Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose

[HadiRa]

Ti si, jedini od ljudi, znao, pa prstom uperio i kazao, gdje je to mjesto moje Duše. U kom kutku tijela pronašlo je svoj smiraj i svoj oslonac.
Rekao si još: - Ljubav je, mila moja, kada voliš cijelo tijelo nečije, sve na njemu i sve u njemu, što je zakopano.

Bijah slabašna za taj talas govora tvoga, osjetih kako me noge izdaju i kako postajem sve manja, i kako me potapa sreća, davno napuštena od onih koji ne znahu ubrati cvijeće, po kojem bijahu pale staklene zvijezde značenja, kao perle biserne.
Namah me stisnuše i nebesa i Zemlja, začuh, šum u drveću Vjetra, tiho zujanje pčela.
Osjetih plam provrelog Srca i vidjeh hladnu metalnu kofu kako se u bunar spušta, da zagrabi dragulja.
- Smrt li je ovo, Lijepa i poštena - pomislih, kad ošinula me po drugi puta kandžija oštra preko srca. Ne znah, dugo, jesam li živa ili mrtva.

- JaAllah - šapnuo si - miruj voljena, Ljubav te samo srela- . - Ne slušaj i ne gledaj u mene huda, ja sam ti bona, obnemogao od grijeha - .

[HadiRa]

Heej
Kad ih pustiš sve, vidjet ćeš tad šta ti ostane
Ti, koji od Irema u tužnim očima mojim stanuješ
Nisam ti kazala
Da ova čežnja samo za Nedostižnim tuguje
Dok ti u mojim plućima nečujno dišeš
I
Da se ponekad uplašim buđenja
Jer mi duboke posjekline na Srcu brišeš
Jednu po jednu.

Progledam
I sretnem što nikada rođeno nije i što ne umire
Pa se upitam
Tko te šalje ?
Tebe
Za kog ne znam
Jesi li dijete
Ili ljubavnik
Pobjednik ili poraženi
Sa maskom ili bez bijelog lica
Ti
koji svoje mehke uzdahe razlivaš
Po tišini
Ispod mojih vlažnih trepavica.

[Euridika]

Heej
Kad ih pustiš sve, vidjet ćeš tad šta ti ostane
Ti, koji od Irema u tužnim očima mojim stanuješ
Nisam ti kazala
Da ova čežnja samo za Nedostižnim tuguje
Dok ti u mojim plućima nečujno dišeš
I
Da se ponekad uplašim buđenja
Jer mi duboke posjekline na Srcu brišeš
Jednu po jednu.

Progledam
I sretnem što nikada rođeno nije i što ne umire
Pa se upitam
Tko te šalje ?
Tebe
Za kog ne znam
Jesi li dijete
Ili ljubavnik
Pobjednik ili poraženi
Sa maskom ili bez bijelog lica
Ti
koji svoje mehke uzdahe razlivaš
Po tišini
Ispod mojih vlažnih trepavica.

Mila, predivno!

Uvijek, ali uvijek, pogodiš moje misli ...

[Zoya]

[điđi]

a jos te volim i preko mora i preko rijeka i dolova sretan dan zaljubljenih

[HadiRa]

Uvijek, ali uvijek, pogodiš moje misli ...

hvala duso lijepa

[HadiRa]

prelijepo

<3

[HadiRa]

a jos te volim i preko mora i preko rijeka i dolova sretan dan zaljubljenih

aaaa, krasnoo djidji

volim i ja tebe

[HadiRa]

Kad si zaljubljen svaki je dan tvoj

tamam tako Otto

ja sam zaljubljena bas svaki Dan

[fatamorgana]

A jel se ta kosa zalijepi ispod marke il' kako?

[điđi]

a jos te volim i preko mora i preko rijeka i dolova sretan dan zaljubljenih

aaaa, krasnoo djidji

volim i ja tebe

[A-Z]

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umjeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrijednih stvari,
da neću umjeti da izgovorim riječ
od, naizgled, bezvrijednih misli,
da neću umjeti da umijem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sjećanje, a sjećanja me strah,
jer svega sam se prvi sjetio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem iscjeđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi sjetio.
Trebala si mi da me uljepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smijem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uvjeri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznovjerni, praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –
Trojni pakt,
Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nježnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najljepši dio mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvjesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opjeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pjesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mjesta ima.
Još uvijek zbog tvog horoskopa kupujem novine,
u nadi da zvijezde, kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi slijeduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam.
Teško je kad moraš da umiješ da umreš,
a nemaš od koga da naučiš.
Kad srce trne i misli pocrne
izgoriš, paleći slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gdje pepela ima vatre je bilo.

I ti ćeš ostariti.
Povjerovaćeš Bogu,
zahvaliti što ti djecu nije dirao
i moliti da to ni ubuduće ne čini.
Kad budeš kupovala svijeće,
jednu za žive, drugu za mrtve,
ako ti, umjesto kusura, daju još jednu,
namijeni je meni i nemoj je paliti.
Istopiće se kada je usnama prineseš.

[libra123]

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umjeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrijednih stvari,
da neću umjeti da izgovorim riječ
od, naizgled, bezvrijednih misli,
da neću umjeti da umijem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sjećanje, a sjećanja me strah,
jer svega sam se prvi sjetio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem iscjeđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi sjetio.
Trebala si mi da me uljepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smijem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uvjeri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznovjerni, praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –
Trojni pakt,
Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nježnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najljepši dio mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvjesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opjeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pjesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mjesta ima.
Još uvijek zbog tvog horoskopa kupujem novine,
u nadi da zvijezde, kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi slijeduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam.
Teško je kad moraš da umiješ da umreš,
a nemaš od koga da naučiš.
Kad srce trne i misli pocrne
izgoriš, paleći slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gdje pepela ima vatre je bilo.

I ti ćeš ostariti.
Povjerovaćeš Bogu,
zahvaliti što ti djecu nije dirao
i moliti da to ni ubuduće ne čini.
Kad budeš kupovala svijeće,
jednu za žive, drugu za mrtve,
ako ti, umjesto kusura, daju još jednu,
namijeni je meni i nemoj je paliti.
Istopiće se kada je usnama prineseš.

[Euridika]

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umjeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrijednih stvari,
da neću umjeti da izgovorim riječ
od, naizgled, bezvrijednih misli,
da neću umjeti da umijem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sjećanje, a sjećanja me strah,
jer svega sam se prvi sjetio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem iscjeđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi sjetio.
Trebala si mi da me uljepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smijem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uvjeri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznovjerni, praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –
Trojni pakt,
Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nježnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najljepši dio mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvjesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opjeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pjesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mjesta ima.
Još uvijek zbog tvog horoskopa kupujem novine,
u nadi da zvijezde, kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi slijeduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam.
Teško je kad moraš da umiješ da umreš,
a nemaš od koga da naučiš.
Kad srce trne i misli pocrne
izgoriš, paleći slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gdje pepela ima vatre je bilo.

I ti ćeš ostariti.
Povjerovaćeš Bogu,
zahvaliti što ti djecu nije dirao
i moliti da to ni ubuduće ne čini.
Kad budeš kupovala svijeće,
jednu za žive, drugu za mrtve,
ako ti, umjesto kusura, daju još jednu,
namijeni je meni i nemoj je paliti.
Istopiće se kada je usnama prineseš.

Super je.

[vesela_sveska]

[ptičica]

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umjeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrijednih stvari,
da neću umjeti da izgovorim riječ
od, naizgled, bezvrijednih misli,
da neću umjeti da umijem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sjećanje, a sjećanja me strah,
jer svega sam se prvi sjetio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem iscjeđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi sjetio.
Trebala si mi da me uljepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smijem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uvjeri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznovjerni, praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –
Trojni pakt,
Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nježnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najljepši dio mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvjesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opjeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pjesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mjesta ima.
Još uvijek zbog tvog horoskopa kupujem novine,
u nadi da zvijezde, kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi slijeduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam.
Teško je kad moraš da umiješ da umreš,
a nemaš od koga da naučiš.
Kad srce trne i misli pocrne
izgoriš, paleći slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gdje pepela ima vatre je bilo.

I ti ćeš ostariti.
Povjerovaćeš Bogu,
zahvaliti što ti djecu nije dirao
i moliti da to ni ubuduće ne čini.
Kad budeš kupovala svijeće,
jednu za žive, drugu za mrtve,
ako ti, umjesto kusura, daju još jednu,
namijeni je meni i nemoj je paliti.
Istopiće se kada je usnama prineseš.

Starim,a nije svaki starac mudrac.
Kakvo razocarenje.
Uzalud se mrstimo Bog i ja,jadan na drugogo,
nezadovoljnim ucinkom.
Vrhovima prstiju citam zvrljotine sudbine po
svom licu ,rezbariju koja bi u necemu
plemenitom mogla biti umetnicko delo.
Zanimljivo stivo,neoptereceno Bozjim zakonom
Znimljivo,ali beskorisno i meni neshvatljivo.

I kad sledis putokaz lutas,
jer onaj sto postavlja znakove,ne zna
kuda si naumio.
Glupaviji za citav svoj zivot,saplicem se,
NE PRIMECUJEM RAZLIKU IZMEDJU
KAMENA MUDROSTI I KAMENA LUDOSTI.
Trazis put izvan puta,iza znaka,
biras kamen za epitaf sa svojim imenom
i zuris kao da ce kamenje biti razgrabljeno.
Na kraju ti pripadne bezimeni,pod kojim umoran zaspis,
bez odgovora na pitanje da li si trebao slediti znakove.

Mada rodjen star,tesko prihvatam starost.
Strah me necu umeti da napravim igracku od
naizgled,bezvrednih stvari,
da necu umeti da izgovorim rec od
naizgled,bezvrednih misli,
da necu umeti da UMEM.

Izgubicu sutra,izgubicu danas,
ostace secanje,a secanja me strah,
jer svega sam se prvi setio.
I ovog danas,i onog sutra.
Od juce nista nije ostalo,jer sve sam
trosio,vise nego sto je pristojno,
cak sam i svete mrve ljubavi prve
ostresao iz dzepa,vadeci maramicu
da obrisem iscedjene uspomene na
kasnije,posnije ljubavi.

Trebala si mi da me ulepsas,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznas,
da me naucis da se smejem,da pohodam....
DA PROHODAM,NE DA POLETIM......

Zurili smo da se zaljubimo,a ljubav ne
trazi dobrovoljce.
Jednostavno proglasi NEMIR,kad joj
dosadi da miruje,ili ratuje.
Naoruza slabe samopouzdanjem,
uveri ih da je kucnuo cas za sveti nemir
i da su bas oni izabrani i posebni.
Mi praznoverni,praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne zaleci da u tom nemiru damo svoje zivot.
LJUBAV,TI,JA-Trojni pakt,Trojstvo,Trozubac
Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o nasem kretanju,ciljevima,strategiji,
pokusalo da desifruje neznosti i
unisti nase nemirne rezerve.
Posustajucu pred nadmocnim protivnikom
razumom,kukavicki,posegne za rajnim
pitanjem-
Sta ce biti kad nastane mir?

Stario sam,a ti si zaplesala u mojim
grudima,postala najlepsi deo mene
i moju mondoramu pretvorila u
mjuzikl,bez reprize.
Ti mladez,ja bora,nesvesni svoje
zaluge i krivice
sto sam ti ovako smezuren
dodirnuo dusu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu
vece od nase,
ali nas nema ko da opeva,
ni da oplakuje nasu izgubljenu posebnost.
Uostalom,sve dobre pesme odavno su
napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i sto mi je koza veca,vise za tebe
pod njom nesta ima.
Jos uvek zbog horoskopa kupujem
novine,
u nadi da zvezde,kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebes i spokojno zaspis.
Ko ce ,ako nece one,da te cuvaju od
poganih
i da ne dopuste da te ljubi gori od mene.

Starim.Bojim se druge smrti,koja mi
sleduje kad me zaboravis.
Na prvu,koja me snasla kad si otisla,
polako se navikavam.
Tesko je kad moras da umes da umres,
a nemas ,od koga da naucis.
Kad srce tren i misli pocrne,izgoris,
paleci slike u glavi.
PEPEO...PEPEO...
Gde pepela ima vatre je bilo.

I ti ces ostariti
Poverovaces Bogu,zahvaliti sto ti decu
nije dirao
i moliti da to ni u buduce ne cini.
Kad budes kupovala svece,jednu za zive,
drugu za mrtve,
ako ti,umesto kusura,daju jos jednu,
nameni je meni i nemoj je platiti.
ISTOPICE SE KADA JE USNAMA
PRINESES

Goran Tadić

Evo da postavim i originalnu verziju autora!

[A-Z]

Ja se ne potpisujem kao autor,zato je tekst na "italic-u". Neke moje stvari su na prethodnim stranicama. A ovdje sam samo izdvojio dio koji se meni svidja i da prostite na ijekavici napisao. Volim svoj jezik,sta cu

[ptičica]

Ja se ne potpisujem kao autor,zato je tekst na "italic-u". Neke moje stvari su na prethodnim stranicama. A ovdje sam samo izdvojio dio koji se meni svidja i da prostite na ijekavici napisao. Volim svoj jezik,sta cu

Volim i ja svoj jezik , ali opet, nekako je pravilo da se citira onako kako je napisano, a i da se ime autora napise.
Eto, da ne zacatavam vise, lijep pozdrav!

[fatamorgana]

Ja se ne potpisujem kao autor,zato je tekst na "italic-u". Neke moje stvari su na prethodnim stranicama. A ovdje sam samo izdvojio dio koji se meni svidja i da prostite na ijekavici napisao. Volim svoj jezik,sta cu

I za prepisivanje treba imati određeni talenat, eto ovaj Tadić ga očito nema!

[A-Z]

Ja se ne potpisujem kao autor,zato je tekst na "italic-u". Neke moje stvari su na prethodnim stranicama. A ovdje sam samo izdvojio dio koji se meni svidja i da prostite na ijekavici napisao. Volim svoj jezik,sta cu

I za prepisivanje treba imati određeni talenat, eto ovaj Tadić ga očito nema!

Ako cemo u detalje vec,onda da kazem da je preuzeto s njegove facebook stranice. I da,s doticnim gospodinom Tadicem sam i razgovarao nekoliko puta. Mislim da on apsolutno nista ne bi imao protiv ovoga.

P.S. Ne nalazimo jedni drugima mahane momentalno. Zivot je lijep,ljudi.

[fatamorgana]

Ja se ne potpisujem kao autor,zato je tekst na "italic-u". Neke moje stvari su na prethodnim stranicama. A ovdje sam samo izdvojio dio koji se meni svidja i da prostite na ijekavici napisao. Volim svoj jezik,sta cu

I za prepisivanje treba imati određeni talenat, eto ovaj Tadić ga očito nema!

Ako cemo u detalje vec,onda da kazem da je preuzeto s njegove facebook stranice. I da,s doticnim gospodinom Tadicem sam i razgovarao nekoliko puta. Mislim da on apsolutno nista ne bi imao protiv ovoga.

P.S. Ne nalazimo jedni drugima mahane momentalno. Zivot je lijep,ljudi.

Tako je, lijepa izreka o životu .... a ima i ona poznata od sarajevskih šibicara:
"Svaka igra, svaka dobija"!

[HadiRa]

A jel se ta kosa zalijepi ispod marke il' kako?

haha, ne Fato

kosa se pospe kapljicama skupog parfema, polozi u hartiju na kojoj je ljubavna poruka, i njezno zarola hartija. tako se ubaci u koverat, lizne i zalijepi.

[HadiRa]

a jos te volim i preko mora i preko rijeka i dolova sretan dan zaljubljenih

aaaa, krasnoo djidji

volim i ja tebe

djidji, djes ?

cmoka

[HadiRa]

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umjeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrijednih stvari,
da neću umjeti da izgovorim riječ
od, naizgled, bezvrijednih misli,
da neću umjeti da umijem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sjećanje, a sjećanja me strah,
jer svega sam se prvi sjetio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem iscjeđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi sjetio.
Trebala si mi da me uljepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smijem,
da prohodam...
Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uvjeri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznovjerni, praznoglavi veterani
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –
Trojni pakt,
Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nježnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najljepši dio mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvjesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opjeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pjesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mjesta ima.
Još uvijek zbog tvog horoskopa kupujem novine,
u nadi da zvijezde, kad ne mogu ja,
brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene.

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi slijeduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam.
Teško je kad moraš da umiješ da umreš,
a nemaš od koga da naučiš.
Kad srce trne i misli pocrne
izgoriš, paleći slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gdje pepela ima vatre je bilo.

I ti ćeš ostariti.
Povjerovaćeš Bogu,
zahvaliti što ti djecu nije dirao
i moliti da to ni ubuduće ne čini.
Kad budeš kupovala svijeće,
jednu za žive, drugu za mrtve,
ako ti, umjesto kusura, daju još jednu,
namijeni je meni i nemoj je paliti.
Istopiće se kada je usnama prineseš.

prelijep odlomak A-Z

i da si samo jedno Lj napisao, poruka je stigla ..

dobrodosao nazad

[HadiRa]

najdrazi moj
kad se opet sabahom ranim
nagnes nad toplo i usnulo, poznato lice
sjeti se arabeske, u tuznim ocima vranim
iz bagremom omedjenog svijeta, jedne djevojcice.

prenerazen, vidjet ces kroz maglu vremena
sve sto skrivah, u sarenoj vreci bremena
pokidano, njezno proljetno cvijece
rasut rahatlokum i siniju majkinu prevrnutu
srebrnu rosu, niz udavljene pupoljke dok se sece
grane bijela bagrema, procvale u tuzi i behutu.

nemoj milo, da te slike zulumcara umore
dobro sam ja
ziva sam..,
vidjet ces.. kad navratis, u mirisne Bijele Dvore.