Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose

[A-Z]

Mozda nam je bilo potrebno da nam neko kaze da ono sto imamo je zapravo to sto ljudi citav svoj vijek traze.
A mi se nismo trazili. Nasli smo se onako kako to i biva,spontano,bezazleno,pravo. Nasli smo se u istim snovima,istim strahovima i istim pogledima.
Mozda je neko trebao da nam kaze da mir koji osjecas kad si prikovana za moje grudi je zapravo smiraj koji sve duse zele.
I tako nadjeni smo se izgubili na nekom puteljku zivota skrevnuvsi s onog pravog puta. Mozda sam sada pijesak na tvojoj ruci,ispran s prvim valom,mozda i ti za mnom ceznes k'o za svetim gralom.
Ali,dosta rijeci. Pusti kompas da ti pokaze najblizi put. Daj mu na volju da te odvede gdje ti je i mjesto,tu na mojim grudima. Ne otimaj se,ne brani se meni. Ja tebe sebi vec odavno zabraniti ne mogu. Dodji. Dodji vec jednom. Cekanje nas ubija...
Vrijeme nam je za neke nove uspomene,neka nova sjecanja. Od ovih starih sve teze se dise. Dodji,dodji vec jednom...

[HadiRa]

Mozda nam je bilo potrebno da nam neko kaze da ono sto imamo je zapravo to sto ljudi citav svoj vijek traze.
A mi se nismo trazili. Nasli smo se onako kako to i biva,spontano,bezazleno,pravo. Nasli smo se u istim snovima,istim strahovima i istim pogledima.
Mozda je neko trebao da nam kaze da mir koji osjecas kad si prikovana za moje grudi je zapravo smiraj koji sve duse zele.
I tako nadjeni smo se izgubili na nekom puteljku zivota skrevnuvsi s onog pravog puta. Mozda sam sada pijesak na tvojoj ruci,ispran s prvim valom,mozda i ti za mnom ceznes k'o za svetim gralom.
Ali,dosta rijeci. Pusti kompas da ti pokaze najblizi put. Daj mu na volju da te odvede gdje ti je i mjesto,tu na mojim grudima. Ne otimaj se,ne brani se meni. Ja tebe sebi vec odavno zabraniti ne mogu. Dodji. Dodji vec jednom. Cekanje nas ubija...
Vrijeme nam je za neke nove uspomene,neka nova sjecanja. Od ovih starih sve teze se dise. Dodji,dodji vec jednom...

like

[HadiRa]

Odavno nisam ništa pisala, a i prije je to uglavnom bila proza. Ali, uvijek sam uživala u književnosti, bilo proznoj bilo lirici...

ne smeta draga moja.. pocni ponovo, svejedno sta, bilo prozu bilo liriku..

bitno je da se brusi biser i nize u djerdan

[HadiRa]

Drugog bi posjekle rijeci, koje kazah.
Niz tvoje tijelo, pak, klize kao rosa, i natapaju zednu zemlju od koje si stvoren.
- To sam samo ja, rekoh, prilazeci tiho, zaustavljenog daha.
- Koja ti ? - upitao je, - Istina o kojoj nikada nisam ni mislio, ili novi San ? -
- Istina. Ona istina kojoj Smrt tacku ne stavlja. Od komada Vjetra otkinuta i u ludost bacena.-
- Mirises na hljeb - rekao je - nasa su, svaka Vrata Vremena ispravna. A sreca je tvoja priroda. -

Saslusah pomno, i izgubih se u daljini, zamagljenih ociju, i u mislima.
Bas nista covjek o covjeku ne zna.

[Euridika]

Drugog bi posjekle rijeci, koje kazah.
Niz tvoje tijelo, pak, klize kao rosa, i natapaju zednu zemlju od koje si stvoren.
- To sam samo ja, rekoh, prilazeci tiho, zaustavljenog daha.
- Koja ti ? - upitao je, - Istina o kojoj nikada nisam ni mislio, ili novi San ? -
- Istina. Ona istina kojoj Smrt tacku ne stavlja. Od komada Vjetra otkinuta i u ludost bacena.-
- Mirises na hljeb - rekao je - nasa su, svaka Vrata Vremena ispravna. A sreca je tvoja priroda. -

Saslusah pomno, i izgubih se u daljini, zamagljenih ociju, i u mislima.
Bas nista covjek o covjeku ne zna.

Predobro!
Zamislila sam se...

[vesela_sveska]

Zbogom

Ovo bi trebalo ličiti na oproštajnu poruku
Ali,ne postoji nešto što bih ti trebao praštati i oprostiti sem ljubavi
Ovo će biti moj posljednji pozdrav tebi
Moj pokušaj da se zaboravi ona koja se ne zaboravlja
Da se ostavi ona koja se ne ostavlja
Ali,eto...
Zbogom,mišu mali predivni
Nadam se da će te život poštediti i da nećeš sresti nekog novog mene
Da ćeš mirno dočekivati praskozorja i predvečeri
Bez straha od nečije sjene
Zbogom,jedina
Zbogom ti bilo za sve ono što je prošlo i sve ono što dolazi
Zbogom i onom drugom meni
Vječno zaključanom u tajnim odajama i najdubljim dubinama tvog sefa(srca)
Onom drugom meni,koji te je odvolio za čitav život jedne hladne januarske noći
Zbogom svakoj našoj nedočekanoj godišnjici
Svakoj našoj nadi i svakom strahu
Zbogom,najljepši snu mojih snova
Ne dozvoli mi da te ovoliko bolim
Dočekuj zore nasmijana na drugoj strani kreveta
Zaboravi stranu na kojoj sam ja

Zbogom bilo i meni
Ludom sanjaru koji je snove poklonio i poklanja tebi
Meni više nisu potrebni
Onom meni,koji te hranio svojom slatkorječivošću pa na kraju ostao bez riječi
Hvala ti za život i ovo životarenje nakon tebe
Zbogom ti bilo sad
Do nekog novog susreta na drugoj strani srca
Na strani na kojoj još uvijek slušam najglasnije tišine koje mi odvrištiš
Na strani na kojoj se još uvijek zoveš mojom
Zato,zbogom tugo,kad hrabrosti nam nedostaje da se volimo
Zato,zbogom tebi,kojoj se zbogom ne govori...
Nikad...

[HadiRa]

Jutros se sunce prosipa po krovovima obliznjih zgrada i zrelom zlatnom liscu ogromnih starih topola.
Pratila ga je kako se penje svojom uobicajenom stazom, i osjecala kako vrijeme opasno nadire i preobrazava sve, svojim prstima. Dogorijevaju uljanice u biljkama.
Dogorijevaju u ljudima. U nekim ljudima.
A u onima drugima, budi se misterija, huci u venama, razlijeva se po dlanovima, ulazec na sve prozore i vrata, i tu odsjeda.

Ona je pomno pratila musafira koji se tako obilato i bez najave usunjava u nju, i onako neiznenadjeno i spremno rasuta, razmisljala je da zapocne pisati novu ljubavnu pricu. Ali se namah predomislila; - ta sto ce ti ta imitacija zivota- , sapnuo joj je poznati Glas, iz dubina.
Osmijehnula se, najezila, pa zakopcala mantil i zategnula cvrsce narandzasti sal oko vrata. Frisko je. Frisko i istovremeno zlatno.
Osjetila je lagani umor od novinskih stranica i mastila.

Trebam planinu, zeleno obraslu, da me zapljusne svojim mislima i dahovima- prosaputala je glasom bez usana. Zelim vrhove obrasle modro- srebrnim iglicama. Sita sam mraka i podzemlja.
Zedna sam. Zelim se napiti vode, hladne, sto tece izmedju stijena.
Odavno nisam probala okus Zivota.

[HadiRa]

Tonuo je zanijet mislima, na ovoj strani doline života, na koju je visoka planina bacala sjenu koja je titrala, i zamišljeno gledao u pismo, u svojim rukama, pisano na ružinom listu, lijepim rukopisom finih prijelaza sa slova na slovo. Sjetan i poetičan, kakav je postao u posljednje vrijeme, prkosno je tražio odgovore i smislove. Znao je da će neke rane zauvijek ostati otvorene na putu traganja za vječnim Svjetlom, kroz laž, i povremena okrijepljavanja napitkom koji mu sipahu ljudi, u čašu uvjeravanja da je ništa ono nešto.
Duboko je u nutrini svojoj znao, a odrastao privezan za vrhove planine, gdje svakim novim rođenjem crno pupa u zeleno, da je sve što sad gleda samo naličje ovog svijeta, a on je tražio malu običnu stvar. Tražio je pravo lice.

Tražio je čovjeka kojemu se mogao poniznošću primaknuti.
Tražio je pročišćenog intuitivnog covjeka, ili ženu, oštrog oka, s osjećajem za mjeru, koji ranjeni traže svoj pravi put dok bez zadrške govore istinu, baš kao sto to čine djeca. Iskreno.
Nije obraćao pažnju, na prolaznike koje je sretao i sa kojima se sudarao, vidjevši kako zaneseni hrle da plešu na rubovima provalije.
Zainteresirano je spustio pogled na pismo u ruci i u trenu mu odgonetnuo sadržaj.
" Voljeni, ne znam ja koliko ćeš ti imati godina, a možda i nikada, da shvatiš, da sam jedino tebe voljela. Tek ćeš tada znati, da me samo tvoja ljubav i ova beskonačna Bjelina, između svjetova za ruke držala. Putevima, kojima sam morala proći .
Ti i ja, podjednako smo nosili svoj teret, na jagodicama krhkih nam prstiju.
Voljeni moj, odmori oči i ne zaboravi, Prag Srca golema je planina. "

Poražen, a sretan, krenuo je stranac u ovoj dolini života, laganim korakom kroz gusti metež od insana, suzdržan i nenametljiv sa umirenim i suptilnim izrazom lica, pazeći sad, da ne nagazi na nečiju sjenu.

[Euridika]

Tonuo je zanijet mislima, na ovoj strani doline života, na koju je visoka planina bacala sjenu koja je titrala, i zamišljeno gledao u pismo, u svojim rukama, pisano na ružinom listu, lijepim rukopisom finih prijelaza sa slova na slovo. Sjetan i poetičan, kakav je postao u posljednje vrijeme, prkosno je tražio odgovore i smislove. Znao je da će neke rane zauvijek ostati otvorene na putu traganja za vječnim Svjetlom, kroz laž, i povremena okrijepljavanja napitkom koji mu sipahu ljudi, u čašu uvjeravanja da je ništa ono nešto.
Duboko je u nutrini svojoj znao, a odrastao privezan za vrhove planine, gdje svakim novim rođenjem crno pupa u zeleno, da je sve što sad gleda samo naličje ovog svijeta, a on je tražio malu običnu stvar. Tražio je pravo lice.

Tražio je čovjeka kojemu se mogao poniznošću primaknuti.
Tražio je pročišćenog intuitivnog covjeka, ili ženu, oštrog oka, s osjećajem za mjeru, koji ranjeni traže svoj pravi put dok bez zadrške govore istinu, baš kao sto to čine djeca. Iskreno.
Nije obraćao pažnju, na prolaznike koje je sretao i sa kojima se sudarao, vidjevši kako zaneseni hrle da plešu na rubovima provalije.
Zainteresirano je spustio pogled na pismo u ruci i u trenu mu odgonetnuo sadržaj.
" Voljeni, ne znam ja koliko ćeš ti imati godina, a možda i nikada, da shvatiš, da sam jedino tebe voljela. Tek ćeš tada znati, da me samo tvoja ljubav i ova beskonačna Bjelina, između svjetova za ruke držala. Putevima, kojima sam morala proći .
Ti i ja, podjednako smo nosili svoj teret, na jagodicama krhkih nam prstiju.
Voljeni moj, odmori oči i ne zaboravi, Prag Srca golema je planina. "

Poražen, a sretan, krenuo je stranac u ovoj dolini života, laganim korakom kroz gusti metež od insana, suzdržan i nenametljiv sa umirenim i suptilnim izrazom lica, pazeći sad, da ne nagazi na nečiju sjenu.

Predobro. Posebno ovaj boldirani dio...

[HadiRa]

Predobro. Posebno ovaj boldirani dio...

hvala duso lijepa

[HadiRa]

reci mi sad,
jesi li stvarno ti, onaj, sto je crtao, harfove drage ?
da me otkupis i mene od mene oslobodis, dosao ?
ponizna i zahvalna da padnem na dlanove tvoje blage
vezenu maramicu u kojoj ceznju utisnuh
sakrijem ti u dzep, kad budes posao.

da pokidaju se i popadaju, oni sto nas vezahu, lanci
po mirisu poznaju i za ruke prime se, drhtavi stranci
jer, puna grijesnih dusa, ploha zemljina ova
cuva jos, za nas, krhko lepetanje krila od Snova

o, pruzi mi ruke
prihvatit cu, uzdahe tijela ti i srca
kojima vezani smo ispod ovog sunca
o, budi mi ljubav.. budi stoljecima jedini mi brat
budi moj ahiret, moja dunya i nepoznati moj hayat.

[HadiRa]

.

[HadiRa]

-

[Euridika]

Ti si, svoj blagi šapat srca, na korak do bezvremenosti moje, nastanio.
Porađas kao majka, riječima svojim, tišinu tibeta i drevnih naroda kelta, kada ih zlatna jesen pohodi.
Blago i opuštajuće, baš taman onako kako volim, jer ova ja druge riječi nemam, osim, da mi svojim nježnim dahom urezuješ reljefe po duši. Reljefe bola i trajanja.

Ponijela sam sreću, svoj jedini prtljag sa sobom.
I okrećem se. Opet se okrećem u krug. Opet i ponovo. Pamti me po čemu hoćeš i možeš, zbog novih sjećanja, koja će sigurno doći.
A ja,.. posrnem, padam, u dubine se utapam, ali znaj dobro sam.
Još uvijek dišem.

Predivno je!

Za boldirani dio: Zvuči veoma slično nečemu što sam i sama napisala. Čudno kako život nekad šalje poruke u najmanje očekivanom obliku...

[HadiRa]

Ti si, svoj blagi šapat srca, na korak do bezvremenosti moje, nastanio.
Porađas kao majka, riječima svojim, tišinu tibeta i drevnih naroda kelta, kada ih zlatna jesen pohodi.
Blago i opuštajuće, baš taman onako kako volim, jer ova ja druge riječi nemam, osim, da mi svojim nježnim dahom urezuješ reljefe po duši. Reljefe bola i trajanja.

Ponijela sam sreću, svoj jedini prtljag sa sobom.
I okrećem se. Opet se okrećem u krug. Opet i ponovo. Pamti me po čemu hoćeš i možeš, zbog novih sjećanja, koja će sigurno doći.
A ja,.. posrnem, padam, u dubine se utapam, ali znaj dobro sam.
Još uvijek dišem.

Predivno je!

Za boldirani dio: Zvuči veoma slično nečemu što sam i sama napisala. Čudno kako život nekad šalje poruke u najmanje očekivanom obliku...

Euridika, andjele moj, da, to je zaista tako i bilo, i jos uvjek traje kod mene.. vazda se okrecem u krug i time kao da pokrecem i ozivljavam neku energiju u sebi, koja se tu i tamo umori i malaksa.. a opet to kruzenje pogledom oko svoje osi pomaze mi da vidim jesam li koga negdje previdjela i zaboravila

sta da ti kazem, isti se privlace nesvjesno .. i valjda tako i pronadju .

hvala ti puno Dusa

[Euridika]

Ti si, svoj blagi šapat srca, na korak do bezvremenosti moje, nastanio.
Porađas kao majka, riječima svojim, tišinu tibeta i drevnih naroda kelta, kada ih zlatna jesen pohodi.
Blago i opuštajuće, baš taman onako kako volim, jer ova ja druge riječi nemam, osim, da mi svojim nježnim dahom urezuješ reljefe po duši. Reljefe bola i trajanja.

Ponijela sam sreću, svoj jedini prtljag sa sobom.
I okrećem se. Opet se okrećem u krug. Opet i ponovo. Pamti me po čemu hoćeš i možeš, zbog novih sjećanja, koja će sigurno doći.
A ja,.. posrnem, padam, u dubine se utapam, ali znaj dobro sam.
Još uvijek dišem.

Predivno je!

Za boldirani dio: Zvuči veoma slično nečemu što sam i sama napisala. Čudno kako život nekad šalje poruke u najmanje očekivanom obliku...

Euridika, andjele moj, da, to je zaista tako i bilo, i jos uvjek traje kod mene.. vazda se okrecem u krug i time kao da pokrecem i ozivljavam neku energiju u sebi, koja se tu i tamo umori i malaksa.. a opet to kruzenje pogledom oko svoje osi pomaze mi da vidim jesam li koga negdje previdjela i zaboravila

sta da ti kazem, isti se privlace nesvjesno .. i valjda tako i pronadju .

hvala ti puno Dusa

Molim, mila! I drugi put...

[HadiRa]

Molim, mila! I drugi put...

dusa moja lijepa .. <3

[HadiRa]

.

[Euridika]

@HadiRa

Danas i ja plovim rijekom tvojih riječi...

[HadiRa]

@HadiRa

Danas i ja plovim rijekom tvojih riječi...

bujrum mila , .. zajedno smo i jace i ljepse ..

[Njanjavi]

Ne zelim nicije pismo, a pogotovo ne pramenje kose, ne bavim se sihirama i tim voodo charkama barkama, jab slike sisa ako ikako moze, hvala unaprjed

[Euridika]

Ne zelim nicije pismo, a pogotovo ne pramenje kose, ne bavim se sihirama i tim voodo charkama barkama, jab slike sisa ako ikako moze, hvala unaprjed

Onda si na krivoj temi...

[Njanjavi]

Ne zelim nicije pismo, a pogotovo ne pramenje kose, ne bavim se sihirama i tim voodo charkama barkama, jab slike sisa ako ikako moze, hvala unaprjed

Onda si na krivoj temi...

Mora ona meni barchat cejf, crkla bi, bjez sotono zemska

[Matzan]

Ne zelim nicije pismo, a pogotovo ne pramenje kose, ne bavim se sihirama i tim voodo charkama barkama, jab slike sisa ako ikako moze, hvala unaprjed

Sve su to sihrobasice!

[Euridika]

Ne zelim nicije pismo, a pogotovo ne pramenje kose, ne bavim se sihirama i tim voodo charkama barkama, jab slike sisa ako ikako moze, hvala unaprjed

Onda si na krivoj temi...

Mora ona meni barchat cejf, crkla bi, bjez sotono zemska

A čojeka... ja da ispadnem fina, da ga usmjerim na traženu temu(e), on meni da sam sotona...

Ako si mislio da ti forumašice pošalju svoje slike, fulao si cijeli pdf... imaš tamo na BC temu o atributima...