Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?

[Ozimician]

Godina dana brzo prodje.

[detroit-mercy]

Prošla su vremena gdje se bilo sigurno osloniti na uvoz bilo cega, jer pucaju odnosi.

Sjećam se priče nedje sam pročitao kad su Amerikanci trazili od Turske veliki uvoz jaja.

Pa isto tako priče da Talijani nisu zadovoljni što im je turski lješnjak u Nuteli.

Te razvijene zemlje prelaze na zeleni način života. Sad je tamo idealno da ti vodenica melje zito jer ne trošiš struju. Da ti sunce grije posebne bojlere za vodu.

U pregrađima Pariza se razvija sadnja nekih kultura dok neki gradovi imaju podzemne prostorije gdje se proizvode salate, gljive i ostalo i to još taj dan, kad uzori završi na gradskoj pijaci.

Svijet se mijenja. Nisam ja Nostradamus ili neko ko otkriva novi sistem, ali vidio sam dosta toga da znam kako je najbolje domaće. Ali kad se to zastiti i kontrolise.

Zapad se navikao na komfor. I onda kad u Nizozemskoj podbaci luk ili na istoku zito, kuku pomagaj.

Matori, karikiras malo. Ove vodenice sto melju zito, mogu zadovoljiti potrebe niche trzista. Kojekavih yuppies koji su spremni platiti da im vodenica melje zito. Kad treba nahraniti populaciju od 50, 100 ili 200 miliona u drzavi, druga se prica prica.

Taj pasus ne govori o učinkovitosti, već eko stilu života uz što manji trošak. Vodenice su ono za neko privatno imanje i one koje se odluče da su nezavisni, te proizvode svoje pšenično brašno. Jednoj porodici je dovoljno možda tri metra godišnje.

Imaš i danas po selima Tirola te još nekim mjestima Austrije. Istina više kao historijsko naslijeđe ali i u pogonu.

Naravno mnogo popularniji i masovno rašireni solarni bojleri, staklenici itd.

Onda, ne tako rijetko vidimo neku poznatu obitelj kako recimo ima malu farmu kokoša.

Pretraži malo Pariz a pogotov Vankuver po pitanju urbane poljoprivrede.

Po Njemačkoj ko je bio, zna da imaju oni hofladeni gdje se izlažu domaći, često i BIO proizvodi, kao neka samousluzna seljačka kuća.

Sve ja kontam sta ti pricas, urban farming i off grid living i tako to. Haj ti to penzioneru koji ima 5-6 stoja maraka i kome pola penzije ode na lijekove ispricaj ili nekome ko zivi na sedmo spratu i ima tri saksije zemlje i dvoje-troje djece pricaj o urban farmingu.
Ne misli da te ja ovdje odvracam od necega, neko moze finu pricu napraviti na tim osnovama ali to su male lokalne price. Veliki broj ljudi ne moze zivjeti od toga. Jer mi kao drustvo ekonomski ne stojimo kao Austrijanci pa da mozemo birati sta i gdje.
Generalno kod nas, poljoprivreda je u kurcu jer kao prvo, mi nemamo jaku industrijsko/proizvodnu bazu koja bi gurala i poljoprivredu i drugo, veliki prehrambeni kombinati su nestali a mala gazdinstva se jos nisu transformisala da bi bila konkurenta.
Fakat dofatili ste se Pariza, Vankuvera i Tirola, najbogatijih gradova/regija u svijetu i kao hajmo to preslikati kod nas.
E jebi ga, ne ide to bas tako.

[detroit-mercy]

Godina dana brzo prodje.

365 dana jos brze .

[stubrijez]

Nekad davno sam živio na selu i familija je proizvodila sve potrebno za vlastite potrebe.

Vraćam se na selo abd ovog ljeta, nakon dosta godina rada u firmama i vani.

Nije mi strano ni obrezat šljivu, niti da pomuzem kozu. Čak ni da asistiram tokom jarenja. Nije mi strano nađubrit te isfrezat njivu. Kao sto nije pokosit travu, bilo kovanicom ili čeonom kosilicom. Ne znam jedino otkovat kosu.

Nisam nikad direktno živio od poljoprivrede, jer je otac imao siguran posao, a kasnije i ja.

Ipak, mislim za pocetak iskombinovat dvadesetak sati sedmicno od kuće sa laptopa, sa oživljavanjem dedovine. Imam oko 20 duluma zemlje.

A to za prskanje, u sivoj zoni ekonomije naravno da će se neki ljudi bavit svačim kako bi pregulili. Istina to nije moralno, lijepo ali nema kontrole. Prska sta ko stigne.

Moja životna filozofija je drugačija. Kvalitet ispred količine.

Ako ću nekad nešto prodat, onda će to nositi ime moje porodične firme, što će biti i garancija na dobar proizvod.

BiH nije siromasna zemlja. A evo ja sa svojih 40 godina sam prilicno mlad a uskoro aBd povratnik na selo.

Možda sam luđak koji ide u kontra smijeru, dok svi ciljaju metropole. Ali ovo je moj stav, moja ideja pa sta Bog da.

Od poljoprivrede se može živjeti ako imaš relativno veliku obradivu površinu, mehanizaciju, ali i to je kentra. Kombinacija laptop i poljoprivreda je odlična kombinacija i dobra ideja. I ja sadim svake godine, ali za vlastite potrebe. Cijelu godinu imam vlastiti krompir, luk, mrkvu, saransak, a bude i blitve, kelja, glavatog kupusa, raštike i karfiola. Imamo jabuke, šljive (mraz je satare redovno u fazi beharanja), ribizle i kruške. Nije mi podneblje baš za paradajz i paprike. Sve to zahtjeva i vremena, rada i određenog znanja ali barem znam šta jedemo ja i moja porodica. Koristim organsko đubrivo, i prskam samo krompir protiv zlatice. Ostalo je, što bi se danas reklo Eko. Otežavajuća okolnost je vozarenje jer živimo u gradu, a nije mi baš blizu da vozarim na posao i djecu u školu.

U BiH se može dobro živjeti ako hoćeš raditi. Ako nećeš raditi neće ti nigdje biti dobro.

Jest eto svi ovi otisli iz Bosne sto nisu htjeli radit samo radisni ostaju da dobro zive. Joj suplje, pa jarane ovo slusam citav zivot ono. Ima para samo narod nece, ima posla, ima svega nema dalje.

Uzeo si mi rijec iz usta... nevjerovatno kakve tlapnje su ljudi jos nakon svega spremni javno izreci.

[stubrijez]

Za početak tačno.

Samo kažem da ima rješenja i pozitivnih primjera.

Šteta što je samo Zelena panorama jedina emisije gdje se o tim lijepim stvarima priča.

Nama sve zvuči nedostižno jer je narod zatučen pričama o politici, neuspjehu i tamnom energijom.

Italija je zaštitila sve svoje sto valja. Naši dođu tamo u neko njihovo selo na odmor, i oduševljeni kad im baba pomuze kozu i servira koziji sir. Oduševljeni njihovim sosovima a moja majka nekad pravila iste, od malo paradajza, luka, sećera i lista bazilike.

Ali eto, to su talijanska sela.

Problemi su daleko dublji, nije to tako jednostavno... vidis, ja sam stava a ko god malo razmisli slozice se, da je rat 92-95 bio klasicna seljacka buna - revolucija sa ciljem svrgavanja postojeceg establishmenta. Kao posljedica uslijedila su ogromna socijalna pomjeranja smjerom selo - grad. Samim tim agrarna je politika sasvim urusena, sto je logicno obzirom na novonastalu populacijsku konstelaciju. Ako je Jugoslavija tlacila seljaka onda komotno mozemo reci da ga je Bosna i Hercegovina dovela u gradove i fabrike, ergo selo je ostalo bez radne snage i stanovnista opcenito. Interes za poljoprivredu je nestao, kad letis avionom iznad Srbije i Hrvatske pa preko BiH sve je jasno, da ne spominjemo Austriju, Italiju ili Njemacku... Sve ovo sto se sad desava su sporadicni projekti krtatka daha opet finansirani mahom iz nekih fondova ili kao u tvom slucaju beznacajni romanticni izleti na selo pojedinaca kojima to nije orijentacija vec hobi koji ce se zavrsiti kao sto je i poceo. To sto si ti naveo znam i ja a nisam na selu odrastao vec me interesovalo a seljaci su od rezanja sljiva i otkivanja kose htjeli napraviti nauku. Pa proso sam i ja bukovu skolu, nek sam gradsko djete. Seljak/zemljoradnik je zanimanje za cijeli zivot... A ti sto se odusevljavaju kozama u Italiji, znaju oni dobro kako se koza muze, (dobro velis za taj sos), jer vec se prave da ne znaju... Al dobro, neka svako uziva u svom trenutku, nista nije vjecno... historija se ponavlja...

[manuchao91]

zivot na selu je zajeban
ima dva druga 42 i 46 godina
citav zivot rukaju
ujutru od 5 h do 20 h navece
300 duluma zemlje ni jedan ni drugi nisu ozenjeni nit imaju cure
pa koja riba ce ti doc na 300 duluma zemlje valja rukat po cijeli dan

[stubrijez]

zivot na selu je zajeban
ima dva druga 42 i 46 godina
citav zivot rukaju
ujutru od 5 h do 20 h navece
300 duluma zemlje ni jedan ni drugi nisu ozenjeni nit imaju cure
pa koja riba ce ti doc na 300 duluma zemlje valja rukat po cijeli dan

To ti je rec seljak... a ne rekreativno