnosti koji su upućeni SAD s posljednje sjednice Rijaseta održane u utorak.

Rezoluciju pročitao Muhamed ef. Salkić

Jučerašnja pres-konferencija održana je u atriju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Pored reisa Cerića, prisustvovali su joj i njegov zamjenik hafiz Ismet ef. Spahić, generalni sekretar Rijaseta Muhamed ef. Salkić i predsjednik Glavnog odbora Udruženja ilmijje IZ u BiH i šefKabineta reisu-l-uleme Muharem ef. Hasanbegović.
Tekst Rezolucije o tumačenju islama iz marta ove godine i njenu Dopunu usvojenu prije dva dana pročitao je ef. Salkić.

Uskoro 550 godina islama na našim prostorima

Čitajući martovsku Rezoluciju o tumačenju islama te njenu Dopunu, ef. Salkić je ustvrdio kako će 2013. godine biti 550 godina otkako su "dobri Bošnjani upoznali šehadet".
Faktički, to znači da se za sedam godina navršava 550 godina islama na našim prostorima.

Volonterski muslimani

Govoreći o pojedincima koji sebi uzimaju za pravo tumačiti islam, a da pritom nisu od Islamske zajednice za to ovlašteni, reisu-l-ulema je ustvrdio kako je riječ o "volonterskim muslimanima".

Integralni tekst Dopune martovske Rezolucije


Nisu dobronamjerni ljudi oni koji unose nemir u džamije

Rijaset je uložio isuviše napora u očuvanje časti i ugleda bosanskih muslimana u najtežim vremenima da bi dozvolio da to sada neko narušava

Zapažajući i nakon Rezolucije Rijaseta IZ neprimjerenu agresivnost pojedinaca i grupa u tumačenju islama, posebno u Sandžaku, gdje je došlo i do fizičkog obračuna među muslimanima; slušajući neumjesne ocjene o IZ od ljudi koji nemaju puno životno iskustvo islama u Bosni i Hercegovini; osjećajući opasnost od sračunate podjele i razdora među bosanskim muslimanima, Rijaset IZ u BiH na svojoj redovnoj 20. sjednici održanoj u utorak, 16. ševvala, 1427. godine, odnosno 7. novembra 2006. godine, donosi
ADDENDU/DOPUNU
na Rezoluciju Rijaseta IZ od 27. safera, 1427., odnosno 27. marta 2006. godine
1. Rijaset IZ daje punu podršku Mešihatu IZ u Sandžaku u provođenju Rezolucije Rijaseta o tumačenju islama, te poziva imame, hatibe, muallime i muderrise u Sandžaku da budu savjesni i odgovorni u čuvanju i njegovanju vjerske i kulturne tradicije muslimana.

Ljudska prava

2. Rijaset IZ očekuje od države Bosne i Hercegovine da poštuje ljudska prava svih svojih državljana bez obzira na vjeru, naciju i porijeklo.
3. Nije moralno vršiti diskriminaciju prema ljudima koji su nam pomagali, ali, isto tako, nije šerijatski opravdano stalno prigovarati za dobro koje se učini, jer Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom kaže: "Lijepa riječ i oprost su bolji od dobročinstva koje prati vrijeđanje...". (Kur'an, 2:263).
4. Rijaset IZ osuđuje izjave u kojima se omalovažava IZ u BiH i vrijeđa bosanska ulema. To nije samoprotivno duhu islamskog morala, već je i protiv mira i sigurnosti bosanskih muslimana. IZ u BiH nema namjeru dokazivati svoju pravovjernost nikome osim Bogu dž.š., a ponajmanje onima koji su gluhi da čuju i slijepi da vide da je IZ i njezina ulema simbol časti i ponosa ummeta.
5. Rijaset IZ nalaže imamima, hatibima, muallimima, muderrisima i profesorima u IZ da se na vrijeme i pravilno informiraju o stavovima Rijaseta IZ o bitnim pitanjima za duhovno jedinstvo muslimana, te da te stavove dosljedno provode u praksi. Rijaset IZ još jednom ponavlja da oni koji na bilo koji način unose nemir u džamije pod izgovorom provođenja "prave vjere" nisu dobronamjerni ljudi. Sve džamije su vlasništvo IZ i niko ne može ništa raditi u džamiji bez znanja i nadzora imama džamije.
6. Rijaset IZ uložio je isuviše napora u očuvanju časti i ugleda bosanskih muslimana u najtežim vremenima da bi dozvolio da to sada neko narušava zbog nagovora ljudi koji nemaju ni znanja, ni osjećanja za sudbinu islama i muslimana u našoj zemlji.

Stoljetno iskustvo

7. Ovih dana u cijeloj Evropi vode se intenzivne rasprave o važnosti institucionalnog učenja islama u čemu BiH može biti dobar primjer. Rijaset IZ spreman je ponuditi stoljetno iskustvo institucionalnog učenja islama i na taj način pridonijeti boljem razumijevanju među vjerama i kulturama u Evropi. Poštujući slobodu mišljenja i izražavanja i cijeneći kritiku koja potiče napredak IZ, Rijaset IZ poziva sve medije, intelektualce i druge meritorne pojedince u društvu da pomognu IZ na tom putu.
8. Ovu Rezoluciju čitat će hatibi na džuma-namazu u svim džamijama, dok će muderrisi Rezoluciju objasniti učenicima i studentima u svim medresama i na svim fakultetima IZ, te se strogo pridržavati njezinog slova i duhakao oficijelnog stava Rijaseta IZ u BiH.
9. Allahu Svemogući, osnaži nas na putu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla! Amin!
Potpisnik ove Dopune Rezolucije o tumačenju islama iz marta ove godine jeste reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa efendija Cerić.

[SeadBiH]

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić: Priča o vehabizmu je Hajka na vještice
http://--- NO LINKS ---/forum/index.ph ... icseen#new

Ti reklamiraš stranicu gdje si moderator - postavljaš link svoje stranice a nisi postavio link odakle ti taj tekst cccccccc
Evo šta je reko Cerić

Da, a izgleda da si i ti izdvojio/la ono sto ti se svidilo! Znaci postavio sam link za citav tekst a ne jedan dio jer je siri intervju!

Islamofobija bez pokrića


Je li, po Vama, vehabizam u BiH prenapuhan problem ili odista imamo razloga za zabrinutost?

- Ako je po onoj narodnoj -sve o čemu se priča, ili je bilo ili će biti - onda je i priča o vehabijama nešto što je bilo ili će biti. Ako, recimo, gledate i slušate večernji Dnevnik FTV, onda vam se priča da je u selu Šerićima reisu-l-ulema bio spriječen da klanja dženazu. Zatim, reisu-l-ulema ne smije prekoračiti prag Fehdove džamije u Sarajevu. Naravno, jer su vehabije okupirale Šeriće i Fehdovu džamiju. A, onda, u ozračju katoličkih blagdana FTV u utorak, 26. decembra, ekskluzivno najavljuje priču o učitelju koji poziva učenike na džihad. Međutim, u Dnevniku FTV ne vidjesmo ni učitelja, ni učenike, niti bilo kakvog poziva u džihad. Vidjeli smo samo montiranu sliku i čuli neki glas o majci Aiši.
Kada to vidiš i čuješ, treba da počneš mrziti samoga sebe ako si musliman, a ako nisi musliman, treba da te znoj oblije i krv da ti se sledi. Šta je to nego neka vrsta islamofobije bez ikakvog pokrića. I to nam Televizija upriliči baš kad svi imaju razlog za radost i veselje. Katolici i pravoslavci - neka im je čestit Božić. Jevrejima - neka je sretna Hanuka. Ostalima - neka je sretna Nova godina. [size=11pt]A nama, muslimanima, umjesto bajramske čestitke, ostaje priča o vehabijama i džihadu u Maoči kod Brčkog. Časno i pošteno - nema šta[/size]!

Ipak, mnogi ljudi pomalo strahuju od vehabija. Posebno su muslimani zbunjeni. Ima li ili nema vehabija kod nas?

- Vidite, stanovnici Salema u 17. stoljeću bili su uplašeni od žena ili djevojčica koje su imale bradavicu ili neki drugi znak na tijelu, što je bio razlog da se proglase vješticama i osude na smrt. Isto tako, Amerikanci su bili uplašeni od Mekartijevih komunista. Čuven je Mekartijev govor u Zapadnoj Virdžiniji 1950. godine, kad je rekao: "Ja imam u ruci listu od 205 imena koja su poznata državnom sekretaru kao članovi Komunističke partije, koji, unatoč tome, još uvijek rade i oblikuju politiku Stejt departmenta".

Hajka na vještice


Vaša se paralela čini prilično nejasnom. Šta želite kazati?

- Zar vam taj govor ne liči na govor nekih naših posmatrača: oni su među nama, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama... Još ima onih koji se sjećaju straha od Mladih muslimana i Rezolucije vakufskog sabora IVZ iz 1949. godine, u kojoj se ulema, poput Pandže, Handžića i Dobrače, proglašava izdajnikom i teroristom. Zna se kako je završila hajka na vještice - sramno. Zna se kako je prošao Mekartijev govor - sramno. I zna se kako se okončala propaganda protiv organizacije Mladi muslimani - sramno.
Valjda smo nešto naučili iz povijesti. Dakako, IZ neće ponoviti grešku iz 1949. godine. Neće nasjesti provokaciji unutarmuslimanske podjele i razdora. Put unutarnjeg dijaloga i tolerancije jest dug i naporan, ali je to pravi i jedini put koji svima donosi sreću.
Nažalost, ima pojedinaca koji nas uznemiravaju svojim odnosom prema našoj bosanskoj tradiciji. Štaviše, ima onih koji su u zoni tekfira i hidžre, a to je da su isključivi u vjeri i nepristupačni u komunikaciji. Takvoj praksi mora se stati ukraj. Prvo, lijepim savjetom, a onda i naredbom da ne narušavaju red i mir, te da poštuju bosanski suživot i toleranciju. Njihovo učenje o tekfiru (omalovažavanju drugog u vjeri) i hidžri (izolaciji) nema i ne može imati uporište u našoj Zajednici, niti u našoj domovini. Niko nema pravo da se poigrava sa onim što su bosanski muslimani stoljećima strpljivo i predano gradili da bi ostali i opstali na ovim prostorima. I niko nema pravo provoditi nasilje u ime islama.
Bosanski muslimani su u najtežim uvjetima uspjeli da se sustegnu od ekstremizma. Oni koji pokušaju da bosanske muslimane nagovore da čine nasilje prema bilo kome, imat će IZ kao najžešćeg protivnika. Mi smo dovoljno snažni u svom islamskom identitetu da nemamo straha od drugog i drugačijeg. Samo kukavice i maloumnici svoju vjeru i mišljenje nameću silom. Ali, Allah Uzvišeni kaže: Nema prisile u vjeri! Kao što nema prisile ni u nevjeri, ja bih dodao. Svi ljudi se rađaju slobodni i tako treba da žive - slobodni u svojoj vjeri i na svojoj zemlji.

Ako je IZ u BiH na pojave vehabizma reagirala Rezolucijom o tumačenju islama, zbog čega se onda "poprilično namrgodila" na istup dr. Rešida Hafizovića koji je, iz svog ugla, kritizirao ovu pojavu?

- Dr. Rešid Hafizović je slobodan intelektualac i akademik, i on ima prvo da misli slobodno i da se javno očituje. Dr. Hafizović je profesor akaida (islamske doktrine) na Fakultetu islamskih nauka i po Ustavu IZ treba da ima muraselu od reisu-l-uleme (posebnu autorizaciju) da bi mogao predavati tako važan vjerski predmet na FIN-u, kao najvišoj odgojno-obrazovnoj instituciji IZ u BiH. No, to ne znači da je dr. Hafizović uvijek u pravu u onome što govori i piše.
U slučaju njegovog teksta u "Oslobođenju", pod naslovom "Oni dolaze po našu djecu" od 25. novembra ove godine, njegovi stavovi nisu i stavovi Rijaseta IZ, pa tako ni FIN-a, i zato se Rijaset IZ, u skladu sa svojom ulogom i funkcijom, morao o tome očitovati.

Prigovara vam se da je saopćenje Rijaseta eklatantan napad na akademsku slobodu?

- Rijaset IZ ne može zauzimati svoje stavove o osjetljivim pitanjima u međumuslimanskim odnosima na temelju jednog autora, Hamida Aligarha, niti na temelju memoara obavještajnih službi.
Svakako, bosanski muslimani imaju pravo čuti šta o vehabijama misli Hamid Aligarh, ali njegov sud o vehabijama nije mjerodavan kao što nije mjerodavan ni sud Manuela II Paleologusa, bizantijskog imperatora, o Božijem Poslaniku Muhammedu, a.s., na kojeg se pozvao Papa Benedikt XVI u svom akademskom predavanju u Regensburgu 12. septembra ove godine. Iako mnogi katolici vjeruju da je nepogrešiv, Papa se ispričao muslimanima i nije se žalio da mu je uskraćena akademska sloboda, niti da su kritike na njegov govor napad na Pojedinca.
Ako ni Papina riječ nije baš zadnja, valjda bi i naši akademici trebali prihvatiti da njihova riječ i mišljenje nisu nedodirljivi. A ko će to reći, ako ne Rijaset IZ koji brine o „islamskoj tradiciji Bošnjaka", ali i o „jedinstvu dina i ummeta", kao normi Ustava IZ u BiH.

Komunističke dogme


Također, kaže se da je to napad institucije na pojedinca?

- Ako Pojedinac ima pravo iznijeti svoj stav, ma koliko bio sporan i neutemeljen, onda valjda i Institucija ima pravo da zaštiti svoj interes kao opće dobro koje Pojedinac može narušiti ili ugroziti, štiteći time i dotičnog Pojedinca. Dakle, ovdje nije riječ ni o kakvom sukobu između Pojedinca i Institucije. I ne treba sučeljavanje mišljenja doživljavati personalno, jer prije samo petnaestak dana Rijaset IZ nagradio je dr. Rešida Hafizovića za njegov akademski rad. Također, obaviješten sam da je dr. Rešid Hafizović kandidat za nagradu Gazi Husrev-begove medrese koja se dodjeljuje u povodu Dana škole te naše najstarije odgojno-obrazovne ustanove. Sve to valjda nešto govori.

Rijasetu se prigovara da, s jedne strane, tvrdi da nema vehabija, a s druge strane, formira komisije koje se trebaju baviti problemom vehabija?

- Čini mi se da su samo svojevremeno komunisti vjerovali u dogmu da su svi ljudi krivi, dok se ne dokaže da su nevini. To vrijeme je prošlo i s njim ta dogma. Sad važi pravilo da su svi ljudi nevini, dok se ne dokaže da su krivi. Čak i za one za koje se nedvojbeno zna da su počinili ratne zločine u BiH, ne može se reći da su krivi dok se ne dokaže u Hagu da su krivi. To pravilo važi i za IZ, a to je da niko nije "vehabija", bolje reći niko nije„haridžija" - onaj koji narušava red i mir - dok se ne dokaže da to čini - narušava red i mir.
Prema tome, za IZ nema „vehabija", dok komisije ne dokažu da ih ima. Ne znam šta je u tome sporno. Očito, sporno je to što su u glavama nekih ljudi još uvijek neke stvari krivo poredane.

U nedavno objavljenom razgovoru u "Dnevnom avazu" kardinal Vinko Puljić je konstatirao da državni Zakon o slobodi vjere ne prate na adekvatan način entitetski propisi koji reguliraju ovo pitanje. Kakva su Vaša iskustva s tom zakonskom regulativom?

- Složio bih se s kardinalom i dodao da smo mi kao Međureligijsko vijeće uradili svoj posao bolje nego ijedan drugi „esnaf", kad je riječ o donošenju zakona i reguliranju mjesta u uloge u društvu. Nažalost, država - bez obzira o kojoj se razini radilo, entitetskoj ili kantonalnoj - neće, ne može, ili ne zna da prati našu dinamiku rada. Treba reći da je ministar Mirsad Kebo dosta agilan i trudi se da nam pomogne oko implementacije Zakona o slobodi religije.

AVAZ