Kad osjećaji navale ko plima...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 27/12/2005 12:51

Hoće li ikad doći vrijeme kad će čovjek moći da hoda otvorena pogleda, bez ikakve zatajivane misli, bez hiljade strahova u duši, kad će moći da odbaci od sebe oružje pretvornosti, da odloži to nisko, podmuklo čelo i da gazi kroz život sa širokim, slobodnim osmijehom na licu...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 28/12/2005 00:16

Kakav je okus sa usana jednog sanjara... Slan kako more iznad kojeg Mjesec osvjetljava posljednjim romanticima put do skrivenog kutka?
Sladak kao... med koji je čarolija jedne pčele i njene ljubavi ka cvijetovima? Gorak kao istina da se moraš probuditi u stvarnost...
Svjež kao dah vjetra koji puše iznad litice sa koje se pruža predivan pogled...Hladan kao snijeg koji ostaje na planina preko cijele godine
Vreo kao Afrika gdje je kiša dar sa neba? Uzbudljiv kao prvi dodir ruku dvoje zasljubljenih ?

black · Post by **black** » 28/12/2005 02:04

Dajes mi poljubac kao cvijet njeznih latica, mirisom njegovim me opijas.. i pokusavas po tragovima od neke davne ceznje da pronadjes jednu malu stazu, krivudavi put i vrata od mjedi...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 28/12/2005 14:19

Ja sam osoba koja se jako lako vezuje...uz stvari...uz ljude...još uvijek čuvam sve uspomene čak i iz osnovne škole...iznenađujem samu sebe svaki dan...obećala sam nekom da se nikad neću promijeniti
da ću uvijek biti ovakva kakva sam sad........kad se pogledam u ogledalo vidim da nešto zrači iz mene....nešto iznutra....
da se promijenim onako kako oni žele, to nešto posebno ne bi više nikad zračilo iz mene, moj osmijeh više ne bi osvajao ljude....
ja sam ja....plešem po glazbi koja svira u mom srcu......možda je pogrešna, ali je moja.....ja ne sanjam svoj život, nego živim svoje snove...

black · Post by **black** » 28/12/2005 14:24

Znam da ... razumjeti ces svaku moju misao...
Ako cujes kristale sto prosipati ce se ispod krila zimske noci...to moj se smijeh razbija..Znam, to samo bio je sum vjetra u krosnjama...al, u njemu tvoje misli osjecam...Sapces.. Okreni se da vidim kako oci ti sjaje u tami....Gledam te, dok u ocima mi se razlio cijeli svemir...u trenutku zamucen akvarel sjaji...boje su se razlile...Znam, to vjetar je...al, u njemu tvoje ruke na licu osjecam... cutim miris tvoga bica..... Zatvaram oci...kroz trepavice jedva nazirem granicu izmedju sebe i svijeta....

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 28/12/2005 15:54

Dođe, malo ostane, prođe i nestane...ali hoću, uspjet ću jednoga dana.
skupit ću hrabrosti i dati ću nekome cijeli svijet. Pružit ću ruke, prihvatiti i držati čvrsto uza srce...
Hoću, znam da hoću, jednom, kada budem spremna dati sve.

Mahalac · Post by **Mahalac** » 28/12/2005 16:06

Ovo mi sve pomalo zvuci i lici na predavanja prof. Sloodana Djurasovica...i eno ga ubi se covjek.
Zato odanas panadalje i ubuduce voooozdraaaa

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 29/12/2005 12:45

Ponekad osjećam da su moje misli tako slobodne , da bi mogla poletjeti, a ponekad se osjećam kao ptica u kavezu i bez poleta...da bi u tom času svaki odraz u visine završio padom...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 30/12/2005 11:38

Pomislila sam na snove na priče na koje niko ne zna,na trenutke koji su zakopani u čutanju...svi ti mali dijelovi mene smješteni su u potpunom zaboravu..bar sam mislila da je tako...Pišuci priče, pjesme koje su se nizale danima, shvatila sam da sam otvorila sve škrinje onih tajni koji sam ostavila negdje duboko....shvatila sam da sve što više pričam i pišem život mi prolazi u prići..na tren počela sam da gradim stvarnost saćinjenu od priča...s tim pričama skrivala sam se od nečeg što je stvarno, svakodnevno..Pokušavam da opišem da objasnim stanje u kojem se nalazim..pokušavam da zadovoljim ljudsku radoznalost...a ja ?? što je samnom??? znam čitatelji su oni koju uvjek očekivaju završetak priće i da im se priča...

"Što se ne zapiše u knjigu, zaboravi se, i umre. Rijeći koje nisu zapisane ne mogu se čitati, i umiru sa ljudima. Mogu se čuti dok ne umre onaj koji ih kazuje.
Očevi koji su kazivali rijeći sinovima, ili unucima, dobro su učinili: prenijeće ih kroz vrijeme. A možda će ih neki od njih i zabilježiti. Ali ih neće unijeti u knjigu onako kako su ih čuli, no ¨će im dodavati, ili oduzimati. A ako ih niko ne zapiše, potonuće u ništavilo. Samo je vrijeme starije od rijeći."

Ž. Komanin

black · Post by **black** » 30/12/2005 15:38

Čuvao sam za tebe, nešto čemu ne znam ime...hodao tvojm stopama.. hodao kroz tmine vrišteći plač tvojih koraka...Čuvao sam za tebe dio sebe, sitno, malo mjesto...nezaraženo ljudima... i sanjao sam..da mi govoriš nekim neodređenim jezikom sna...dok je nebo rosilo...svoje suze kroz..rominjanje suhog lišća....

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 02/01/2006 11:19

Sjedim na mjestu gdje je procvala još jedna moja latica. Da li je crna, crvena ili bijela, ne mogu vidjeti. Mrak je. Ali osjećam njen miris. Još od onog dana kada je rođena osjećam i njenu glatkoću. Svilene plahte koje me pokrivaju, te mekani sag po kojem hodam mislima.

Nad mnom je bilo plavo nebo kad sam je prvi puta dotakla. Klizila sam svakim kutom tog baršuna. U mojim očima tonovi su se stapali jedni s drugima, a ipak bili su toliko različiti. Svaka zvijezda sjala je posebnim sjajem.

Putovala sam od jedne do druge, udomila njihovu svijetlost u moju dušu. A sada, gledam u to isto platno. Trebalo je biti isto. Ali boje su promijenile odjeću. Sive naslage oblaka naguravaju se jedna na drugu. Dok plavi sagovi posuti zvijezdama plaću negdje, zarobljeni.

Osjećam samo vjetar kako prolazi kroz mene. Želi nešto reći, ali ne razumijem. Dopuštam da nosi moj pogled u visine, te ju ugledam. Zvijezdu. Jedinu. Samu. Kako se probija kroz raslinje sivila. Moja misao dotiče tu ljepotu, promatra ju, te se nada. Ponadam se, te zaželim da svjetlost dodirne moju laticu.

Ne želim ju izgubiti, ne noćas. Noćas mi treba. Uvenut ću, ako ona uvene. Vjetar se stiša, te pogledam u pod. Gdje li su sagovi… Zar ne koračam nebom… Zašto sam još uvijek na istom mjestu… Možda sam jedna od zvijezda, ali ne mogu pronaći svoje mjesto na nebu. Pod nebom. Pogledam još jednom. Nema je. Progutana. Ponovo zarobljena. Ponovo je nema. Zašto sivilo treba da proguta zvijezdu…

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 03/01/2006 12:05

Rijeći su ..istrošene kao i stare cipele koje nemarno odbacimo.., krpljenjem oduzimamo im nešto preostale čarolije...Ovo se savršeno nadovezuje na Njegoševo : “Nije rijeć svilena marama, da je vezeš sebi oko vrata, no je rijeć tica lutalica!”
Pa nek luta onda , nek zraci I plijeni svojom porukom svaka misao koja se meni u njedra usjekla....Mira mi nema,plašim se,nadam se, u meni se budi želja inspirisana stihovima tišine...

black · Post by **black** » 03/01/2006 14:57

Taj snazan uzdah u krosnjama drveca...u trenutku mali plamicak i sve ode...pssssttttt...eto vode....tu skriveno u kutku....sjedi tek uplaseno dijete.....sto se boji....samoce i tame....

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 04/01/2006 11:02

Prošetala sam misli ..Pažljivo...Podijelila ih...iskreno...nevino...Da li sam dobra tek onda kada sam zla...Ludujem...Ili pravim stihove..Ako su čedni i čestiti, moram li i ja biti takva...Činjenice oko mene nemaju dokaza...I ne trebam ih. Vjerujem...Jer besmisleno je..i tako će ostati

Možda je život kratak...Ali je pun slave...Možda nemam snage...ali imam mudrost....

uvjek dobar gost · Post by **uvjek dobar gost** » 04/01/2006 11:26

FortunaBela wrote:Hoće li ikad doći vrijeme kad će čovjek moći da hoda otvorena pogleda, bez ikakve zatajivane misli, bez hiljade strahova u duši, kad će moći da odbaci od sebe oružje pretvornosti, da odloži to nisko, podmuklo čelo i da gazi kroz život sa širokim, slobodnim osmijehom na licu...

Osmjeh, jedan , drugi pa i treci osmjeh jedan ne ide sam, jos je gore ako osmjeh nije uzvracen, taj isti gest mnogo znaci. Koliko puta ste vidjeli stranca, imao je osmjeh na licu..... i Vi ste se odmah nasmijali. Taj jedan gest, signal , pokret, osjecaj brzo se siri. Osmjeh jeste univerzalan, na svim jezicima i u raznim zemljama ima isto znacenje.

Usvojimo ga i mi, barem jednom dnevno sirite osmjeh medju ljudima, na cistom Bosanskom uzvratite osmjeh ili ga uputite nekome, taj osmjeh nam toliko fali u vremenu u kojem ljudi sputavaju svoja osjecanja....

black · Post by **black** » 04/01/2006 19:58

Pruzam ti sve ljdsko sto imam...pruzam ti zivot svoj i mnogo cvijeca..pruzam ti pjesmu dragu...koja ostala je vjerna...ne pitah mnogo..a bi previse...dadoh sve i opet premalo...do kada sebe gaziti...a do kada davati......

black · Post by **black** » 05/01/2006 17:17

Možda ćeš se upitati ko sam ja, u stvari... ne pokušavajući ni da me se sjetiš..... Možda ćeš se nasmijati patetičnom i smiješnom samotnjaku sa drugog kraja zime...... Možda, čak, nećeš ni povjerovati da se uopšte više igdje i pišu zimska pisma.....Ne znam što ćeš osjećati... Ne znam ni kako ćeš preći svo to vrijeme do ulica u predgrađu... Ne znam ni da li ćeš i ti poželjeti napisati jedno zimsko pismo.... Jedino znam da ja ne smijem prestati čekati.... Ne smijem prestati vjerovati da zimska pisma još postoje i putuju.....

pahuljice.....daleka...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 05/01/2006 22:51

Slavuj tiho, ali prepoznatljivo kroji svoje stihove što ih vjetar nosi kroz sjenu šume, do posljednjeg pera koje vjeruje da će poletjeti na stihovima ljubavi, zagrliti visinu, sletjeti na toplu ruku i zapečaćen poljupcem nestati u tišini muzike...

Harrys · Post by **Harrys** » 05/01/2006 23:12

slatko li je slatko...

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 06/01/2006 12:12

Volim te i kad misliš da nije tako. Volim te i kad me nema. Ljubav ne nestaje u umoru, razočaranju ili neispunjemnim planovima, očekivanjima, obećanjima. Volim te, jer je moj najljepši posao voljeti. Volim te zbog svih tvojih nesavršenosti. Nemoj to zaboraviti ni ako odem.

Drumer · Post by **Drumer** » 06/01/2006 12:24

Kad osječaji navale ko plima...
Kad osjećaji navale ko plima...
Morao sam ispravit.

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 06/01/2006 12:31

Drumer wrote:Kad osječaji navale ko plima...
Kad osjećaji navale ko plima...
Morao sam ispravit.

Đaba...to ga meni dođe isto...

Harrys · Post by **Harrys** » 06/01/2006 20:34

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 06/01/2006 21:11

Poželim ponekad da je svjetlo, i da svijet koji me trpi samo je sjena onoga što se drži na mojim nogama. Poželim ponekad da su moje ruke samo lagani vjetar i milovanja moja da su samo riječi neke nekom drage pjesme, a usne moje da su šapat koji samo rijetki čuju.
Poželim ponekad da sam sjena, da pratim i da čujem što se krije iza misli, da osjetim koji se drhtaj krije iza riječi.
Poželim...

black · Post by **black** » 06/01/2006 22:46

Samo tihi osmijeh..u tišini još se čuje...dok pada lišće starog hrasta u magli....a trnci tijelom prolaze...starac samac to osmijeh mi poklanja..i gleda me u čudu...kao da nađe sebe...idi zatvori vrata..i zovi sve druge muškarce ovoga svijeta...imenom mojim..i neka te bolim..sa vlastitog groba gledam te danas..i osjećam prazninu u sebi...idi, zatvori vrata i neka ti usne progutaju krik....jer nema ništa više...u onom što si razbila........

...i onda kad jednom zaista odeš...
...ostat će samo tvoja sjena..
...koju ću da slutim....
zaželi da ti na uho šapućem
...bedaste stvari...i..
poželi da me zagrliš uz našu pjesmu..
zaželi me kad jezikom budeš..
dodirivala tuđe usne.......
....jednom kad zaista odeš...
poeželi me..i...
nazovi....samo da vidiš...
....da li sam još uvijek tu......

over&out

Kad osjećaji navale ko plima...

#1 Kad osjećaji navale ko plima...

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15 Re: Kad osječaji navale ko plima...

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25