CVIKERASH wrote:Za vas hejtere nesto sto vas Aljo nikad nece biti...
Bondarev, koji je viši naučni saradnik sektora za evroatlantska istraživanja Ruskog instituta za strateška istraživanja, povodom izlaska knjige iz štampe („ENIGMA TITO. Moskovske godine Josipa Broza (1935-1937)“) dao je obiman intervju objavljen pod naslovom: „Titov duh luta Balkanom...“
Faktički, nakon smrti Tita 1980. godine umrla je i država. Nalik na imperiju Karla Velikog: umro imperator - raspala se imperija. Tito je stvorio Jugoslaviju i upravljao je njome 35 godina...
- Da, sa smrću vođe nestala je i srž. Ali, da se nije raspao Sovjetski Savez, Jugoslavija bi mogla da postoji u agoniji još dugo. To bi bila baš agonija. Potencijalno, ona bi mogla da traje još 10, 15 godina…
Ko je bio zainteresovan za taj raspadu – Zapad, Rusija?
- Rusija, naravno, apsolutno nije bila zainteresovana. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Zapad nije imao potrebe da čuva tu tampon državu.
J
ugoslavija tampon država! Moram da priznam, nikad ranije nisam čuo takvu ocjenu uloge i značaja države koja je za čitav takozvani socijalistički tabor bila primer blagostanja. Jasan je bio geostrateški položaj Jugoslavije, ali tampon – između čega?
- Dok je bio jak Istočni blok, Varšavski pakt, dok je bio jak Sovjetski Savez, takva tampon država kao što je Jugoslavija, sa takvim tampon političkim liderom kao što je Tito, objektivno je odgovarala svima. Tampon država između Istoka i Zapada mogla je da bude posrednik u rješavanju teških pitanja.
Tito nije htio ni u NATO ni u Varšavski pakt. On nije htio da bude ni u socijalističkom ni u kapitalističkom taboru, hteo je da bude samo svoj. Šta je on onda pravio?
- Ja sam, ako mogu tako da kažem, lišen bilo kakvih nostalgičnih iluzija u vezi Jugoslavije. Teško je da kažem šta je on pravio, zato mogu da kažem šta je on napravio – napravio je državu-parazita koja se bavila špekulacijama ogromnih razmjera. A zemlje, koje su činile Pokret nesvrstanih, bile su tržište za prodaju špekulantske robe. Takvu su šemu napravili Tito i njegovi najbliži saradnjici poslije smrti Staljina.
I kako je ova šema funkcionisala?
- Primjetiću da je Tito stalno pokušavao da izgladi odnose sa Zapadom, prije svega sa Amerikom. U početku Titu nisu vjerovali. Tek poslije 1952. njemu su polako počeli da ukazuju povjerenje. Nakon smrti Staljina baš je krenulo da teče med i mlijeko. A šema je bila sljedeća.
Na Zapadu se uzima kredit i za taj se novac u Jugoslaviji otvara industrijska proizvodnja, na čemu je rasla zaposlenost stanovništva. Proizvodnja se pravila na bazi nekih industrijskih mašina, takođe zapadnih, koje su bile zastarjele, pa na njima napravljeni proizvodi nisu bili konkurentni onima sa Zapada. Ali, zato je takva roba bila veoma tražena u Sovjetskom Savezu i u zemljama sa narodnom demokratijom, gdje se i slala na eksport.
Sovjetski Savez, koji nije imao višak deviza, plaćao je tu robu naftom i gasom. Dio tih sirovina išao je za unutrašnje potrebe, a dio se reeksportovao za devize, a dobijeni novac se koristio za vraćanje duga uzetog u Americi. Taj složen, ali veoma efikasan sistem polako je postojao neupotrebljiv, prije svega zato što su ljudi postajali sve pohlepniji i nespremni da vraćaju strani dug po ovoj šemi. Za plaćanje kamata počeli su da se uzimaju drugi krediti. To i jeste glavni izvor jugoslovenskog ekonomskog čuda. Drugi izvor tog čuda je prodaja oružja i vojne tehnike zemljama trećeg svijeta, koje su se kasnije ujedinile u Pokret nesvrstanih. To je delimično bio reeksport sovjetskih i istočno-evropskih proizvoda vojne industrije, a djelimično i svojih. Vojna industrija u Jugoslaviji bila je dosta razvijena.
U redu, ali šta je od tog reeksporta dobijao Sovjetski Savez?
- Politika Sovjetskog Saveza je sasvim jasna: izvoz oružja je išao na tačke gde je bilo bolje da se ne pokazuje, eto, sve ide preko Jugoslavije. Na taj način, naoružavajući treće zemlje koje su ulazile u Pokret nesvrstanih, SSSR je stvarao snagu koja je mogla da se odupre svakoj ekspanziji, prije svega, Zapada. A za Jugoslaviju je trgovina oružjem bila veoma unosna.