andalib wrote:strucnjaci lingvisti, pedagozi, psiholozi kazu ovo i ono... eh, jos samo kad bi zivot bio kao u knjigama! kamo puste srece.
ja sam prva 4 razreda zavrsila u bosni, ostatak zivota sam provela u zapadnoj evropi i skolovala se na drugom jeziku do (inkl.) magistarskog. taj jezik nije bio engleski. a magistarski je takodjer iz stranih jezika, nijedan od njih nije engleski. jezik drzave u kojoj sam zivjela sam naucila bez akcenta i bez greske. a ondaaa...sam se udala za naseg momka koji zivi u USA, i tu sam rodila naseg sina kojeg sam odgajala na nasem jeziku sve dok nije poceo zaostajati u razvoju i govoru. da skratim, s dvije i po godine je poceo s terapijama, izmedju ostalog s logopedom. sve se naravno odvijalo na engleskom. doktori su sumnjali na autisticni spektar. ja sam ostavila sve po strani, i domacinstvo i ikakve snove o karijeri i dan-noc sam radila sa svojim djetetom, a da bih mu olaksala i ubrzala napredak, to je od jedne tacke bilo na engleskom jeziku koji govorim s akcentom, da. moje dijete danas ima 5 godina, ide u regularni vrtic i govori samo engleski jezik. ali heeeeeej, on prica i komunicira (gotovo) normalno!!! vecina posmatraca na njemu ne primijete da je ikada imao problema, mada on za strucno oko i dalje ispoljava neka atipicna ponasanja i ima atipicnu intonaciju u govoru. ali da, posto "se ne vidi" i posto ja ne moram i necu da informisem svakog prolaznika o svojoj intimi, ja bih bila ona koja citira svoje dijete na engleskom, ona koja mora da prevodi izmedju svoga djeteta i nane i dede, ja sam ona koja u bosni prica sa svojim djetetom na engleskom jeziku. za posmatrace pune mrznje i predrasuda, ja sam pokondirena tikva koja se stidi svog porijekla i nazor s djetetom prica jezik koji ne govori najbolje (vidi naglasak). a ja sam samo roditelj koji je prosao kroz pakao kada su mu djetetu dijagnosticirali autizam. znam da ce sada krenuti prica kako se pitanje odnosilo na one koji imaju sve preduslove da dijete odgajaju na bosanskom, kako bi to bilo divno i bajno po dijete, kako ovo, kako ono, a ja sam se zapravo ovdje javila da ti kazem da stvari cesto nisu onakve kakvim se cine na prvi pogled, kako niko ne zna niciju muku ni iskusenja, te se kanite tih dokonih posmatranja i procjenjivanja i zapitkivanja. uostalom, nisu ni sva djeca ista, ni karakterom ni inteligencijom. jedno su nasi snovi o njima kao bilingvalnim malim genijalcima, a drugo je realnost.
hvala ti na iskrenosti. Zao mi je sto ste morali proci kroz sve kroz sta ste prosli , srecom trud se isplatio. Ako sam dobro razumjela autizam nije konacna dijagnoza nego je bila pretpostavka?
I upravo je tako kako kazes, niko ne zna niciju muku ni nicije razloge koji ga vode da nesto kaze/uradi onako kako kaze/uradi, zato manimo se osudjivanja.
Moja su djeca zavrsila te mastere u jednoj zemlji rade i zive u dugim, na dvije strane...ne znam kako ce se unici ako ih docekamo vise, a nadam se da hocemo akbd, sporazumijevati. S unucicom jedan roditelj prica svoj maternji drugi svoj, djete je jos malo i jos nije skroz progovilo, vidjet cemo kako ce to ici...Ipak, zivimo u tri potpuno razlicite zemlje , tri potpuno razlicita jezika ...
Muz i ja ne govorimo taj jezik i ne znam kako bi to bilo da mi unuce ne razumije nas jezik i da ne mozemo komunicirati...Veliki su to socijalni lomovi .... izbjeglicki dani, djeca dijaspore su se pokazala fantasticna diljem evrope, vrijedni studenti, vecina ih je diplomirala i sad su radno aktivni diljem svijeta jer je svijet postao zaista globalno selo...Znamo da je uloga deda i nena/baka jako vazna u odgoju unucica, ovdje sad psiholozi upozoravaju na vaznost te uloge...Helem o tom po tom, hocu reci da je najmanje bitno kako ko prica i citira svoju djecu , prica je puno slozenija
. Nisam primjetila da to rade nasi ljudi koji zive u zemljama gdje se pricaju drugi jezici. Mozda sto ne zna tj ne razumije svako svedski, finski niti francuski... kazem mozda.
Meni bas cool! Awsome, samo brate mi koji znamo francuski nismo bas prijatelji engleskog jezika - touché!
.
ali nakon svega kroz sta sam prosla i uvidjela kako je roditelju vazno da je dijete zdravo i sretno i uspjesno u sredini u kojoj uzrasta, sada u potpunosti shvatam i one roditelje koji recimo popuste nekad kasnije, pa zarad djetetovog akademskog uspijeha zanemare bosanski. i sama sam lingvista i prosla sam kroz desetine predavanja o prednostima dvojezicnosti, te o metodama ispravnog odgoja na dva ili cak vise jezika, ali jedno je teorija, a drugo je realnost, prepuna netolerancije okoline, akademski nepotkovanih roditelja, zauzetih roditelja, disleksije, adhd, asd, ovog ili onog.
