Sitno-minderaški interesi.Adriatic wrote:Volio bih da mi neko objasni šta je ovaj Pejaković radio na dženazi Taiba Torlakovića?
Mešetari i lobira da se resursi ove države za sitnu lovu i namještenim tenderima dodijele na koncesiju stranim firmama koje zastupa Marković. (Posao sa hidro centralama.) Moram naglasiti da je uloga Markovića ovdje transparentna za razliku od Pejakovića.Adriatic wrote:I zašto se non stop voza u svom džipu sa Antom Markovićem, bivšim premijerom bivše zemlje?
Zato sto je moderno danas pričati u negativnom kontekstu o Sarajevu i BiH. Eno vidim i Kusta dao svoje "stručno" mišljenje o ovom slučaju, kaže po ko zna koji put da ga nije briga za Sarajevom, a svako malo komentariše samo ovakve i slične slučajeve.Utokkha wrote:Ja za koji će vrag ova tema na PF Politika? To neke političke veze ima njegov odlazak?
Ne okreći se, sine Josipe - vozdra!
Takav je trened, drž' se trenda, jbg.Drvosjeca iz Dejcica wrote:Pa to i jeste problem sto je cijelo vrijeme vjesto glumio. Sta da radimo, plakat' sigurno necemo. Koga nema bez njega se moze. Otisao je i Sidran u Gorazde i to je njegov izbor, i on smatra da je zasluzio jedno pola Ferhadije. Ja isto tako mislim da sam zasluzio mnogo vise ali nema dok ne zaradis, sta ces takav je ovaj dunjaluk.drenmajster wrote:Sta ce nam Josip nekakav Pejakovic-sta je on uradio za Bosnu(osim sto je citav zivot pisao i glumio o njoj).ON NAMA NEMA BOSNE.
Saša Pejaković, sin Josipa je tokom rata radio u MUP Kantona kao KDZ-ovac. Pretpostaljam da je išao na uviđaje kada bi granata nekoga ubila. Neću reći da je bio ''sklonjen'' u MUP Kantona jer linija fronta bila svugdje u Gradu. Niko nije znao koga će ''strefiti'' neselektivna granata.Banksy wrote:ISPOVIJEST AZRE HADŽIĆ
Privatna drama sa prvakom „drame“
JOSIP PEJAKOVIĆ ME ISTJERUJE IZ MOG VLASTITOG STANA!
Sarajka AZRA HADŽIĆ već mjesecima vodi pravno-policijsku bitku za povrat svog stana u centru Sarajeva koji su, kako tvrdi, nezakonito „okupirali“ poznati bosanskohercegovački glumac JOSIP PEJAKOVIĆ i njegova porodica; u šokantnoj ispovijesti za „SB“ Hadžićeva otkriva kako je počela (i još traje) njena višemjesečna agonija, te govori o psihičkom i fizičkom maltretiranju kojem je bila izložena od članova porodice Pejaković, ali i djelatnika sarajevske policije
„U Hrvatskoj sam bio nepodoban, u Srbiji sam bio ustaša, u BiH su me se bojali jer, čujte ovo, imam veliki utjecaj... A ja sam uvijek bio i ostao isti. Čovjek! I ništa drugo. Iščitao sam i izučio sve najbitnije što pišu sve svete knjige svijeta. Izabrao sam ono što piše u Kur'anu, a tamo piše baš ovo: „Samo ono što daš drugome je tvoje“! I ja ne činim ništa osim toga.“
Navedena pouka iz svete knjige islama, koju je u jednom od svojih intervjua citirao bosanskohercegovački glumac i prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Josip Pejaković, može se dvostrano tumačiti. A to je na vlastitoj koži u proteklih nekoliko mjeseci najbolje osjetila Sarajka Azra Hadžić.
„Pijem tablete za smirenje, na rubu sam nervnog sloma... Mnogi ljudi su me zvali u posljednjih par mjeseci i pričali mi o raznim 'mutnim radnjama' Josipa Pejakovića, kako je prevario nekoga za zemlju, nekog za ovo, nekog za ono... Ali, problem je što niko od njih ne želi istupiti i javno to reći, jer je Josip, zaboga, poznat kao veliki humanitarac! Rekli su mi: 'Hajde ti, Azra, prva ispričaj novinarima šta ti se događa, pa ćemo onda i mi svi za tobom krenuti!' A sve sam televizije zvala, i Hayat, FTV, TVSA, željela sam da dođu i da im objasnim o čemu se radi, ali čim su čuli da se spominje ime Josip Pejaković, redom su me odbili“, počinje svoju priču Azra.
KUPAC BEZ POKRIĆA
Njena privatna drama počela je prije nepune dvije godine, nakon što je od Ismeta Mehića, uglednog sarajevskog dokumentariste i dugogodišnjeg televizijskog radnika, naslijedila stan od 62 kvadratna metra na atraktivnoj lokaciji u centru Sarajeva, u ulici Koševo, na broju 4.
„Deset godina sam živjela sa Ismetom, brinula o njemu, i nakon njegove smrti, stan je ostao meni. Uredno sam platila porez, prevela stan na svoje ime i sve je to uknjiženo“, priča Azra i pokazuje nam dokument iz Zemljišno-knjižnog ureda o vlasništvu stana. „Ali, poslije Ismetove smrti, jednostavno nisam imala snage više ni ući u taj stan, a kamoli živjeti u njemu. Previše sam poštovala tog čovjeka... Došla sam na ideju da se napravi jedan film o Ismetovom životu i zato sam željela što prije prodati stan, od tog novca snimiti film i eventualno uspostaviti neki fond za nagradu za dokumentarne filmove, koja bi nosila njegovo ime. Ni u jednom momentu mi nije palo na pamet da se na bilo koji način od ovog stana okoristim i da uzmem novac za sebe. Svoju ideju ispričala sam Ismetovom dobrom prijatelju, rahmetli Hamzi Bakšiću. Dogovorili smo se da i Hamza učestvuje u tome, da napiše tekst o Ismetovom stvaralaštvu, ali nažalost, smrt ga je pretekla...“, kaže Azra Hadžić.
Negdje u to vrijeme Azru je kontaktirao Josip Pejaković i pitao je šta namjerava uraditi sa stanom. Rekao joj je da on ima neki namještaj, umjetničke slike i slično, te je zamolio da sve te stvari privremeno ostavi u njenom stanu.
„Dozvolila sam mu to i rekla sam mu da ću dati oglas za prodaju stana. On mi je na to rekao: 'Nemoj da tražiš kupca, ja sam ti kupac.' Povjerovala sam mu...“, priča Azra.
Nakon što je Pejaković unio svoje stvari u stan, a Azra Hadžić mu, kako kaže, naivno dala ključ, dogovorena je i prodajna cijena: 3.500 KM po kvadratu.
„Mjeseci su prolazili, a Josip je neprestano govorio platiće danas, platiće sutra, pa za mjesec dana, samo da dobije neke kredite... Obećao mi je da će me isplatiti do aprila 2009. Onda je u aprilu rekao: 'Ja sam u bolnici, možemo li to produžiti do juna, pa da se čujemo u junu.' U međuvremenu, tražio je od mene u nekoliko navrata da mu iznajmim stan za stanovanje, ali ja sam to izričito odbijala. Rekla sam mu da ne želim iznajmljivati, nego stan prodajem i zna se zašto ga prodajem“, naglašava naša sagovornica.
Nakon što je prošao i junski „rok“, Pejaković, prema Azrinim riječima, neko vrijeme uopšte nije odgovarao na njene telefonske pozive. Kada ga je konačno uspjela dobiti, predložio joj je da se nađu u jednom kafiću na Grbavici i da će joj tu „sve objasniti“:
„Sjeli smo za stol i sav ponosan mi je rekao: 'Eh, sada ću ti dati jednu ekskluzivnu vijest: snimaće se film o Radovanu Karadžiću i ja ću igrati glavnu ulogu! Eto, prva ti to saznaješ!' Rekla sam mu da me to ne interesuje i da ta priča nema blage veze ni sa mnom, ni sa stanom. Onda mi je rekao: 'Znaš, Azra, moram dati pod hipoteku imanje na Vlašiću, pa kad to dam pod hipoteku, odmah dižem kredit i do avgusta, najkasnije do septembra ćeš dobiti novac.' Opet sam mu naivno povjerovala i odlučila pričekati još taj septembar, ali sam naglasila da nakon tog roka on mora iznijeti svoje stvari iz stana i da ću tada početi da uvodim i druge potencijalne kupce.“
Nedugo nakon ovog razgovora, Pejaković se, priča Azra, javio i objasnio kako ipak ne može dati imanje na Vlašiću pod hipoteku, nego će prodati svoj stan u ulici Danijela Ozme i kada to proda, odmah će joj isplatiti dogovorenu cijenu. Bila je to kap koja je prelila čašu, ističe naša sagovornica: „Tu mi je već definitivno bilo jasno da me 'zavlači' i da mjesecima od mene pravi budalu. Početkom decembra 2009. rekla sam mu: 'Napustite stan, ne želim više sa vama kontaktirati i ne želim da od mene pravite nekakvu vašu pozorišnu predstavu.' 'Treba mi još samo deset dana', ubjeđivao me, 'i onda je sve riješeno, kupujem tvoj stan, da kao ljudi ovo završimo!'“.
Približila se i Nova godina, a Pejaković još nije donosio novac, niti je namjeravao iznijeti svoje stvari iz stana.
„Evo, čim prođu praznici, Nova godina, Božić, odmah dižem kredit! Imam najjačeg žiranta u gradu!“, samouvjereno je glumac govorio Hadžićevoj.
Praznici su došli i prošli, a Pejaković je, kako bi ubijedio Azru „da samo još malo sačeka“, nabavio čak i papir iz Hypo alpe adria leasinga na kojem piše da je banka primila njegovu ponudu i zahtjev za kupnju stana u vlasništvu Hadžićeve, te da će zahtjev biti odobren najkasnije do početka februara 2010. Ni to se, međutim, nije dogodilo.
„Svi prijatelji i poznanici, kolege sa televizije govorili su mi da je taj čovjek napravio od mene jednu strašnu životnu 'predstavu' i da se očigledno poigrava sa mnom. Rekla sam mu to što govore, a on je svaki put reagovao ljutito. Konačno, na moje insistiranje, 28. marta Pejaković mi vraća ključ od stana, ali me i dalje moli da nešto od stvari ostane tu“, priča Azra. „U narednih nekoliko dana stalno me zvao telefonom i ubjeđivao me kako ja 'treba nešto da potpišem', ali nije želio reći šta! Rekla sam mu da nemam namjeru ništa da potpisujem, osim kupoprodajnog ugovora koji ćemo sklopiti uz pomoć advokata. 'Ma, ja ću to sve napisati, ne
treba meni advokat', odgovorio mi je. Naravno, nisam pristala na to“, tvrdi Azra Hadžić.
„KAŽE JOSIP“ – KAŽU U POLICIJI
„Jednog jutra, početkom aprila, nakon što sam otišla da obiđem stan, nazvao me i bijesno rekao: 'E, sad da ti kažem: ti i tvoja cijela porodica ste šupci! Ti si jedna bitanga, neće te biti na ovom svijetu!'“
Hadžićeva je, kako kaže, istog dana otišla u policiju i prijavila ove prijetnje.
„Te večeri sam ponovo došla do stana i sa stubišta sam vidjela da su vrata otvorena, a ispred nekakav alat, kablovi... Pomislila sam da je neko provalio, istrčala ispred zgrade i pozvala policiju. Kada su došli policajci, otišli smo zajedno do stana. Tu su bila trojica radnika firme Houdini lock, koji su kompletno su razmontirali ulazna vrata stana i postavljali nova. Iz stana je zatim izašao Saša Pejaković i rekao policajcima: 'Ja sam Saša Pejaković, sin Josipa Pejakovića, i ja stanujem ovdje'“.
Azra kaže da se u tom trenutku „umalo nije onesvijestila“, shvativši prvi put da porodica Pejaković čak i živi u njenom stanu, naravno, bez njene dozvole. Saša Pejaković je policajcima čak priznao kako nema odobrenje vlasnika stana da živi tu, to jest da nema nikakav pismeni dokaz i dozvolu za korištenje (tuđeg) stana. No, ovdje se priča, prema navodima Hadžićeve, dodatno komplicira zbog ponašanja pripadnika policije koje je njoj, kako kaže, „potpuno neshvatljivo“.
„Posljednjih dvadeset dana provela sam u policijskoj stanici (PU Centar, op.a.), iz dana u dan, dajući izjave. U nekim momentima policajci su bili toliko arogantni prema meni, čak su mog rođaka pitali da li sam ja ležala u bolnici, jer im je Josip rekao da sam psihički bolesna“, kroz suze priča Azra. „Ja sam oficir Armije BiH, žena koja u životu nije imala ni saobraćajni prekršaj, a kamoli bilo kakvog drugog 'posla' sa policijom. Postala sam žrtva Pejakovićevog zlostavljanja samo zato što sam sama i nezaštićena i nemam nikog da me odbrani! Šta god sam rekla policiji i uz sve dokaze koje sam im predočila, oni mi samo odgovaraju: 'Ali, kaže Josip...' Eto, to 'kaže Josip' je njima dovoljno! Nisu čak ni fotografisali vrata stana koja su mi obijena! Jednom se 'na mjestu događaja' pojavio i izvjesni Mašić koji je rekao da je iz federalnog MUP-a, došao je da izvidi situaciju. Nakon što je bahato prošetao po stanu, izveo me u haustor i rekao: 'Šta je, hoćeš više para, našla si drugog kupca, je li?'“, priča Azra, pitajući se je li samo slučajnost što „gospodin“ Mašić nosi isto prezime kao i Pejakovićeva supruga Vesna?
Nakon što je policajce uredno obavijestila da na vlastitom stanu namjerava ugraditi nova vrata, Azra tvrdi da joj je izvjesni Fikret, zamjenik načelnika policije, doslovno rekao: „Slušaj, ja znam da je tebe Josip htio zajebat', al' ti to sve ganjaj preko suda. A ako probaš ugraditi nova vrata, ja ću te uhapsiti!“.
OBRAČUN U HAUSTORU I LJEPILO U BRAVI
Azra ovaj „dobronamjerni“ savjet ipak nije poslušala i prošlog ponedjeljka, 26. aprila, ugradila je nova vrata. Te večeri je, priča nam, situacija kulminirala: „Josip je došao sa svojom suprugom Vesnom, rekla sam im da ne mogu ući u stan. Nastala je opšta vika i dernjava, počeli su da me vrijeđaju, Vesna Mašić me uhvatila za rukav i razderala mi majicu. Vrištali su: 'Kurvo jedna!', nema šta mi nisu govorili... Ponovo je došla policija, tražili su od Vesne ličnu kartu, ona je odgovorila da nema ličnu i stalno ponavljala: 'Znate li vi ko sam ja?!'. Uglavnom, oni su otišli, a policija je ostala čuvati mene u stanu do kasno te noći. Sa prozora sam vidjela Sašu i Josipa Pejakovića zajedno sa advokatom Omarom Mehmedbašićem i još trojicom meni nepoznatih ljudi, sjedili su ispred zgrade, mislim, negdje do tri ujutro. Konačno sam zaspala i kada sam se probudila nekoliko sati kasnije, pokušavam da otključam ulazna vrata – ne može! Ubrizgali su mi ljepilo u bravu!“.
Azru Hadžić zatekli smo upravo tog jutra, u utorak, 27. aprila, dok je plačući stajala na balkonu u ulici Koševo broj 4, zarobljena u vlastitom stanu zahvaljujući, bezbeli, sekundarnom ljepilu i svojoj lakovjernosti. Bravari koji su došli (po ko zna koji put na ovu adresu) da razvale bravu kako bi se vrata mogla otvoriti, morali su se akrobatskim manevrima merdevinama, preko balkona, popeti do stana. Da nije tragično, bilo bi smiješno, reklo bi se. U međuvremenu, Azra Hadžić podnijela je krivične prijave protiv Vesne Mašić, Josipa i Saše Pejakovića i djelatnika firme Houdini lock (ovo posljednje zbog neovlaštenog skidanja vrata početkom mjeseca), ali i predala prijavu unutrašnjoj kontroli MUP-a protiv nekoliko policijskih djelatnika koji su radili na ovom slučaju i koji joj, kako navodi, nisu pružili neophodnu zaštitu. Cijela priča će, po svemu sudeći, dobiti i svoj sudski epilog.
„Samo ono što daš drugome je tvoje“ – za Azru, i nije neka utjeha.
Pejakovićeve telefonske vratolomije
„VEČERAS ĆU TI DONIJETI 220.000 MARAKA U KEŠU“
U Pejakovićeve manipulacije oko kupoprodaje stana u ulici Koševo i lično smo se uvjerili preslušavajući snimke nekoliko telefonskih razgovora koje je Hadžićeva vodila proteklih mjeseci sa Pejakovićem i njegovom suprugom Vesnom Mašić. U jednom od tih razgovora, Pejaković ubjeđuje Hadžićevu da će joj dati „garanciju“ od 20.000 eura, a ostatak isplatiti „kada banka da pare“, da bi samo par dana kasnije izjavio kako će joj „večeras donijeti dvjesta dvadeset hiljada maraka u kešu“, pa onog trenutka kada mu „banka pusti pare“ za stan, ona će mu tih 220.000 vratiti?! Istovremeno, Pejaković je pokušava ubijediti i da je sve to isključivo za njeno dobro, jer je „cijena stanova pala“?!
„Namjerno sam snimala sve naše razgovore tokom marta i aprila, jer sam željela da imam dokaz za sve torture kroz koje sam prolazila... A nakon što sam inspektoru Džanki iz PU Centar kazala da imam snimke, on mi je doslovno rekao: 'Ako ikome kažeš za te snimke, debelo će te zaboljeti glava! Bolje ti je da to izbrišeš'“, tvrdi Azra Hadžić.
Kako saznajemo, stan u ulici Koševo nije jedina nekretnina za čiju je kupovinu Josip Pejaković zainteresiran. Naime, prije dvadesetak dana Pejaković je, kao potencijalni kupac, došao pogledati trosoban stan koji se prodaje u Dalmatinskoj ulici, u Naselju Sunca.
Ako treba - i do državnog vrha
RJEŠENJE ZA SVOJ „SLUČAJ“ PEJAKOVIĆ TRAŽIO I KOD ŽELJKA KOMŠIĆA?
Dok je Azra Hadžić ispisivala krivične prijave protiv njega i njegove porodice, ni Pejaković, prema informacijama do kojih je došla Slobodna Bosna, nije sjedio skrštenih ruku. Naime, prije nekoliko dana Josip Pejaković pokušao je angažovati jednog uglednog sarajevskog advokata (pri tome ne mislimo na Omara Mehmedbašića, op.a.) da ga zastupa u ovom „slučaju“. Advokat mu je, ipak, savjetovao da ne pokreće tužbu protiv Hadžićeve, s obzirom na to da protiv nje ne posjeduje nikakve dokaze. Popularni glumac je, navodno, čak otišao toliko daleko da je svoju tužnu sudbinu izložio i članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, uz zaključak kako je onemogućavanje njemu, Pejakoviću, da dođe u posjed tuđe imovine, neoboriv dokaz o „ugroženosti Hrvata“ u postdejtonskoj BiH?!
Inače, Josip Pejaković autor je dokumentarnog serijala U ime naroda, koji se od 2006. godine emituje na BHT. Kako nam je rekao Nermin Durmo, v.d. generalnog direktora BHRT-a, budžet po emisiji U ime naroda trenutno iznosi 4.000 KM, a ranije se za jednu epizodu ovog serijala izdvajalo 5.000 KM.
Pristojno bi bilo od ljudi koji se bave Bosnom i Hercegovinom a koji je napustaju iz protesta da se prestanu baviti Bosnom.ljubav_aha wrote:michio wrote:Lijepo bi bilo kad ode iz Bosne da se i ne bavi Bosnom. Ali najvjerovatnije ce i tamo negdje prodavati kakvu bosansku pricu.
A šta je danas normalno ili biti normalan? Ja poznajem jednu osobu, koja naravno nije ni blizu poznata i popularna kao Pejaković, koja je iz SA odlazila tri puta. Prvi put to je bilo 98' godine, a priča je bila u stilu da kao Hrvat u SA ne može ostvariti svoja elementarna prava. Kada se vratio za nepune dvije godine priča mu je bila totalno ljigava, kao Hrvatska ne valja, Hrvati kao narod ne valjaju, nisu mu ništa pomogli, gledali ga samo kao Bosanca (a kako bi drugačije), Sarajevo je zakon, jesam bio lud...itd. Za par godina opet je otišao i vratio se za par mjeseci, da bi konačno po treći put našao sreću negdje u Osijeku. Nisam siguran da se neće vratiti opet, zadnji put kada sam ga vidio bilo je degutantno kolilo naglašava poštapalice, "ba", š'a ima i slično. Valjda to prolazi u Osijeku, ko će ga znati.zonbirile wrote:a ko normalan ne bi otišao?
Joj sto je gospodja Hadzic naivna osoba-vidi se to i iz ovog novinarskog clancica(clankovitog).Ne pravdam ni Josipa niti njegovu porodicu-mozda je i mutljo nesto kao i svi uostalom ali ova gospodja??????? Brinula se o Ismetu Mehicu i onda joj ostao stan u naslijedje u koji ona nije mogla od sentimenta da ulazi-cccccc dok je Josip Vito Korleone nije na pravdi Boga premunto-cccccccccc.Sto mi je nekako zao naivnih ljudi i zena koji drze po dva tri stana onako a ne mogu ulaziti u njih radi bolnih uspomena na rahmetlije i pokojnike.PipiDugaDevetka wrote:Saša Pejaković, sin Josipa je tokom rata radio u MUP Kantona kao KDZ-ovac. Pretpostaljam da je išao na uviđaje kada bi granata nekoga ubila. Neću reći da je bio ''sklonjen'' u MUP Kantona jer linija fronta bila svugdje u Gradu. Niko nije znao koga će ''strefiti'' neselektivna granata.Banksy wrote:ISPOVIJEST AZRE HADŽIĆ
Privatna drama sa prvakom „drame“
JOSIP PEJAKOVIĆ ME ISTJERUJE IZ MOG VLASTITOG STANA!
Sarajka AZRA HADŽIĆ već mjesecima vodi pravno-policijsku bitku za povrat svog stana u centru Sarajeva koji su, kako tvrdi, nezakonito „okupirali“ poznati bosanskohercegovački glumac JOSIP PEJAKOVIĆ i njegova porodica; u šokantnoj ispovijesti za „SB“ Hadžićeva otkriva kako je počela (i još traje) njena višemjesečna agonija, te govori o psihičkom i fizičkom maltretiranju kojem je bila izložena od članova porodice Pejaković, ali i djelatnika sarajevske policije
„U Hrvatskoj sam bio nepodoban, u Srbiji sam bio ustaša, u BiH su me se bojali jer, čujte ovo, imam veliki utjecaj... A ja sam uvijek bio i ostao isti. Čovjek! I ništa drugo. Iščitao sam i izučio sve najbitnije što pišu sve svete knjige svijeta. Izabrao sam ono što piše u Kur'anu, a tamo piše baš ovo: „Samo ono što daš drugome je tvoje“! I ja ne činim ništa osim toga.“
Navedena pouka iz svete knjige islama, koju je u jednom od svojih intervjua citirao bosanskohercegovački glumac i prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Josip Pejaković, može se dvostrano tumačiti. A to je na vlastitoj koži u proteklih nekoliko mjeseci najbolje osjetila Sarajka Azra Hadžić.
„Pijem tablete za smirenje, na rubu sam nervnog sloma... Mnogi ljudi su me zvali u posljednjih par mjeseci i pričali mi o raznim 'mutnim radnjama' Josipa Pejakovića, kako je prevario nekoga za zemlju, nekog za ovo, nekog za ono... Ali, problem je što niko od njih ne želi istupiti i javno to reći, jer je Josip, zaboga, poznat kao veliki humanitarac! Rekli su mi: 'Hajde ti, Azra, prva ispričaj novinarima šta ti se događa, pa ćemo onda i mi svi za tobom krenuti!' A sve sam televizije zvala, i Hayat, FTV, TVSA, željela sam da dođu i da im objasnim o čemu se radi, ali čim su čuli da se spominje ime Josip Pejaković, redom su me odbili“, počinje svoju priču Azra.
KUPAC BEZ POKRIĆA
Njena privatna drama počela je prije nepune dvije godine, nakon što je od Ismeta Mehića, uglednog sarajevskog dokumentariste i dugogodišnjeg televizijskog radnika, naslijedila stan od 62 kvadratna metra na atraktivnoj lokaciji u centru Sarajeva, u ulici Koševo, na broju 4.
„Deset godina sam živjela sa Ismetom, brinula o njemu, i nakon njegove smrti, stan je ostao meni. Uredno sam platila porez, prevela stan na svoje ime i sve je to uknjiženo“, priča Azra i pokazuje nam dokument iz Zemljišno-knjižnog ureda o vlasništvu stana. „Ali, poslije Ismetove smrti, jednostavno nisam imala snage više ni ući u taj stan, a kamoli živjeti u njemu. Previše sam poštovala tog čovjeka... Došla sam na ideju da se napravi jedan film o Ismetovom životu i zato sam željela što prije prodati stan, od tog novca snimiti film i eventualno uspostaviti neki fond za nagradu za dokumentarne filmove, koja bi nosila njegovo ime. Ni u jednom momentu mi nije palo na pamet da se na bilo koji način od ovog stana okoristim i da uzmem novac za sebe. Svoju ideju ispričala sam Ismetovom dobrom prijatelju, rahmetli Hamzi Bakšiću. Dogovorili smo se da i Hamza učestvuje u tome, da napiše tekst o Ismetovom stvaralaštvu, ali nažalost, smrt ga je pretekla...“, kaže Azra Hadžić.
Negdje u to vrijeme Azru je kontaktirao Josip Pejaković i pitao je šta namjerava uraditi sa stanom. Rekao joj je da on ima neki namještaj, umjetničke slike i slično, te je zamolio da sve te stvari privremeno ostavi u njenom stanu.
„Dozvolila sam mu to i rekla sam mu da ću dati oglas za prodaju stana. On mi je na to rekao: 'Nemoj da tražiš kupca, ja sam ti kupac.' Povjerovala sam mu...“, priča Azra.
Nakon što je Pejaković unio svoje stvari u stan, a Azra Hadžić mu, kako kaže, naivno dala ključ, dogovorena je i prodajna cijena: 3.500 KM po kvadratu.
„Mjeseci su prolazili, a Josip je neprestano govorio platiće danas, platiće sutra, pa za mjesec dana, samo da dobije neke kredite... Obećao mi je da će me isplatiti do aprila 2009. Onda je u aprilu rekao: 'Ja sam u bolnici, možemo li to produžiti do juna, pa da se čujemo u junu.' U međuvremenu, tražio je od mene u nekoliko navrata da mu iznajmim stan za stanovanje, ali ja sam to izričito odbijala. Rekla sam mu da ne želim iznajmljivati, nego stan prodajem i zna se zašto ga prodajem“, naglašava naša sagovornica.
Nakon što je prošao i junski „rok“, Pejaković, prema Azrinim riječima, neko vrijeme uopšte nije odgovarao na njene telefonske pozive. Kada ga je konačno uspjela dobiti, predložio joj je da se nađu u jednom kafiću na Grbavici i da će joj tu „sve objasniti“:
„Sjeli smo za stol i sav ponosan mi je rekao: 'Eh, sada ću ti dati jednu ekskluzivnu vijest: snimaće se film o Radovanu Karadžiću i ja ću igrati glavnu ulogu! Eto, prva ti to saznaješ!' Rekla sam mu da me to ne interesuje i da ta priča nema blage veze ni sa mnom, ni sa stanom. Onda mi je rekao: 'Znaš, Azra, moram dati pod hipoteku imanje na Vlašiću, pa kad to dam pod hipoteku, odmah dižem kredit i do avgusta, najkasnije do septembra ćeš dobiti novac.' Opet sam mu naivno povjerovala i odlučila pričekati još taj septembar, ali sam naglasila da nakon tog roka on mora iznijeti svoje stvari iz stana i da ću tada početi da uvodim i druge potencijalne kupce.“
Nedugo nakon ovog razgovora, Pejaković se, priča Azra, javio i objasnio kako ipak ne može dati imanje na Vlašiću pod hipoteku, nego će prodati svoj stan u ulici Danijela Ozme i kada to proda, odmah će joj isplatiti dogovorenu cijenu. Bila je to kap koja je prelila čašu, ističe naša sagovornica: „Tu mi je već definitivno bilo jasno da me 'zavlači' i da mjesecima od mene pravi budalu. Početkom decembra 2009. rekla sam mu: 'Napustite stan, ne želim više sa vama kontaktirati i ne želim da od mene pravite nekakvu vašu pozorišnu predstavu.' 'Treba mi još samo deset dana', ubjeđivao me, 'i onda je sve riješeno, kupujem tvoj stan, da kao ljudi ovo završimo!'“.
Približila se i Nova godina, a Pejaković još nije donosio novac, niti je namjeravao iznijeti svoje stvari iz stana.
„Evo, čim prođu praznici, Nova godina, Božić, odmah dižem kredit! Imam najjačeg žiranta u gradu!“, samouvjereno je glumac govorio Hadžićevoj.
Praznici su došli i prošli, a Pejaković je, kako bi ubijedio Azru „da samo još malo sačeka“, nabavio čak i papir iz Hypo alpe adria leasinga na kojem piše da je banka primila njegovu ponudu i zahtjev za kupnju stana u vlasništvu Hadžićeve, te da će zahtjev biti odobren najkasnije do početka februara 2010. Ni to se, međutim, nije dogodilo.
„Svi prijatelji i poznanici, kolege sa televizije govorili su mi da je taj čovjek napravio od mene jednu strašnu životnu 'predstavu' i da se očigledno poigrava sa mnom. Rekla sam mu to što govore, a on je svaki put reagovao ljutito. Konačno, na moje insistiranje, 28. marta Pejaković mi vraća ključ od stana, ali me i dalje moli da nešto od stvari ostane tu“, priča Azra. „U narednih nekoliko dana stalno me zvao telefonom i ubjeđivao me kako ja 'treba nešto da potpišem', ali nije želio reći šta! Rekla sam mu da nemam namjeru ništa da potpisujem, osim kupoprodajnog ugovora koji ćemo sklopiti uz pomoć advokata. 'Ma, ja ću to sve napisati, ne
treba meni advokat', odgovorio mi je. Naravno, nisam pristala na to“, tvrdi Azra Hadžić.
„KAŽE JOSIP“ – KAŽU U POLICIJI
„Jednog jutra, početkom aprila, nakon što sam otišla da obiđem stan, nazvao me i bijesno rekao: 'E, sad da ti kažem: ti i tvoja cijela porodica ste šupci! Ti si jedna bitanga, neće te biti na ovom svijetu!'“
Hadžićeva je, kako kaže, istog dana otišla u policiju i prijavila ove prijetnje.
„Te večeri sam ponovo došla do stana i sa stubišta sam vidjela da su vrata otvorena, a ispred nekakav alat, kablovi... Pomislila sam da je neko provalio, istrčala ispred zgrade i pozvala policiju. Kada su došli policajci, otišli smo zajedno do stana. Tu su bila trojica radnika firme Houdini lock, koji su kompletno su razmontirali ulazna vrata stana i postavljali nova. Iz stana je zatim izašao Saša Pejaković i rekao policajcima: 'Ja sam Saša Pejaković, sin Josipa Pejakovića, i ja stanujem ovdje'“.
Azra kaže da se u tom trenutku „umalo nije onesvijestila“, shvativši prvi put da porodica Pejaković čak i živi u njenom stanu, naravno, bez njene dozvole. Saša Pejaković je policajcima čak priznao kako nema odobrenje vlasnika stana da živi tu, to jest da nema nikakav pismeni dokaz i dozvolu za korištenje (tuđeg) stana. No, ovdje se priča, prema navodima Hadžićeve, dodatno komplicira zbog ponašanja pripadnika policije koje je njoj, kako kaže, „potpuno neshvatljivo“.
„Posljednjih dvadeset dana provela sam u policijskoj stanici (PU Centar, op.a.), iz dana u dan, dajući izjave. U nekim momentima policajci su bili toliko arogantni prema meni, čak su mog rođaka pitali da li sam ja ležala u bolnici, jer im je Josip rekao da sam psihički bolesna“, kroz suze priča Azra. „Ja sam oficir Armije BiH, žena koja u životu nije imala ni saobraćajni prekršaj, a kamoli bilo kakvog drugog 'posla' sa policijom. Postala sam žrtva Pejakovićevog zlostavljanja samo zato što sam sama i nezaštićena i nemam nikog da me odbrani! Šta god sam rekla policiji i uz sve dokaze koje sam im predočila, oni mi samo odgovaraju: 'Ali, kaže Josip...' Eto, to 'kaže Josip' je njima dovoljno! Nisu čak ni fotografisali vrata stana koja su mi obijena! Jednom se 'na mjestu događaja' pojavio i izvjesni Mašić koji je rekao da je iz federalnog MUP-a, došao je da izvidi situaciju. Nakon što je bahato prošetao po stanu, izveo me u haustor i rekao: 'Šta je, hoćeš više para, našla si drugog kupca, je li?'“, priča Azra, pitajući se je li samo slučajnost što „gospodin“ Mašić nosi isto prezime kao i Pejakovićeva supruga Vesna?
Nakon što je policajce uredno obavijestila da na vlastitom stanu namjerava ugraditi nova vrata, Azra tvrdi da joj je izvjesni Fikret, zamjenik načelnika policije, doslovno rekao: „Slušaj, ja znam da je tebe Josip htio zajebat', al' ti to sve ganjaj preko suda. A ako probaš ugraditi nova vrata, ja ću te uhapsiti!“.
OBRAČUN U HAUSTORU I LJEPILO U BRAVI
Azra ovaj „dobronamjerni“ savjet ipak nije poslušala i prošlog ponedjeljka, 26. aprila, ugradila je nova vrata. Te večeri je, priča nam, situacija kulminirala: „Josip je došao sa svojom suprugom Vesnom, rekla sam im da ne mogu ući u stan. Nastala je opšta vika i dernjava, počeli su da me vrijeđaju, Vesna Mašić me uhvatila za rukav i razderala mi majicu. Vrištali su: 'Kurvo jedna!', nema šta mi nisu govorili... Ponovo je došla policija, tražili su od Vesne ličnu kartu, ona je odgovorila da nema ličnu i stalno ponavljala: 'Znate li vi ko sam ja?!'. Uglavnom, oni su otišli, a policija je ostala čuvati mene u stanu do kasno te noći. Sa prozora sam vidjela Sašu i Josipa Pejakovića zajedno sa advokatom Omarom Mehmedbašićem i još trojicom meni nepoznatih ljudi, sjedili su ispred zgrade, mislim, negdje do tri ujutro. Konačno sam zaspala i kada sam se probudila nekoliko sati kasnije, pokušavam da otključam ulazna vrata – ne može! Ubrizgali su mi ljepilo u bravu!“.
Azru Hadžić zatekli smo upravo tog jutra, u utorak, 27. aprila, dok je plačući stajala na balkonu u ulici Koševo broj 4, zarobljena u vlastitom stanu zahvaljujući, bezbeli, sekundarnom ljepilu i svojoj lakovjernosti. Bravari koji su došli (po ko zna koji put na ovu adresu) da razvale bravu kako bi se vrata mogla otvoriti, morali su se akrobatskim manevrima merdevinama, preko balkona, popeti do stana. Da nije tragično, bilo bi smiješno, reklo bi se. U međuvremenu, Azra Hadžić podnijela je krivične prijave protiv Vesne Mašić, Josipa i Saše Pejakovića i djelatnika firme Houdini lock (ovo posljednje zbog neovlaštenog skidanja vrata početkom mjeseca), ali i predala prijavu unutrašnjoj kontroli MUP-a protiv nekoliko policijskih djelatnika koji su radili na ovom slučaju i koji joj, kako navodi, nisu pružili neophodnu zaštitu. Cijela priča će, po svemu sudeći, dobiti i svoj sudski epilog.
„Samo ono što daš drugome je tvoje“ – za Azru, i nije neka utjeha.
Pejakovićeve telefonske vratolomije
„VEČERAS ĆU TI DONIJETI 220.000 MARAKA U KEŠU“
U Pejakovićeve manipulacije oko kupoprodaje stana u ulici Koševo i lično smo se uvjerili preslušavajući snimke nekoliko telefonskih razgovora koje je Hadžićeva vodila proteklih mjeseci sa Pejakovićem i njegovom suprugom Vesnom Mašić. U jednom od tih razgovora, Pejaković ubjeđuje Hadžićevu da će joj dati „garanciju“ od 20.000 eura, a ostatak isplatiti „kada banka da pare“, da bi samo par dana kasnije izjavio kako će joj „večeras donijeti dvjesta dvadeset hiljada maraka u kešu“, pa onog trenutka kada mu „banka pusti pare“ za stan, ona će mu tih 220.000 vratiti?! Istovremeno, Pejaković je pokušava ubijediti i da je sve to isključivo za njeno dobro, jer je „cijena stanova pala“?!
„Namjerno sam snimala sve naše razgovore tokom marta i aprila, jer sam željela da imam dokaz za sve torture kroz koje sam prolazila... A nakon što sam inspektoru Džanki iz PU Centar kazala da imam snimke, on mi je doslovno rekao: 'Ako ikome kažeš za te snimke, debelo će te zaboljeti glava! Bolje ti je da to izbrišeš'“, tvrdi Azra Hadžić.
Kako saznajemo, stan u ulici Koševo nije jedina nekretnina za čiju je kupovinu Josip Pejaković zainteresiran. Naime, prije dvadesetak dana Pejaković je, kao potencijalni kupac, došao pogledati trosoban stan koji se prodaje u Dalmatinskoj ulici, u Naselju Sunca.
Ako treba - i do državnog vrha
RJEŠENJE ZA SVOJ „SLUČAJ“ PEJAKOVIĆ TRAŽIO I KOD ŽELJKA KOMŠIĆA?
Dok je Azra Hadžić ispisivala krivične prijave protiv njega i njegove porodice, ni Pejaković, prema informacijama do kojih je došla Slobodna Bosna, nije sjedio skrštenih ruku. Naime, prije nekoliko dana Josip Pejaković pokušao je angažovati jednog uglednog sarajevskog advokata (pri tome ne mislimo na Omara Mehmedbašića, op.a.) da ga zastupa u ovom „slučaju“. Advokat mu je, ipak, savjetovao da ne pokreće tužbu protiv Hadžićeve, s obzirom na to da protiv nje ne posjeduje nikakve dokaze. Popularni glumac je, navodno, čak otišao toliko daleko da je svoju tužnu sudbinu izložio i članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, uz zaključak kako je onemogućavanje njemu, Pejakoviću, da dođe u posjed tuđe imovine, neoboriv dokaz o „ugroženosti Hrvata“ u postdejtonskoj BiH?!
Inače, Josip Pejaković autor je dokumentarnog serijala U ime naroda, koji se od 2006. godine emituje na BHT. Kako nam je rekao Nermin Durmo, v.d. generalnog direktora BHRT-a, budžet po emisiji U ime naroda trenutno iznosi 4.000 KM, a ranije se za jednu epizodu ovog serijala izdvajalo 5.000 KM.
[/quote]
Samo dalje, Josipe, i ne okreci se vise, jer nemas sto vise vidjeti.Kakve to veze ima sa Josipom-koliko znam bio je u Sarajevu citavo ovo vrijeme-ne kontam konekciju ?????Drvosjeca iz Dejcica wrote:A šta je danas normalno ili biti normalan? Ja poznajem jednu osobu, koja naravno nije ni blizu poznata i popularna kao Pejaković, koja je iz SA odlazila tri puta. Prvi put to je bilo 98' godine, a priča je bila u stilu da kao Hrvat u SA ne može ostvariti svoja elementarna prava. Kada se vratio za nepune dvije godine priča mu je bila totalno ljigava, kao Hrvatska ne valja, Hrvati kao narod ne valjaju, nisu mu ništa pomogli, gledali ga samo kao Bosanca (a kako bi drugačije), Sarajevo je zakon, jesam bio lud...itd. Za par godina opet je otišao i vratio se za par mjeseci, da bi konačno po treći put našao sreću negdje u Osijeku. Nisam siguran da se neće vratiti opet, zadnji put kada sam ga vidio bilo je degutantno kolilo naglašava poštapalice, "ba", š'a ima i slično. Valjda to prolazi u Osijeku, ko će ga znati.zonbirile wrote:a ko normalan ne bi otišao?
Sumnjivo-treba reagovati odmah-angazovati obavjestajne servise-Anto I Josip zajedno u Sarajevu-mora da je neka zavjera garantDrvosjeca iz Dejcica wrote:Sitno-minderaški interesi.Adriatic wrote:Volio bih da mi neko objasni šta je ovaj Pejaković radio na dženazi Taiba Torlakovića?
Mešetari i lobira da se resursi ove države za sitnu lovu i namještenim tenderima dodijele na koncesiju stranim firmama koje zastupa Marković. (Posao sa hidro centralama.) Moram naglasiti da je uloga Markovića ovdje transparentna za razliku od Pejakovića.Adriatic wrote:I zašto se non stop voza u svom džipu sa Antom Markovićem, bivšim premijerom bivše zemlje?
------------------------------------------zonbirile wrote:@drenmajster
Joj sto je gospodja Hadzic naivna osoba-vidi se to i iz ovog novinarskog clancica(clankovitog).Ne pravdam ni Josipa niti njegovu porodicu-mozda je i mutljo nesto kao i svi uostalom ali ova gospodja??????? Brinula se o Ismetu Mehicu i onda joj ostao stan u naslijedje u koji ona nije mogla od sentimenta da ulazi-cccccc dok je Josip Vito Korleone nije na pravdi Boga premunto-cccccccccc.Sto mi je nekako zao naivnih ljudi i zena koji drze po dva tri stana onako a ne mogu ulaziti u njih radi bolnih uspomena na rahmetlije i pokojnike.
E to su vec ozbiljnije stvari-radi se o klasicnoj provali ako je doslo do otudjenja(citaj kradje tudje pokretne stvari novca ili vrijednosti)-sto spada u krivicno zakonodavstvo a ne gradjansku parnicu.10 000 KM pod cilimom-sala ili mi je osjecaj varljiv.ccccccccc Josipe lopuzo vrati pare.drenmajster wrote:------------------------------------------zonbirile wrote:@drenmajster
Joj sto je gospodja Hadzic naivna osoba-vidi se to i iz ovog novinarskog clancica(clankovitog).Ne pravdam ni Josipa niti njegovu porodicu-mozda je i mutljo nesto kao i svi uostalom ali ova gospodja??????? Brinula se o Ismetu Mehicu i onda joj ostao stan u naslijedje u koji ona nije mogla od sentimenta da ulazi-cccccc dok je Josip Vito Korleone nije na pravdi Boga premunto-cccccccccc.Sto mi je nekako zao naivnih ljudi i zena koji drze po dva tri stana onako a ne mogu ulaziti u njih radi bolnih uspomena na rahmetlije i pokojnike.
o privatnom vlasništvu se ne raspravlja,nego da je pravne države trebala je podići odštetni zahtjev, jer je držala 10.000KM pod čilimom,koje su nestale po provali.
[/quote] 
Jazz_Junkie wrote:Kako i Pejakovic odjednom postade izdajica i olos u ocima postenih patriota.
... i bruku mladih muzičara kvalitetnih, sportista odgojenih u našim klubovima 
koliko vidim slabo ga je ko nazvao izdajicom (a i ako jeste, pa šta, koga briga)...ono što se govori je sljedeće - ko hoće da ide široko mu polje i to je sve...Ghost Snake wrote:Jazz_Junkie wrote:Kako i Pejakovic odjednom postade izdajica i olos u ocima postenih patriota.
Isto kao kad je Kemal Monteno rekao šta misli o svom Sarajevu, naravno da nova tajkunska elita (koja uglavnom nije ni bila u ratu u BiH) odmah proglasi izdajicom.
Čitam tamo busaju se u prsa Danisom, pa i njega bi isto ovako ispratili da koju progovori, a imamo mi novih kvalitetnih doktora nauka
Jadan onaj Džeko slomiše ga novinari, a momak tek prosječan napadač, recimo za Španiju ili Englesku .
Ma nema sila smo, samo idite, ne trebate nam imamo mi Fatmira
Nije ugrozena materijalna egzistencija ni u kom slucaju,ali se njemu apetit malo vise otvorio i ako ne moze po njegovom onda Bosna nije vise kao sto je nekad bilaljubav_aha wrote:citoren,ocevidno nije ugorzena materijalna egzistencija ,st o je drugo u pitanjucitroen wrote:Sta pokusava da promijei,na stranu njegove glumavcke kvalitete ali on eljudske,dali ih poznajes kod njega.Njemu uopste nije ovdje lose,samo stvara takvu sliku a ne prica o kucama na vlašiću,stanovima,touaregu,mercedesu ...ajd molim te,pomozi mu kofere spakovatitherrarrius wrote:Jest cudno, pogotovo kad uzems u obzir cinjenicu da je COVJEK POTPUNO U PRAVU. Razocarao se, i to je logicno, glumac njegovog potencijala sisa veslo u ovoj zemlji pokusavajuci da nesto promijeni.
Znajuci da ce sada krenuti preseravanje oko ''otmice stana'' koju je jedino ''eminentna ''slobodna bosna'' opisala, distanciram se i ostavljam je ''spiterima''.
Rock on pljuc, pljuc...
prica o ugrozenosti jedino pije vode ovdje i preko toga pokusava da ostvari neke ciljeve. U kontekstu odlaska iz Sarajeva *eboga ti.drenmajster wrote:Kakve to veze ima sa Josipom-koliko znam bio je u Sarajevu citavo ovo vrijeme-ne kontam konekciju ?????Drvosjeca iz Dejcica wrote:A šta je danas normalno ili biti normalan? Ja poznajem jednu osobu, koja naravno nije ni blizu poznata i popularna kao Pejaković, koja je iz SA odlazila tri puta. Prvi put to je bilo 98' godine, a priča je bila u stilu da kao Hrvat u SA ne može ostvariti svoja elementarna prava. Kada se vratio za nepune dvije godine priča mu je bila totalno ljigava, kao Hrvatska ne valja, Hrvati kao narod ne valjaju, nisu mu ništa pomogli, gledali ga samo kao Bosanca (a kako bi drugačije), Sarajevo je zakon, jesam bio lud...itd. Za par godina opet je otišao i vratio se za par mjeseci, da bi konačno po treći put našao sreću negdje u Osijeku. Nisam siguran da se neće vratiti opet, zadnji put kada sam ga vidio bilo je degutantno kolilo naglašava poštapalice, "ba", š'a ima i slično. Valjda to prolazi u Osijeku, ko će ga znati.zonbirile wrote:a ko normalan ne bi otišao?
Što si ti naivan, nije zavjera, samo iznosim činjenice.drenmajster wrote:Sumnjivo-treba reagovati odmah-angazovati obavjestajne servise-Anto I Josip zajedno u Sarajevu-mora da je neka zavjera garantDrvosjeca iz Dejcica wrote:Sitno-minderaški interesi.Adriatic wrote:Volio bih da mi neko objasni šta je ovaj Pejaković radio na dženazi Taiba Torlakovića?
Mešetari i lobira da se resursi ove države za sitnu lovu i namještenim tenderima dodijele na koncesiju stranim firmama koje zastupa Marković. (Posao sa hidro centralama.) Moram naglasiti da je uloga Markovića ovdje transparentna za razliku od Pejakovića.Adriatic wrote:I zašto se non stop voza u svom džipu sa Antom Markovićem, bivšim premijerom bivše zemlje?
