pustopoljina wrote:ni ja ne volim te...izreke...(izvini, @zlato...)
svako u ovu prostoriju donese radost,neko svojim dolaskom, neko svojim odlaskom.
mislim...bilo bi super da smo svi mahatma gandi...
ili da u indiji stojim 32 godine u sumi i vrsim fotosintezu,sretna zbog spoznaje da je za srecu potrebno NISTA.
ego jeste nesto,sto zna cesto narasti preko svake granice i "meni,moje" zna prerasti granice zdravog...ali isto tako...potirati sebe...i govoriti sebi da je bol pogresno osjecati...jedan se oteg'o,drugi se proteg'o ...posmatrati svoje bivstvovanje u proporciji sa bezgranicnoscu svemira...nije ni to zdravo.mozda bas mazohizam.
posebno nema nikakve veze sa najprirodnijim osjecajem - da iskreno pridjes nekome i da te neko jednakom iskrenoscu "prepozna". ne da bi ga ti posjedovao,nego zato sto je to ljudski...jedna od onih stvari koje su nas ucinile sapiensima.
kad se tvoja potreba kosi sa situacijom na terenu to se mora preboljeti...ne tako sto ces gledati kako je planeta zemlja malena spram suncevog sistema...nego sto ces odbolovati,bas kao ranu...i kao sto na ruci ostane oziljak, tako ostane i na dusi.
mislim da je trik samo u tome da zavolis sebe takvog...i poraze i pobjede koje su te takvim napravile.
niko od nas ne posjeduje nikoga osim same sebe,ali to ne znaci da ne postoji odgovornost u ponasanju spram drugog covjeka. i da trebamo reci hvala nekome "hajvan s druge strane, utjelovljen đavo, pet godina čučao u podrumu, emocija ispranih k'o u jeftinim romanima... i samo čeka da nekog zajebe ne bil' se osjećao bolje."
... ma nema problema
Daleko od toga da mozemo svi biti Gandhi. A i ne moramo.
Mozemo, recimo, kao de Melo : (parafraziram) ... moj zivot je svirka jednog krasnog orkestra, a svirka ce nastaviti i ako jedan od violinista ode.
Ja sam apsolutno za to, da se svoj bol otpati. Potiskivati ga je totalno nezdravo. Ali, iskreno ... koliko dugo moze trajati takav bol ?!
Godinama ... ?! Ma daaaj ...
... i otkud nam ideja, ukoliko zalimo za odhajalim draganom
, da smo mi bili ono najbolje sto mu se moze desiti ?!
Egoizam je cudo.
da spavaš isto kao i prije prekida 
da nastaviš gledati omiljenu seriju da nastaviš čitati kolekciju dostojevskog bez problema da pronalaziš radosti u malim stvarima i dalje 
