nova_korisnica wrote:Evo uzecu sebi za pravo, iako vise ne zivim u BiH, da ti dam koji "savjet". i ja sam zavrsila ekonomiju...dok sam studirala uvijek su se organizovala neka predavanja na koja su dolazila nekolicina studenata....ja sam na tim predavanjim upoznala svog prvog poslodavca, ali i mnoge druge koji su mi ponudili posao...bitno je uvezivati se sa ljudima..jos ako je to nesto sto te zanima, onda fakat nije problem narocito kad pokazes interes, a ne sjedis nijemo za stolom i slusas...bilo je naravno i stvari koje me nisu zanimale i gdje sam "dzaba" otisla...ali networking, networking, networking...
posjecivala sam seminare (komercijalne) na koje dodju ljudi iz drugih kompanija (obicno neki za menadzment) i tu imas priliku upoznati ljudi, pa cak i na pozicijama sa kojih ti odmah mogu ponuditi posao...
ali ti moram isto reci da sam ja od 18. god radila, malo kao prevodilac, malo u administraciji i sto sam vise ucila na faksu to sam vise pokusavala to ukljuciti u svoj posao...
jesi probala sa volontiranjem? barem ono mjesec dva nekog iskustva...bice to tesko sa bebom, ali eto...
Ja ću potpisati ovo. Gotovo ista situacija, samo što nije isti fakultet.
Problem je doći do prvog posla, poslije je sve lakše. Prvi posao bi trebao biti volonterski, ali ne odrađivati samo od 8-16, nego po potrebi ostajati duže, uključivati se maksimalno, tražiti da te nauče, pitati, nuditi se. Znači, nije poenta u papiru koji ćeš dobiti, nego u onome što ćeš naučiti i kakav ćeš utisak ostaviti. A ovo drugo je puno važnije. Ima puno volontera i pripravnika koji gledaju na sat, vrijeme troše na pauzama i kafama i sl.
Kad se prijavljuješ na posao, uvijek traži priliku za razgovor. Molba nije dovoljna, bolji je neposredni kontakt. Negdje će sigurno upaliti, ne sumnjam u to.
Budi samouvjerena, imaj stav, pokaži da ti to možeš.
Što se tiče djece, nikada ovu činjenicu ne bi prešutila. Dijete je postignuće. Naravno, podrazumijeva se da imaš obezbijeđeno čuvanje djeteta.
Hrabro naprijed, svakoga čeka njegovih 5 minuta, nijedan trud nije uzaludan.
Sad će se javiti pesimisti i reći da ti pričam bajke, da je nemoguće bez štele i sl. I meni su isto pričali, nikoga ne slušaj, uzdaj se use.