Jos samo jedan dan....

[Šeherzada]

Vratila bih moju drugaricu,na onaj dan ,zadnji dan kada sam je vidjela.....Bila je tako sretna sto odlazi u "Holandiju"da radi,i da se vrijeme vrati vjerovatno joj nebih rekla da ce raditi ono sto sam i rekla jer nije znala jezik a odlazila je na crno.Vjerovatno bih je sprijecila da ode,vjerovatno bih uradila nesto sto tada nisam jer sam bila sokirana njenim postupkom.....Otisla je....Prije 5 godina.Za tih 5 godina nazvala me 2-3 puta i poslala jedno pismo.U Holandiju ni privirila nije,odvezena je u Spaniju.Odatle je "spasio"neki covjek koji je preveo u Njemacku gdje mu je rodila 4 djece,i nakon tog cetvrtog ubio je sa 4 metka......
Sjecam se kada je zadnji put zvala da je njena zelja bila da dodje.Da,dosla je,ali dosla da bi je ukopali ovdje!
Ela,bilo gdje da si znaj da cu te uvjek pamtiti.Uvjek si mi bila najbolja drugarica.Zao mi je sto si otisla jer mi sada nemozes biti kuma kako sam uvjek planirala.....Znam da me cujes....Zato ti saljem ovu pjesmu.Sam Bog zna koliko sam puta uz nju plakala.....

Nema vise druga mog,moga druga jedinog,nema vise uzeo ga Bog.
Nikad vise ja i ti necemo se opiti,lijepe zene kuci voditi.
Pita vazduh jesenji,pita vjetar sjeverni,pitaju me druze gdje si ti
tu je ja ih lazem znam,nema mome drugu kraj
ova pjesma moj je oprostaj!
S kim da tugu podjelim gdje si druze i sa kim kum da budes kad se ozenim
Neki glas mi govori novog druga imas ti al' za mene ti si poslednji
Ova pesma nije hit,ova pesma moj je krik ja ti njome dizem spomenik
Jer sve na tebe seca sad casa piva, Novi Sad mrzim ono ako umrem mlad

[Latina]

nema vise tvoje kafane...nema vise izboranih starih cika, penzionera, s kojima si pio kafu, ponekad koju ljutu, prisjecao se starih dana, diskutovao o onim koji dolaze, sakriven u velikom oblaku dima...nema vise ni onog, onakvog parka u koji sam te redovno, neumorno vukla, neiscrpnim entuzijazmom djeteta uvijek trazila samo jos koji minut na klackalici ili samo jos jedan let niz tobogan...ali magare je tu...vjerno i postojano ceka...na mene i tebe...na jednu drugaciju, odraslu neodsetanu setnju...sada sam "velika", ne treba mi vise tvoja ruka, tvoja snaga da dokucim taj svijet koji se vidi samo sa ledja tog magareta...ali bez obzira koliko novih dana me udalji od tih momenata djetinjstva jos uvijek se ponekad u meni probudi zelja za dodirom te ruke, za osjecajem sigurnosti, zasticenosti, povjerenja koji je budila...ti i ja....opet....pa makar samo jedan dan...da te pogledam i pregledam pazljivije...da umjesto samo na fotografijama u tvom licu pronadjem, prepoznam djelice sebe...naglasene obrve, moje drago lijevo uho malo klempavo, jos draze mi zbog te svoje nesavrsenosti i jos jedne samo rijetkima primjetne niti koja me veze s tobom...
voljela bih nesto prosto, obicno - prosetati zajedno s tobom ulicama naseg grada...ponovo nauciti zvuk tvog glasa...s ponosom ti pokazati jedva vidljive tragove oziljka koji je na mojoj ruci nekad davno mojim nestaslukom ostavila tvoja cigareta...promatrati te dok dimis sa zadovoljstvom...uz dozu stida i ushicenja ukrasti ti jedan dim, uz ono obavezno "nemoj reci mami"...znajuci da smo upravo sagradili jos jednu u nepreglednom nizu nasih tajni...znam da bih izgarala od zelje da ti postavim milion pitanja, i silna zelja bi se pretvorila u sutnju i grabljenje...grabljenje momenata...onda bih se sjetila da ti kazem da si me ti prvi znao, da si ti prvi vidio osobu koja sanja u meni, da bez obzira sto knjige koje si mi ostavio nisu zavrsile u mojim rukama, otkrila sam ih, sama...i najvise se gubila u onim autorima koje si mi ti naslutio...meni nesudjene crvene korice Dostojevskog, Tolstoja, Selimovica su zauvijek ostale u meni...i opet bi se u meni probudila zelja da saznam, da otkrivam, sta sanjas, sta zelis, sta te raduje, sta te rastuzuje, za cim zalis...ali bih sutila...i pustila te da pricas o svemu, i nicemu, o cemu god zelis, jer je sve jednako vazno i nevazno, i ionako nema veze, nesto je vise od nista...mozda, mozda bih te upitala samo jedno...da mi otkrijes nesto, neki djelic sebe, bilo koji, koji niko drugi ne zna...i znam da bi mi se smijao, isto kao nekad, mojoj sasavosti, mojim nepresusnim pitanjima, mojoj radoznalosti...
i ne bi bilo vazni ni sutra, ni juce, i bilo bi danas, i sad...i znala bih da znas zbir dana u kojima si mi nedostajao....i znala bih da znas koliko puta sam pozeljela da si tu, da mi pridrzis ruku, das savijet, da me okrenes u pravcu najboljem za mene...i znala bih da znas da te i danas volim jednako kao i tad kad si mi bio najdrazi drug za sve nestasluke....i znala bih da znas da si u meni sve dok disem....

Ostavila si me bez rijeci @anais. Prelijepo.

[Latina]

S kim biste pozeljeli taj poklonjeni dan?

.

..

...

Sve je onako kako treba biti.

[tamara*]

Moćna tema...

[Mr.Lee]

Sav sam se najezio.

"Nazdravite drugovi, otišla je voljena u zagrljaj drugog..."

[kikivandersaar]

Bi nekada davno jedan dobar prijatelj, i nazalost, dize ruku na sebe samog ...

I sada se pitam, nakon svega, da sam malo vise paznje posvetio njemu (kako krenusmo na fax svak se o sebi zabavio) tko zna, mozda bi i primijetio nesto, mozda bi skontao da nesto ne stima... Mozda bi ga svojom pricom, mozda, i skrenuo sa naume koju je eto, *ebi ga, ipak uradio... Ni danas mi nije jasno, zasto, i ne shvatljivo mi sve... da mogu vratiti dan, vratio bih se tamo...

Sto se tice ljubavi ima i toga, ali nista nije ni blizu ovoga...