Kada će nestati Hrvati u Sarajevu?

[dijaliza]

Kada će nestati Hrvati u Sarajevu?

| Ponedjeljak, 27 Srpanj 2009

Povod ovom članku jesu česta spominjanja smanjenja broja Hrvata u Sarajevu. I ovih dana sam doživio kako jedan od najviših hrvatskih dužnosnika, na privremenom radu u Sarajevu, reče: gledajte na što ste spali vi Hrvati u Sarajevu.

Iz konteksta rasprave bilo je jasno: nemate vi Hrvati (a ispalo je kao da on nije Hrvat i da ga se to ne tiče) više šta tražiti u Sarajevu. A i jedan visoki crkveni uglednik iz južnih krajeva odmah dan kasnije ničim izazvan veli: evo nestaje vas sarajevskih Hrvata. A ta je priča, ako se pažljivije prati medije, vrlo prisutna i periodično se plasira sve dok ne postigne svoj cilj, a to je da konačno i ne bude Hrvata u Sarajevu.

Činjenica je očita i o njoj ne treba raspravljati da se smanjuje broj Hrvata u Sarajevu i to je nesporno. Ali je pitanje zašto se to tako potencira je li to stvarna i iskrena zabrinutost ili je nešto drugo. Ovaj tekst nije napisan radi polemike, jer je ne volim i nemam vremena za nju, ali je napisan jer smatram da je takav govor štetan po opće hrvatske i posebno po katoličke interese u BiH.

Uvodno treba kazati nekoliko premisa da bi se ostalo moglo bolje shvatiti cijeli tekst. Dakle, svatko razuman i dobronamjeran treba biti protiv centralizacije i suvremena Europa sve se više regionalizira. Razumljivo je psihološki, a i racionalno kako je periferija redovno protiv središta jer je središte jedno, a periferije su mnoge i raznolike. Naravno da središte mora samo po sebi izazivati ljubomoru i zavist već samom činjenicom da je jedno.

Često središte daje puno povoda periferiji da se osjeća zakinutom i marginaliziranom. Onda periferija redovno obrazlaže svoj negativan odnos prema središtu: tamo sve ide, oni nam uzeše sve, ne mogu oni nama diktirati, što sve može i biti točno, ali time se ne dokida važnost središta. Jedan bivši splitski gradonačelnik izjavio je da je sad Splitu Zagreb ono što je prije bio Beograd. Naravno da se može raspravljati o opravdanosti ovakvih stavova.

Ovdje ću progovoriti nekoliko riječi o odnosu nekih hrvatskih političara i nekih hrvatskih medija prema Sarajevu i prema sarajevskim Hrvatima. Omiljena im je tema briga za sarajevske Hrvate i tobožnja zabrinutost za opadanje broja Hrvata u Sarajevu. Evo nekih novijih (pod)naslova „Svaki dan odlazila 4 Hrvata“, „Budućnost upitna“, „Kako su Hrvati nestali“; pa konstatacija „Navedeni pokazatelji i relacije su iznenađujuće i otkrivaju da je položaj Hrvata dostigao najnižu razinu u posljednjih 77 godina, o kojima postoje podaci“.

Iako se napisalo da su Hrvati u Sarajevu već nestali negdje je u podsvijesti uočen nesklad teza pa pozivajući se naravno na „uglednog stručnjaka“ iznosi se njegova tvrdnja „kako će se 2025. godine broj Hrvata svesti na 0,6 posto“.

Dakle ipak nisu nestali ali trebaju se preostali jadni sarajevski Hrvati pripremiti da kad već nisu nestali, kako je bilo očekivano, da će to biti 2025. g., odnosno ostati će ih 0,6 posto što bi valjda bilo podnošljivo i ovih dežurnim dušobrižnicima. Treba raditi intenzivnije na mrtvačkim sanducima, trebat će više autobusa da ih se izveze ili više svećenika da pokopaju još ovo malo greškom preostalih Hrvata.

Onda nam jedna zabrinuta političarka izjavi da u Sarajevu ima više, gluho bilo, Kineza nego Hrvata. Tako je i visoki vatikanski dužnosnik kard. Rode došao samo, kako su neki interpretirali, da kaže kako nestaju katolici (Hrvati), a ne posvećuje se šira pažnja održanom predavanju u Banja Luci na obljetnici trapista, ne izražava se radost jer je imao misu u Sarajevu na patron nadbiskupije presv. Srca Isusova, ne citiraju se dijelovi propovijedi, ne govori se s kime se susreo.

Prvo ćemo dat riječ statistici kojom se redovno potkrepljuje teza kako sarajevski Hrvati beznadno i bespovratno nestaju. Treba podsjetiti da su sve do popisa 1948. g. drugi popisi bili vjerski a ne nacionalni što je bitno za razumijevanje broja stanovnika. Ukupan broj stanovnika u Sarajevu 1879. bio je 21.377, a katolika je bilo 698 (3,2%). 1910.g. ukupan broj stanovnika je 47.000 a katolika ima 18.036 (38,87% od toga se računa oko 14.000 austrijskih vojnika katolika.

Ukupan broj stanovnika 1931.g. je 78.000 a katolika je 21.000 (26,92%) od čega se računa da je oko pet tisuća vojnika iz svih krajeva tadašnje države (F. Marić, Pregled pučanstva BiH, Zagreb 1996., 24 s.). Sarajevo 1991.g. s deset općina od Ilijaša do Pala broji 527.029, Hrvati: 34.873 (6,6%) (Stanovništovo BiH, Zagreb 1995, 15. s.). Kako nema popisa stanovništva danas se procjenjuje da ima Hrvata od 14.000 do 20.000.

Zanimljivo da nitko ne pita političare zašto je to tako, što su učinili da se to promijeni, a oni su za to izabrani i oni su za to zaduženi i oni raspolažu brojnim sredstvima. Otkud tolika briga samo za sarajevske Hrvate? Izgleda kao da se neki više brinu za sarajevske Hrvate od nas samih. Ja ne znam da je netko bio zabrinut zbog odlaska 12.000 Hrvata iz Livna i to s hrvatskom vlašću. Možemo misliti o bilo kojem glavnom gradu što hoćemo, ali bez glavnog grada ne mogu se ostvariti nikakvi opći interesi pa ni hrvatski.

A kakav je, to je drugo pitanje. Hajde da vidimo što možemo učiniti da promijenimo situaciju, to je važno pitanje. Nek' se doseli par tisuća Hrvata pa će biti sve drugačije. Da ih se doselilo barem pola od onih koji su otišli zadnjih dvadeset godina u Zagreb, situacija bi bilo bitno drugačija. A zamislite koliko bi se povećao broj Hrvata u Sarajevu da su se svi hrvatski političari od ministara, zastupnika, članova komisija, upravnih odbora do vozača s obiteljima doselili u Sarajevo u kojem zarađuju kruh! Nedavno mi je jedan visoki hrvatski dužnosnik rekao da je za njih najveća kazna (baš tako!) bila „raspored“ u Sarajevo. A o mogućnostima života dovoljno je kazati da u Sarajevu živi i radi deset tisuća stranaca.

Neki i danas odgovaraju Hrvate da ne idu studirati u Sarajevo. Koliko je puta i koji hrvatski političar s obje strane Save govorio da je lijepo živjeti u Sarajevu i u Bosni ili da je predlagao načine popravljanja stanja. I sad još netko kuka koliko ima Hrvata u Sarajevu! Licemjerno je kukati što se smanjuje broj Hrvata, a ne htjeti ništa učiniti.

Dobro mi uopće i živimo pored ovakvih staratelja.

(katolički tjednik)