Ubica je uskoro otkriven i uhvacen. Radilo se o Hrvatu iz BiH koji je radio kao nelegalni sumski radnik u okolici sela.
Ali nacionalni identitet ubice, vecina hrvatskih medija nije nikada objavila, vec samo inicijale i to da je ubica iz Bosne i Hercegovine.
Sta mislite da li bi isto tako postupili da je ubica nekim slucajem Bosnjak ili Srbin?
Vecernji list wrote: U istražni centar Županijskog suda u Požegi jučer je priveden D. M. (29), državljanin Bosne i Hercegovine s područja Viteza, jer je nakon očevida i kriminalističke obrade ustanovljena osnovana sumnja da je počinio kaznena djela teškog ubojstva, ubojstva i ubojstva u pokušaju. Potvrdio je to predsjednik Županijskog suda Branimir Miljević na konferenciji za novinare.
A Slobodna Dalmaciji je jucer objavila cijeli esej na temu Bosanaca i noza.
Za "Slobodnu Dalmaciju" odjednom nacije u BiH vise ne postoje, sada smo svi samo Bosanci, vjecito laki na nozu.
Aferim novinari.
Slobodna Dalmacija wrote: http://www.slobodnadalmacija.hr/20051013/index.asp
Nož u svakom džepu
SUKOBI Obračun noževima u Bosni, sudeći po crnim kronikama, veoma je često oružje u sukobima. Za razliku od Hercegovine ili pak Dalmacije, gdje se po tradiciji obračunavalo kamenicama
piše Petar MILOŠ
Jedan se tek doseljeni hercegovački momak potukao u jednoj đakovačkoj birtiji, odnekud se domogao noža i teško ranio svoga protivnika. Sjećam se toga iz đačkih dana. Momak je pobjegao, pa je policija u njegovoj kući zatekla samo njegovu mater. I reče joj milicionar da je njezin sin u tučnjavi nožem ubo u stomak jednog čovjeka.
— Su čim će nego nožem, moj sinko, kad tute u Slavoniji nema kamena — veli blaženo žena.
Ovaj mi događaj pade na pamet glede stravičnog masakra nožem u Požegi kojega je počinio čovjek iz Bosne, gdje je obračun noževima, sudeći po crnim kronikama, veoma često oružje u sukobima. Za razliku od Hercegovine ili pak Dalmacije, gdje se po tradiciji obračunavalo kamenicama. Pa se pitam ima li s time veze zemljopis.
Iz djetinjstva se sjećam čestih okršaja seljaka oko međa i mrginja, sukoba na dernecima, čak pravih malih ratova između sela iste nacije i vjere. I uvijek su kamenice presuđivale. Toga oružja na hercegovačkom tlu ima u izobilju. Ono se u džepovima nosilo. Za svaki slučaj. Nikada se ne zna kada će iz ćoška navaliti psi ili pak neki čovjek kojemu se ne sviđa da kraj njegove pojate prolazi netko iz tuđeg sela.
Bosna je brdovita, ali nema kamena. A u ljudima gori vatra i želja za obračunom. Nož je jeftin, a učinkovit. Pa se u crnim kronikama mogu pročitati izvješća koja podsjećaju na Borghesove priče o borbi s noževima njegovih argentinskih gaučosa.
Ljubav Bosanaca prema nožu brzo su shvatili i kineski trgovci u čijem je kamionu nedavno nađena skrivena pošiljka za Bosnu od nekoliko tisuća noževa svake vrste. Osobno poznajem čovjeka koji posjeduje okokućni i misni nož, kojega drži u misnom kaputu i nosi samo nedjeljom.
Da se razumijemo, nije nož osobitost samo Bosne, nego svih ruralnih i beskamenitih prostora. Slavonije ili pak Zagorja gdje se nerijetko sukobi rješavaju sjekirama i kosama.
A da su svi ljudi slični pokazuje primjer na početku spomenutog Hercegovca koji se u ravnoj Slavoniji veoma brzo uklopio, pa s kamenja prešao na nož. Naravno, gradovi su nešto drugo, tu rade učinkovitija oružja kao što su pištolji, bombe, pa i kalašnjikovi.
