Erzsebet wrote:Poštovani uredniče i vlasnici portala Sarajevo-x.com,
Obraćam vam se povodom najnovijeg teksta gospodina Asima Bešlije, naslovljenog sa «Kako naći posao ako si lijen da ga tražiš?». Nadam se da ćete moje reagovanje, u skladu sa principima novinarstva, objaviti na portalu.
Gospodin Asim Bešlija je sigurno posljednji koji može i treba pisati o ovoj temi. Takođe, portal Sarajevo-x, kao jedno od najmoćnijih sredstava informisanja u Bosni i Hercegovini, ne zaostaje za drugim «poslodavcima» i izrabljivačima, u šta sam se i sam mogao uvjeriti prije nekoliko sedmica.
Naime, nakon što sam polovinom decembra aplicirao za posao novinara na portalu, sekretarica me pozvala već naredno jutro i sa mnom dogovorila intervju, koji se trebao desiti već dan poslije. Ipak, dan poslije sam dobio poziv gdje me je obavijestila da je «urednik bolestan» i da «će me nazvati naredne sedmice». Međutim, taj poziv se nije desio naredne sedmice, niti u nedjelji nakon toga. Ja sam ih pozvao i pitao šta se događa i kada ću imati razgovor, da bi me gospoda tek nakon tri cijele sedmice, tačnije, 7. januara pozvali da dođem naredni dan u deset sati (konkurs je trajao do 9. januara, pa se zato nisam uzbuđivao, iako mi je već sve postajalo sumnjivo).
Na intervjuu sam razgovarao sa izvjesnim Ivanom, a bio je prisutan i urednik, Asim Bešlija. Namjerno kažem, «bio je prisutan», jer mi nije postavio niti jedno jedino pitanje. Kako je uopšte moguće da urednik ne postavi nijedno pitanje čovjeku koji će možda sutra raditi za portal koji on uređuje? Cijeli razgovor sam obavio sa Ivanom, iako mi je poznato kako su braća Šimić vlasnici portala, ali sam mislio da je on tu nekakav direktor ili šta već. Ipak, ni to nije bilo tačno; Ivan je običan zaposlenik, a intervju je vođen samo reda radi, jer je očito «poslodavcima» bilo previše sramotno da me ne pozovu, nakon što su me već jednom, doduše greškom, pozvali na intervju.
Sve uslove za aplikaciju sam ispunjavao, poslao sam tekstove objavljivane u Danima, Graciji, studentskom magazinu Eho, kao i na nekim portalima, te nekoliko novih tekstova, koje sam priredio samo za ovu priliku. Radio sam za «Pošteno govoreći», kao i mnoge druge poslove nevezane za novinarstvo, tečno govorim engleski i makedonski jezik, dosta razumijem i njemački, volontirao sam godinama dok sam studirao i imao sam veliku želju za radom. Htio sam i pokloniti svoje tekstove portalu, ukoliko dogovorimo bilo kakav angažman, a pored toga, u rezervi imam još barem pedeset tekstova koje bih rado objavio, pripremam knjigu koju sam bio spreman ustupiti njima, te imam ogromnu listu kontakata koje sam stekao radeći na BHT-u. Na sve te moje opservacije sam dobio komentar kako «sam OK lik, ali me ime malo jebe». Ovim riječima mi se Ivan obratio, što i nije bilo čudno, s obzirom na to da smo generacijski vrlo blizu. Ime me, dakle, jebe, jer je neko, potpisan kao ja, navodno pisao nacionalističke komentare na portalu. Naravno, ja sam to opovrgao i rekao «poslodavcima» kako barem na Facebooku ima petnaestak ljudi sa istim imenom i kako zaista ne znam o čemu se radi. Sve je to bilo komentarisano kroz šegu i šalu, a Ivan je rekao da će me «još malo proguglati» prije nego javi rezultate. Uz sve navedeno, predstavio sam svoj plan rada, nekoliko novih prijedloga, obećao povećanje posjećenosti, najavio rad na terenu i kad nije moje radno vrijeme, rekao kako sam spreman ostajati i duže, truditi se i svim silama pomoći da portal bude svakim danom sve bolji i bolji. Na sve to, ekipa od dvojice «poslodavaca», navodno nije imala nikakve zamjerke. Jedini je problem bio, ispostaviće se kasnije, što oni uopšte ne odlučuju o prijemu radnika i što je intervju bio vođen bez ikakve namjere.
U to su mi rekli kako su «oni primili jednu djevojku, ali traže još jednog radnika». Kako je moguće primiti nekoga, ako konkurs traje do sutra, pitao sam se, ali nisam ništa komentarisao. Kasnije mi je bilo jasno da je djevojka primljena na posao između datuma kad sam ja prvobitno trebao imati intervju i kad sam zaista imao intervju.
Nakon sedam dana, tačnije 18. januara, Asim Bešlija mi je poslao mail i rekao kako «su odlučili privremeno stopirati proces novih zaposlenja» i «kako će mi se vjerovatno nekad uskoro opet javiti, jer su veoma zadovoljni sa mnom i da sam veoma blizu onoga što oni traže».
Sve to ne bi bilo čudno da je istina. Međutim, sve je bila laž. Kasnije sam saznao kako izvjesni Ivan uopšte nije zadužen za kadrove, Asim mi na razgovoru nije postavio nijedno pitanje, a saznao sam da «poslodavci» i dalje traže ljude, ali ne mogu da nađu. Takođe sam saznao, što je meni i bila najveća uvreda, kako je «neki lik otvoreno priznao da je pisao nacionalističke komentare na portalu». Usto, ja sam bio jedini «lik», sve su ostalo bile djevojke na intervjuima. Ili su i to «poslodavci» lagali?! Šta je od svega istina, ptice znaju, ali jedino što je sigurno tačno, je činjenica da u životu nisam napisao komentar, a kamoli neki nacionalistički post ostavio, ili na forumu, ili bilo kakvim drugim vidovima komuniciranja. Da forum degradira mnoge ljude koji se ne sviđaju administratorima, to je svima jasno, ali ja ni tamo nikad nisam imao problema, budući da već imam nekoliko stotina postova i nijednu zamjerku bilo koga od prisutnih članova.
Izvore ne otkrivam, ali su stopostotno tačni. Odatle je proizašla i Asimova najnovija kolumna, u stilu «kadrova nema, a kad će ih biti ne zna se». Asime, kadrova ima, ali nemojte očekivati Miljenka Jergovića da vam se javi za posao. Pored toga što sam predstavio plan rada i što sam bio željan da radim i više nego se od mene očekuje, što sam poslao nekoliko probnih tekstova (nisam dobio nikakav komentar na njih od velikog brata Asima, kako sam sebe naziva u kolumni), što sam po njihovim riječima «najbolji kandidat dosad i ako ne dođe niko bolji, zaposliće me», što sam se zaista nadao da je ta firma normalna i da tu nema korupcije i podmetanja nogu, ipak nisam dobio posao i to iz neobjašnjivih razloga. Razloge ne mogu znati, mogu ih samo pretpostaviti. Nikada se nikome od njih nisam zamjerio, niti sam išta loše napisao o njima (ali eto, «priznao» sam nacionalističke komentare), štaviše nismo se ni poznavali. Ali, «ime me jebalo», kako reče marketing menadžer Ivan, jer sam «dizao bune protiv portala». I pored toga što nemaju nijedan jedini dokaz i što ne mogu nikako znati ko je to zaista radio, «poslodavci» su se odlučili da traže nekoga drugog. Da se to desilo iz profesionalnih razloga, ne bih se ljutio.
I onda je došla kolumna u kojoj je Asim izvrijeđao inteligenciju svih poštenih i normalnih ljudi u ovoj državi. Ja sam, nažalost, stoka koja neće da radi i posao mi nije važan, a Asim je taj koji će me kao takvog procijeniti. Ne znam koliko dotični govori stranih jezika i koliko ima obrazovanja, ali znam da je potpuno nepoznat novinar, koji ne može ni kolumnu napisati bez stilskih i štamparskih grešaka. Usto je u jednom u pravu; kolumna je dosadna, a on je samo obično piskaralo. Nažalost, to piskaralo je valjda veoma podobno vlasnicima portala i samom sebi, da vedri i oblači u toj medijskoj kući, te da određuje ko je nacionalista, a ko nije (dosad sam uglavnom dobijao kritike kako sam protivnik Bošnjaka, islama i muslimana, te izdajnik, jer sam radio s Duškom Jurišić, a eto, sad me Ivan i Asim proglasiše nacionalistom). Nije mi poznato ni šta su vlasnici portala dobili kao povratnu informaciju o meni, ali više bih cijenio da su otvoreno rekli kako je cijeli intervju za posao jedna obična farsa, umjesto da su me izvrijeđali i samim tim izbacili iz daljnjeg takmičenja. Da li su nekome obećali posao ili ne, ni to ne mogu znati, ali znam da im se Jergović, Hemon ili Nikolaidis neće javiti u redakciju da pišu za njih, a valjda to očekuju.
Poslodavci poput Asima i sličnih će određivati kako visokoobrazovani kadrovi, koji nisu svi isti i nisu svi došli sa FPN-a bez imalo znanja (kao što vjerovatno i sam Asim ima predodžbu), trebaju biti sretni ako im Asim, za kojeg je, ponavljam, rijetko ko i čuo, dodijeli mjesto volontera, a presretni ako ih plati. Čovjek koji iz dana u dan kuka, a da pritom ne može smislenu rečenicu sastaviti, zaista nije mjerilo. Ili je možda problem što sam portalu obećao veću posjećenost, što sam najavio prijedlog novih rubrika, mukotrpan i težak rad da bih inicirao što veću popularnost sajta, što sam bio spreman raditi od jutra do sutra, za probnih tri mjeseca i 450 KM, i platu od 800 KM, koliko su mi ponudili, «ukoliko se dokažem nakon ta tri mjeseca». Gospodo, i pored toga sam htio raditi za vas i nije mi bilo mrsko graditi karijeru, kao što u svojoj kolumni Asim kaže. Nije mi mrsko napisati desetine tekstova dnevno, stvarati dobru atmosferu i, između ostalog, vama donositi novac. Vjerujte mi da znanja imam i više nego što mislite, a vjerujem da ste to i prepoznali na razgovoru. Ali, trebali ste otvoreno reći razloge, a ne sve to «zakukuljiti», ostati «korektni» i javiti kako ćete stopirati proces zapošljavanja. Pored toga što Asim vrijeđa inteligenciju vaših čitalaca iz dana u dan, uvrijedili ste me i pri samoj pomisli da sam nacionalista, a kamoli svojom akcijom protiv mene i pričama koje puštate u ovaj mali, iskompleksirani i mahalski grad. Neka vam služi na čast, ali nemojte drugima dijeliti lekcije kako da traže posao i kako da rade, volontiraju, usavršavaju jezike i rade na sebi. Ja to imam i više od svih vas, pa opet nisam ušao u vaš klan.
I za kraj, evo i jedna mala analiza samo jednog Asimovog pasusa.
Umjesto do usvajaju nova znanja, kompjuterske vještine, jezike, naši mladi na kojima će budućnost ostati (aha, malo sutra) svoje vrijeme traće po birtijama, žvakajući uvijek iste priče, vrteći se u kvazi-uživanjima i ne misleći iskreno sa samima sobom šta ih čeka odmah tu iza ugla. A, to nisu dobra kola, osigurano ljetovanje, i svakodnevni izlasci, servirani na pladnju koji čeka baš samo njih.
• Za početak, bilo bi lijepo da prva rečenica ima veznik «i» prije riječi «jezike», jer nabrajanje bez obaveznog «i» na kraju, stilski nije baš najbolje zamišljeno.
• Riječ «žvakajući» mi nije poznata. Kaže se «žvačući».
• «Kvazi – uživanje» je potpuno nepotreban izraz u tekstu. Nije mi jasno ni šta taj izraz znači. Valjda ne može Asim nekome reći šta je za njega uživanje.
• Dio rečenice «i ne misleći iskreno sa samima sobom šta ih čeka...» mi je, zaista, potpuno nejasan. Kako neko može «misliti iskreno sa samim sobom». Možemo se, Asime, zamisliti, ali ne sa, nego nad samim sobom. Možemo misliti o sebi, ali definitivno ne možemo «misliti iskreno sa samima sobom». Ovo su ti dobronamjerne kritike. Ne ispiraj nam mozak više, uštedi nam klik na svoje žalopojke.
S poštovanjem,
Potpis
naravno da ti nece ovo objaviti, i jos te "jebe tvoje ime", sto je onako bash u skladu sa politikom uredjivanja i pisanja koje pokusavaju da prodaju
da sam ja na vlasti 
