Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose

[HadiRa]

jeste mila.. posveceno je nekome ko me tako neobicno fascinira.. dan za danom ..

hvala ti za lijepu impresiju

Molim, draga! I nastavak je predivan...

hvala mila..

ja cekam tvoje tekstove, ne zaboravi ..

[Euridika]

jeste mila.. posveceno je nekome ko me tako neobicno fascinira.. dan za danom ..

hvala ti za lijepu impresiju

Molim, draga! I nastavak je predivan...

hvala mila..

ja cekam tvoje tekstove, ne zaboravi ..

Sad sam u stisci s vremenom, ali probaću nesto napisati iduće sedmice.

[Zoya]

Lajkam, zelenašice

koga lajkas ?

Samo je jedna ovako znala pisati pa reko da nije ona. Sorry. Lijepo ti ovo. Baš iz duše.

[HadiRa]

Lajkam, zelenašice

koga lajkas ?

Samo je jedna ovako znala pisati pa reko da nije ona. Sorry. Lijepo ti ovo. Baš iz duše.

ohh, hvala hvala

ali nisam ja niko drugi do HaDira.. pomijesana sa izmaglicom i izgubljena u Vremenu ..

[Zoya]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

[HadiRa]

voljeni

oprastam ti !

sto izgubio si me u vrtlogu

laznih osmijeha.. hladnih dlanova..

vrata srca moga skoro da su Zatvorena



od gorkog svijeta

Bjezah, tvojim usnama.. nosena Krilima..

kako ti mirise Kosa, zaboravit cu

otiske stopala tvojih..

oprati sa starog cilima..



vjeru

u milost tvoju, spram luda Insana

odavno sam zakopala..

na frisku Humku

dugo .. topla je kisa padala..

probudit ces se i ti jednog jutra

nebo nece vise biti plavo..

mozda ti se otme Uzdah iz njedara

nestat ce osmijeha.. zaledit ce se Krv i u tvojim zilama..

[HadiRa]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

oo divna moja Zoya, raduj se, ti si zaista sretna

i ja bih rado pisala karminom stihove, na ogledalu u spavacoj, u kaupatilu.. on kad se probudi da ustane sretniji nego je zaspao.. ali ali.. on nije tu .. nema ga kod mene.

nego slikaj nam tu tvoju umjetnost, bas bih se radovala da vidim ..

[Euridika]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

Samo u trenutku velikog bola srce izvija svoju najljepšu melodiju... kao strune violine kad se zategnu tren do pucanja - tad violina proizvodi svoje najtananije zvuke, one koji u isti mah ispune dušu srećom i oduševljenjem, i najdubljom sjetom i bolom. Nešto poput uvoda u roman Ptice umiru pjevajući...

Divno je moći pjevati srcem i dušom i kad smo najsretniji i najispunjeniji, ali je to rijetkost. Zato što smo egoisti po prirodi, volimo samo da bi bili voljeni... rijetki, zaista rijetki vole radi Ljubavi same, koji se daju nesebično da bi svoju dušu istočili i nekom za tren nacrtali osmijeh i ugrijali srce...

[spreca]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

oo divna moja Zoya, raduj se, ti si zaista sretna

i ja bih rado pisala karminom stihove, na ogledalu u spavacoj, u kaupatilu.. on kad se probudi da ustane sretniji nego je zaspao.. ali ali.. on nije tu .. nema ga kod mene.

nego slikaj nam tu tvoju umjetnost, bas bih se radovala da vidim ..

.........aha kad se probudi da ima sta raditi....cistiti plocice ....eh najebo je ko vas nezna

[Euridika]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

oo divna moja Zoya, raduj se, ti si zaista sretna

i ja bih rado pisala karminom stihove, na ogledalu u spavacoj, u kaupatilu.. on kad se probudi da ustane sretniji nego je zaspao.. ali ali.. on nije tu .. nema ga kod mene.

nego slikaj nam tu tvoju umjetnost, bas bih se radovala da vidim ..

.........aha kad se probudi da ima sta raditi....cistiti plocice ....eh najebo je ko vas nezna

Muškarac koji čisti pločice!! Da mi je da takvog sretnem...
Osim ako nisi mislio na onog što čisti svoje pločice...

I ne trolaj po ovoj temi... ovo je za nas, romantične dušice...

[Euridika]

Sjedila je u kutku sobe, sklupčana i u se povijena, turobno premečući misli po glavi. Jedno pitanje se opet iznova pomaljalo iz dubina svijesti: Zašto? Čime je zaslužila takvu sudbinu, zbog čega je ponovno bila tu, na rubu ponora? A htjela je tako malo...

Znala je da je negdje zasigurno opet pogriješila. Nije bila sigurna šta je to sad napravila krivo, ali nije bilo nikakve sumnje - negdje, nekako povukla je neki krivi potez, izrekla neku krivu riječ, uputila neki krivi pogled... i to je bilo to, njena sudbina je bila zapečaćena.
A krila nije stigla ni raširiti...

Zar je toliko pogrešno bilo što je htjela voljeti, plamen svog srca, svjetiljku svoje duše i vatru svog tijela pokloniti Njemu? Što je htjela biti voljena, makar samo tračkom one ljubavi koju je bezgranično pružala?

Ali, ne, nije to bilo dovoljno...

Život je stvoren samo za one koji posjeduju tajno, drevno znanje upravljanja ljudskim dušama. A ona tu lekciju nije naučila. Imala je samo nježno srce i čistu, djetinjasto nevinu dušu kojom je mislila osvojiti svijet. U svojoj dječijoj naivnosti, mislila je da Ljubav uvijek pobjeđuje...

S teškom mukom se podigla iz svog tamnog skrovišta, i umornog tijela i srca uputila se ka krevetu. Tamo će noćas opet krenuti teške suze niz njene ledene obraze, smrzavajući njenu nutrinu i okivajući joj srce u ledene okove. Tamo će počinuti, a usne će u zaglušujućoj tišini noći ponavljati bezglasnu molitvu Bogu za konačni smiraj napaćenoj duši i sanak kojem kraja nema...

[sheilak]

Kad pozelim tvoje pismo i u njemu pramen kose koje druge zene nose
Nekada si bila sama a sada si multi mama
Bila si u kupleraju karala se u bulevaru
Jedan ti je bio malo pa je 3 u rupe stalo
Htio bih te nesto pitat ali neces znat procitat
Ti si neki drugi nivo u glavi ti samo sivo
Sad sam ovdje na forum slicnija si golumu
Forumasice kafu piju i po nogama se briju
Ti si sada sumadinac isil cetnik isti klinac
Ovo gore o tebi je prica pa se pitaj sta da radis kad ti zabije cica

Svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna (r)

[sheilak]

Ok, posto vidim da se malo otima kontroli a i jer nemam osjecaj za rimu takav

Postovi na cijem kraju se nalazi ovo malo r u zagradi, pise respo i mozete mu slobodno replicirat kao respu

Bez r u zagradi pisem ja

[Euridika]

Ok, posto vidim da se malo otima kontroli a i jer nemam osjecaj za rimu takav

Postovi na cijem kraju se nalazi ovo malo r u zagradi, pise respo i mozete mu slobodno replicirat kao respu

Bez r u zagradi pisem ja

Ne sekiraj se, Respin stil je daleko prepoznatljiv... ... samo bezze pokvari sve dojmove od neku noć...

[sheilak]

Ok, posto vidim da se malo otima kontroli a i jer nemam osjecaj za rimu takav

Postovi na cijem kraju se nalazi ovo malo r u zagradi, pise respo i mozete mu slobodno replicirat kao respu

Bez r u zagradi pisem ja

Ne sekiraj se, Respin stil je daleko prepoznatljiv... ... samo bezze pokvari sve dojmove od neku noć...

Moj dojam za tebe je pojam (r)

[HadiRa]

volimo samo da bi bili voljeni... rijetki, zaista rijetki vole radi Ljubavi same, ...

lajkam posebno draga

[HadiRa]

.........aha kad se probudi da ima sta raditi....cistiti plocice ....eh najebo je ko vas nezna

ahhaha, cuj to.. pa valjda su i njegove plocice..

bujrum neka cisti, da bi mu se sutradan novi ljepsi stih mogao napisati..

[HadiRa]

Kad pozelim tvoje pismo i u njemu pramen kose koje druge zene nose
Nekada si bila sama a sada si multi mama
Bila si u kupleraju karala se u bulevaru
Jedan ti je bio malo pa je 3 u rupe stalo
Htio bih te nesto pitat ali neces znat procitat
Ti si neki drugi nivo u glavi ti samo sivo
Sad sam ovdje na forum slicnija si golumu
Forumasice kafu piju i po nogama se briju
Ti si sada sumadinac isil cetnik isti klinac
Ovo gore o tebi je prica pa se pitaj sta da radis kad ti zabije cica

Svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna (r)

ups..

salji odmah Respu na raport, ahahahh

[HadiRa]

Ok, posto vidim da se malo otima kontroli a i jer nemam osjecaj za rimu takav

Postovi na cijem kraju se nalazi ovo malo r u zagradi, pise respo i mozete mu slobodno replicirat kao respu

Bez r u zagradi pisem ja

pisi nam, dabome.. dobro si dosla

[HadiRa]

[HadiRa]

Nismo li htjeli mi, sa najdražih usana
čuti
čekat ću te
na nepoznatoj stanici.
Nisu li ispod ovog Prvog Neba
mimoze i makovi, za nas bili
razasuti
a mi, primaknusmo se opasno
tuge i suza granici.
Jesmo li to nedovoljno ljubili
pa ubili
Dan
što nas snene iz Bjeline diže
i spretno otima
tihoj Vječnosti u nama
išcupane Duše na djerdan niže
drhtavim prstima
kazujuć'
ovo, ovdje, tvoja je Domovina
pa se prostre, kao tama
hladnoća tišine
i kao Smrt lijepa i teška
pjesma života
po nama.
Blijedima od žeđi
u poderanim haljinama
od lana.

[HadiRa]

[HadiRa]

On voli mir. Voli tišinu svoje tople sobe, u koju se uvijek vraća sa svakog puta. Tišinu uz pucketanje vatre. Ne voli zvonjavu telefona ili bilo šta drugo, sto ga ometa u njegovim riđokosim mislima, koje kao da posebno poručuje za sebe. Miran je i dostojanstven gotovo uvijek. Teško je pročitati trag bilo kakve emocije na njegovom licu.

Često je pomišljala da odustane.
Voljeti nekoga poput njega zna da bude iscrpljujuće. Ali je to jedna od najsnažnijih ljubavi, kad se voli kao ona što voli njega.
I danas je pokušala da sakupi sve svoje razbacane misli i sveže ih čvrsto svilenom vrpcom, da se ne pogube.
Tišina koja caruje u njegovoj sobi toliko je glasna da je skoro stavila ruke preko svojih ušiju.

On je danas nalikovao djetetu. Prekinuo je tišinu i pričao.
Iskren i otvoren. Bez srama i straha. Kroz poluspuštene kapke govorio je ono što je u njemu, bez bilo kakavih popravki, oduzimanja ili dodavanja. Dijelio je sa njom uvijek ono što je naučio. Rekao joj je da je i on samo čovjek koji traži i koji se pita postavljajući sebi samom pitanja.

Ona je voljela to djetinje u njemu, koje je pažljivo skrivao od drugih, i bila je sretna što mu je dozvolila da uzme dio njenog života. S njim joj je svaki dan bio drugačiji od drugih.
Doveo ju je tu, na zdenac, i rekao: - Napijmo se Vode. Sa zdenca niko ne treba da ode žedan.

[HadiRa]

"Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…

Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.

Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori. "

Mesha...svaka mu je zlatna

bas svaka!

[Euridika]

Kažu da ranjeno srce najljepše stihove niže a ja se nekako protivim tome. Nije zar divno pisati stihove nekom ko je tu kraj tebe? Ostavljati mu cjeduljice na jastuku ili po stanu. Mi pišemo jedno-drugom lijepe stihove na pločicama u kupatilu. To su one sa kojih se tuš može skinuti ( ovo ako neki keramičar bude pročitao) Možda nekad i uslikam

Samo u trenutku velikog bola srce izvija svoju najljepšu melodiju... kao strune violine kad se zategnu tren do pucanja - tad violina proizvodi svoje najtananije zvuke, one koji u isti mah ispune dušu srećom i oduševljenjem, i najdubljom sjetom i bolom. Nešto poput uvoda u roman Ptice umiru pjevajući...

Divno je moći pjevati srcem i dušom i kad smo najsretniji i najispunjeniji, ali je to rijetkost. Zato što smo egoisti po prirodi, volimo samo da bi bili voljeni... rijetki, zaista rijetki vole radi Ljubavi same, koji se daju nesebično da bi svoju dušu istočili i nekom za tren nacrtali osmijeh i ugrijali srce...

Pises kada si prazan, pises nekome ko te volio nekada, koga si volio nekada, pises nekome kome se nadas i koga cekas...pises svoj san

Pises i kada ga docekas i odsanjas malo svog sna i nesto ti ga rasprsi, tada tek pises, jer ceznes, a ceznja stvara najjace sthove

Kada te ljubi, kada je tu, drzis ga cvrsto i zivis ono o cemu ces pisati nekada, kada te samoca slomije, ili sreca ispuni kada tvoj maleni oblacic snova odpuhne on i stisne te jako uz sebe, ne dajuci ti da ikada vise i pomislis da sanjas...

Pjesnici pjevaju o ljubavima koje drugi žive... Da je više sretnih ljubavi, manje bi pjesnici imali tema...