kriticarka_nikova wrote:Muskarci kad biraju djevojku,izbor im se uvijek svodi na njen izgled ,to je No.1 Oni vole da u vezi budu MUSKARCINE ,a kad kazem MUSKARCINE onda mislim na to da im je potrebno MISLJENJE DRUGIH tj.misljenje drugih muskarcina «kakav su komad uhvatili» i «kakvu ribu imaju».Sto «upecaju bolju ribu» vaze za veceg muskarcinu ,ali u ocima drugih muskaraca,a ne zena.Tako muskarci hrane svoj ego,kojeg posjeduju na zalost skoro svi.
----------------------------------------
P.S.
@Zvaka-postoje muskarci koji vole i koji idu dalje (ono kao ponosni muskarcina koji ne gleda u retrovizor i kojem je bitno imati sto vise zena u svom zivotu bez obzira sto ne razlikuje kvalitet od kvantiteta).Oni kao vole,ali ne priznaju da vole…..i uvijek im je najbolje rijesenje za 1 svadju u vezi reci «Cao» :- )…..to mi samo govori da muskarci sazrijevaju u…..40-im????50-im????Uh…reci mi da se varam

Hmm to sta si napisla da zele podrsku...da gledaju sta drugi muskarci misle o njihovom izboru je nesta sasvim drugo i nema bas puno sa ljubavi koju osjecaju za tom curom.
To se inace i radi na pocetku...dok kasnije kad postane prava ljubav ta igra "cija je bolja i ljepsa" izgubi svoju smisao...jer se vise nepita toliko sta ce komsija reci...covjek voli zenu i to je to...sve ostalo se minimira...postaju sitnice.
A to sta si napisla da postoje muskarci koji vole ali idu dalje....nevjerujem...to nije ljubav to je mozda na neki nacin zaljubljenost povezana sa strahom.
Jer ljubav i zaljebljenost nisu jedno te isto...od ljubavi prave se covjek neoporavlja tako lahko kao od prolazne zaljubljenosti. Koja bas i jeste prolazna.
I spomenula sam strah...sad nemislim samo na strah vezanja...ono "zauvjek" i "dok nas smrt nerastavi" vec mozda jednostvo strah osjecati i biti povrijedjen...strah priznati da imas emocije prema nekom drugom i da vise nije sve samo u tvojim rukama.
Covjek nekad taj strah pokusa zakopati duboko u sebe...toliko uspjesno da ga i zaboravi u nekim momentima....ali znate nasu psihu...sve na kraju na povrsinu dodje.
I bas u slucajevima kad recimo taj covjek sretne drugu...kad vec vezu sklopi ili je pri sklapanju...takve zaboravljene emocije imaju naviku na povrsinu doci.
Naravno ako je covjek u navici opet ih zakopavati (radi straha suociti se sa njima) opet ce ih pokusati sakriti...a to je bjezanjem.
Ima jedna prica...o jednom grku Neru koji je zapalio Rim...radi svog straha...radi straha tame i supljine...koju je na razlicite nacine pokusao zaboraviti...jedan od nacina (vrhunac) paljenje Rima.
Takvi ljudi ako se nesuoce sami sa svojim problemima...na kraju sami sebe zakopaju.
Opet ponavljem...to nije ljubav...jer ljudi takvog profila i nemaju mjesta za pravu ljubav u svom zivotu...sve dok se nesuoce sa svojim strahom.