Kad osjećaji navale ko plima...

[Aurora Borealis]

.

[Aurora Borealis]

Znas da ponekad se pitam kako si,
volim o tebi razmisljati...
mozda se zrno ljubavi skrilo
jer bilo je kako je bilo...
oprostila sam ti za sve gluposti
iako samoca je uvijek tu da me podsjeti...
I sjecam se drugih dana
i drugog sunca koje je nekad grijalo
ono sto imam u grudima,
ono sto sam izgubila sa tobom...
Jer gazeci kroz rusevine,
rusevine mojih snova nestala sam ja,
i sad jedva da imam snage za smijeh...
Ali ne brini, samo sanjarim nestajes polako osjetim,
vise i nema razloga za suzu na spomen tvoga imena...
Ne brini samo sanjarim,
krivi su ovi bijeli snjegovi;
pod njima ce tuga usnuti
i nestati ce svi tvoji tragovi...

[anais_nin]

Requiem za palog andjela

Mozes mi reci da u bezglasju
Cesto zalutas
kad sricem slogove tvoga imena
I da se uzalud borim protiv vremena
koje na nasim tijelima gravira
Nebeske istine u strahu od smrti.

Mozes mi reci da je moja tisina laka
Poput niti paukove mreze
A teza od sedam smrtnih grijehova
I ja cu od nje satkati pjesmu i pokriti te
Kad neman noci teskom sapom poklopi nebo
I u krzno svoje sakupi zvijezde kao cicke.

Mozes mi reci da sam slobodna
A dusa sam slijepa koja cuje samo zlo kad se govori o svjetlost
Dusa koja nocima ne spava i ciji su okovi tragovi nebeski
bozjih karuca sto u sumrak ispisuju molitve najvecih gresnika
I postaju vapaj upucen tebi.

Mozes mi reci da bih trebala da te saslusam
Kada se budem pravila da te ne cujem
Sakrivsi usi rukama
Kao sto djeca sakrivaju po dzepovima
male sedefne skoljke sto izbaci mora utroba.

Mozes mi reci kako sam grijesila
I ja cu na svoja ramena
Tezinu neba, ako treba, prihvatiti
I ti ces opet biti u pravu a ja cu se osmjehnuti

Osmjehnucu se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
i one budu krvarile kao nekada moje srce.
Osmjehnucu se jer moja ce dusa pjevati
U tisini sto tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi
I doci cu tebi kao sto kap kise dolazi zemlji
U krugu vjecnom
Isparavanja i padanja
I tada, na dlan ces me topao docekati
Kao suzu izdajnicu sto bjezi preko obraza
I u sjecanjima potraziti moje ime
Kao sto bi trazio uvojak kose
Il`neki davno naucen stih.

Mozes mi reci da su tvoji dani podjeljeni
Na dane sjecanja i dane zivljenja
A neces znati da su svi moji dani - dani prezivljavanja
sjecanja davnih ozivljavanja
sto kopne na izmaku noci.

Mozes mi ponovo reci da bi mi srce u kutiji dao
Da ga pored kreveta cuvam
dok na barsunu kao na odru
Mirno pocivaju snovi
A ja bih mogla.
mogla bi da ti kazem da te jos uvek sanjam, da te jos uvek volim,
Ali reci nista necu, cutacu,
Jer ja i kada cutim - cutim o tebi.

- M.Simokovic

[Aurora Borealis]

Mozda cu spasiti godine koje dolaze. Mozda cu se braniti cutanjem. Mozda znam kako su zivjeli gladijatori i da jedna noc moze biti vjecnost. Mozda cujem kako, sretna ili nesretna, ostajem... Mozda u tebi ne postoji niko – samo ti, mozda u meni ne postoji niko – samo ja, ali negdje, mi se srecemo.

Mozda si ti zasjeda ispisana na pijesku, plamen zarazan, skriven kao stid. Dah presjecen, dok niz vene tece u trenutku kada ruku iz moje izvuce.

Rodjeni iz iste smrti - Jasmina Malešević i Vojislav Brković

[Aurora Borealis]

.

[anais_nin]

USPOMENA


Razisli smo se
al nase detinjstvo ostaje
u prvom osmehu
kojim sam usne opekla.

E, moj pegavko,
za ceo zivot dosta je
to malo nicega
cim sam ti najvise rekla.

Nase su oci
tad pomesale boje
pa isto vidimo
svet ovaj ludi i trsavi

I jos ce dugo
na usni da ti postoje
sapati oni
daleki,
meki,
leprsavi

I ja, kad grickam
bombone ili zvaku,
il lizem kornet,
il nesto luckasto usnim,

il se bez veze
isplazim nekom decaku,
osecam ukus
osmeha tvog na usni.

Razisli smo se,
al nase detinjstvo ostaje
svejedno kakvim
stazama sutra lutali.

Malo je bilo.

Al ipak, kad pogledas:
dosta je
sve ono sto smo
i rekli i precutali.

- M.A.

[CiCiban]

She shook her head.
"Nonsense. That was your pride. You never loved me, not in a way
that counts. You always flirted with me, and charmed me, and remembered
my birthday. You wrote me letters from school every week, picked my favorite flowers,
and gave me the right compliments. You stole kisses from me, and
said the most torrid things to me, but you never did the one thing that a man does when
he is truly in love."
"What's that?"
"You never made a fool of yourself for me."
He blinked, trying to understand what she meant. "Well," he said after a moment, "I did
write you some god-awful poetry. Does that count?"
"You did?" she asked in astonishment. "When?"
"Cambridge days. I never showed it to you."
"Exactly my point. If you had read some of it to me, even just once, things might have
turned out very differently, for I was madly in love with you."
"You were?"

[Aurora Borealis]

.

[zijancer]

Yelling never does anything except to another man. With another man, yelling unplugs the sink and lets
everything erupt, mainly curses to blue the air and a fist here or there, ending up with
reasonable words.
With women, it brings either tears or klix. But it doesn't bring wisdom or reason..

[RIZVA]

Možda čovjek ponekad izgubi sve što mu je drago i osjeti se napušten sam, sasvim sam.
Možda ponekad razočaraš se u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnijezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno ispriječit će se netko pred tobom, netko preko koga ne možeš tako prijeći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno shvatit ćeš da nekog duboko voliš.
E. Hemingway

[pojedinac]

Djevojka upita svog dečka: ”Da li si zaljubljen u mene?”
On odgovori: ”Ne!”
Ona ga upita: ”Da li misliš da sam lijepa?”
On odgovori: ”Ne!”
Ona ga opet upita: ”Da li sam ja u tvom srcu?”
On odgovori: ”Ne!”
'Na kraju ga upita: ”Da te napustim da li bi plakao za mnom?”
'On odgovori: ”Ne!”
Okrenula se veoma tužna i odlučila da ode od njega.

On je na to zagrli i reče joj: ”Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!!”
”Ja mislim da nisi lijepa – JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!!”
”Ti nisi u mom srcu-TI SI MOJE SRCE!!!”
”Ja ne bih plakao kad bi me ostavila - UMRO BIH!!!”

Znali su se 6 mjeseci, prije nego što su prohodali, posavađali su se, ali su se i prije te svađe zbližili još više. Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i počeo plakati. Ubrzo kada je trebala ići na operaciju, kada je trebala ući u avion, nije se ni pozdavio s njom.

Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga vidjela. Pitala je mamu gdje je.
A ona odgovorila: ”ZAR NE ZNAŠ TKO TI JE DAO SRCE!!”

[Aurora Borealis]

.

[RIZVA]

Podigni glavu da ti oči vidim ljubavi!
Otvori usne da ti glas čujem.
Progovori i kaži mi nešto
Prasina na uspavanim policama proslosti
Sjene na ulicama grada koji nikad nije postojao
Tamo smo stajali, nijemi, nesretni
Pjesma koja se ne cuje i srce koje ne osjeca
Tisina
Sehara polomljena i prazna
kao ono Nesto, sto se zvalo Mi

[Aurora Borealis]

.

[beskraj]

[FortunaBela]

Evo jedne pjesmice posvecene jednom od najvecih Andjela....

Putuje duša mlada,
Prepuna divnoga blaga,
Putuje u drugi svijet,
Koji je za nju lijep,
Odlazi prije zore,
Ne želi slušati govore,
Putuje duša,
?asno se ona seli,
Put plavoga neba,
Taj komadi? treba,
Želi se odmoriti,
Privremeno skloniti,
U sjenci nekih planeta,
Na kraju onoga svijeta,
Blaženo se ona smije,
Posljednju bitku bije,
Svima kaže hvala,
Nije sve dala,
Sada se ide uspinjati,
Nekom se drugom poklanjati,
Posljednji pozdrav šalje,
Mlada duša ide dalje…

[FortunaBela]

Pokusajmo....
Da rijeci ,rijecju uzvratimo...
Na podareni osmjeh, osmjehom vratimo,
da dobro,dobrim ucinimo,
a na grubu rijec,
lijepom uzvratimo....

Na podsmjeh,
osmjehom da vratimo,
a lose,dobrim,uzvratimo....
Izdrzati,
kada su rijeci teske,
i sutiti,
izdrzati osmjeh kada se ugasi
i dobro ono kada se sakrije,
a kada se vrata zatvore,
biti strpljiv i cekati
da se ponovo otvore....

[Aurora Borealis]

Samoća je poput kiše,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije nego svjetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela što nisu ništa našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…

Samoca - Rilke

[Layne]

17 godina tačno.....

[Aurora Borealis]

17 godina tačno.....

[Aurora Borealis]

Oprashtamo se,
Oprashtamo se i na strashno dugim nogama
Odlazimo u svet...

Ti u svoju mladost
Onuda iza fabrika,
Iza pristanishta i mosta,
Niz raskrshca koja se razilaze kao posvadjani ljudi...

Ja u svoju mladost
Onuda uz prugu,
Gde trava ima ukus vode, peska i sunca...

Nikad vishe necemo sedeti u istoj klupi
Ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
Ni deliti uzhinu na odmoru....
Nikada se vishe necu smejati tvojim olinjalim lutkama
Ni ti mom neukrocenom zvrku na temenu
Za koji su me vechito chupkali oni koji sede iza nas.
Nije ovo vishe zavrshena samo jedna shkolska godina.
Kazhu:
Gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo....

Kazhu:
I svi su zajedno radosni
I kotrljaju se niz stepenice kao shaka prosutih klikera
I svi su smeshni od zadovoljstva,
Kao plastelinske figure,
I svi su shareni i chudni,
Kao grad za vreme velikih praznika....

Samo ja znam:
Nikada vishe... nikada vishe,
Necemo se uhvatiti za ruke,
Ni hodati od ugla do ugla
I pokushati uzalud da se setimo, dok cutimo,
Nechega vrlo vazhnog,
Nechega toliko ogromno vazhnog
Chega se razdvojeni nikada vishe necemo moci setiti....

POSLE LJUBAVI - M.Antic

[Aurora Borealis]

Levitiram izmedju ljubavi i tuge, smrti i pocetka....

[FortunaBela]

Nema ljepšeg grada do grada moga, kotline i doline
u kojoj se pjesma čuje negdje s Baščaršije! Nema
ljepše pjesme od pjesme grada moga, kada krene
negdje od izvora ponad Bentbaše, pa je Miljacka
ponese sve do Ilidže i još dalje! Nema ljepše pjesme
od pjesme grada moga, nema ljepše pjesme od grada
moga!

Sarajevo moje, tako ti mostova, Sebilja, Trebevića,
uspinjače, čaršije, Kovača i onog ratnog dječjeg plača!
Sarajevo moje, tako ti Miljacke plitke, tako ti svake
sarajeke lijepe i vitke, s česme vode pitke!

Sarajevo moje, tako ti Titove, Mejtaša, Kovača,
Skenderije, Koševa, Grbavice, svakog kamena i
vječnog plamena, tako ti Bosne! Sarajevo moje s
Marijin dvora, Čengić vile, Alipašina, Mojmila, Dobrinje,
Jahorine, tamo dalje i tamo bliže! Sarajevo moje,
Sarajevo moje…

[Šeherzada]

Ti bi da znas sta je iza ovih ociju...previse trazis,mozda sutra neces biti tu...i samo tada znam da VOLIM TE..
Ti i ja...mi smo savrseni stranci,
Ti i ja...mi smo totalni neznanci...i zato cuti i ne govori mi...dok te ne poznajem vise cu te VOLJETI...

Dali ces prici dovoljno blizu...da osjetim tvoj dah,ili ces ponovo htjeti da sanjam da si mi tu... Ne idi...blizina mi tvoja treba...ne idi,ne ostavljaj me sad...Nocas me ljubi kao nikad prije...ne ostavljaj me sad..
Po mome srcu hodaj...stope ti ljubim, jer to je moje mjesto,a tvoja odaja...Po mome srcu hodaj dok ne poludim...samo jos korak me od toga odvaja...
Ako je Bog dozvolio da me za srce ugrizes i da me probas...ko te je iz mojih misli pustio da po sobi hodas..
Nemirni koraci bude iz sna,nemirni koraci vode do dna...sta trazis ti megju skitnicama...u mome koferu SRCE je megju sitnicama....Moja dusa pusta ostace,vjecno tvoju sliku grli ce...ti se vracas u svoj dom,a ja lazem srcu svom...da bez tebe ipak cu prezivjeti...
Cutanje me ubilo...zavjet Bogu dan...pobjegnem u ludilo tek ponekad dolutam...Jer VOLIM TE,a nediram i LJUBIM ali ne pricam ...ko da razume to...
Cutim ne govorim,ako progovorim,nece ni Dunav da,da me opere...Ne govorim,sta da odgovorim...sto vi uopste primate Stopere...
Tu gdje si doveo me...samo na korak je dno..jos jednom pogledaj me ja ne zasluzujem to...samo je korak do dna,taj korak napravi sam,a ja cu dalje kako umem i kako znam...
Daleko od tvoih ociju,nema tog vina od kog se misli napiju...Daleko od tvoih ociju pobjegnem,al od sebenemogu...daleko...
Ako vidite zenu sto srlja bilo kud,vi je pustite jer VOLJELA JE UZALUD,nesto sto nema imena i sto ljubav ne treba,ona samo bila je muska potreba...

[anais_nin]

Mnogo samujes i dugo cutis sine moj, zatravljen si sa snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, spustene vjeđe i glas kao skripa tamnickih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj.

- Sta si vidio u ljetni dan, sine moj?
- Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjecno, a covjek slab i
kratkovjek.
- Sta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
- Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjecna.
- Sta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
- Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku.
- Hoces da usnes, sine moj?
- Ne, oce, idem da zivim.

- I.A.