kako reagirati ako bi dijete otislo u nepoznato , daleko od vas? bil vam to tesko palo? ili onako , tipicno bosanski, dici po sprat za svako dijete, i onda ga tako drzati kraj sebe?
ne znam, mozemo mi pricati kako Svabe djecu odgajaju do 18, i onda kud koji mili moji..
Iz blizeg okruzenja znam da postoje roditelji kojima je apsolutno nezamislivo da im kcerka ode u drugi grad , ili da zivi daleko od njih. Sin i nekako moze, ali kcerka ne. Valjda reaguju zastitnicki, instiktivno. Ali to je apsolutno pogresno. U mojoj ulici , sinovi uglavom zive, kod svojih roditelja.
Jel ti to uredu , ili je ta praksa usadjena u nas mentalitet , da se bojimo probati drugacije?
Uostalom, kako vi, ako imate djecu, ili ih planirate imati jednog dana, planirate graditi odnos sa svojom djecom, kada odbjektivno budu sposobna da idu sama kroz zivot? ima li nekih restrikcija sto se tice tog odnosa, ili bi blagonaklono gledali na njihove zelje da svoj zivot grade daleko od vas?
