Jesmo li previse neprijateljski raspolozeni i negativni?

[sarajevonekad]

Jutro je. Pocinje novi dan. Za one koji imaju srecu da rade, to jutro je daleko vedrije od jutara onih koji nisu bili te srece da nadju posao, a i dalje odbijaju da se kontaminiraju , tj. da posegnu za stelama, kovertama ili ulizivanjem.

U svakom slucaju, i jedni i drugi ( a bogami i treci i cetvrti) garantujem ne bi drage volje da im prvi kontakt ( bilo verbalni uzivo bilo putem telefona ili interneta) bude preopterecen prepucavanjima, omalovazavenjm, bahatoscu, arogancijom, ironicnim i cinistickim nipodastavanjem...ukratko negativnim nabojem i neprijateljskim stavom.

Ubijedjen sam da je sasvim zdravo da covjek umjesto toga pozeli jedno normalno jutro, normalan dan, sa sto manje tih negativnih naboja i neprijateljstava i sto vise sto je moguce normalnog komuniciranja.


Ja sam od onih koji su pod snaznim utiskom da je u nasem drustvu u poslijeratnom periodu generalno daleko prisutnija ta tendencija ka negativnom naboju i neprijateljskom stavu nego sto je to u granicam normale za jedno drustvo.

Od pocetka "kraja rata" pa do danas ja samo vidim porast tog negativnog naboja u komuniciranju u nasem drustvu a nikako opadanje, pa bih ovom prilikom pozvao ne samo nas obicne male smrtnike nego i ljude iz struke da mi pomognu da konacno odgonotnem da li je stvarno istina da imamo malo previse negativnog naboja i da smo previse neprijateljski raspolozeni u svakodnevnoj komunikaciji.

U taj paket bih takodjer stavio i one burne reakcije naizgled normalnih ljudi koji planu tek tako,i transformisu se iz Dr. Jakyll-a u Mr.Hyde-a, a sto je najzalosnije cesto usljed verbalnog nesporazuma ili ako mogu reci ponekad i paranoicnog razumijevanja konteksta. I tako ljudi u sekundi postanu smrtni neprijatelji jer su nesto shvatili na svoj nacin, a najgore je kad se tako ponasaju i oni odgovrniji, oni koji odlucuju o nama malim smrtnicima, kad nas "kaznjavaju" svojim neprijateljskim stavom i negativnim nabojem ( i nerijetko verbalnom agresivnoscu).

Jasno je da ce se jedan uposlenik koji nije nikog nikad uvrijedio a nehatom napravio gresku osjecati pogodjenim neprijateljskom reakcijom svog nadredjenog. Isto tako jedan forumas koji nije pomenuo losu rijec, a skinut sa foruma zbog moderatorove slobodne interpretacije onih nedorecenih i sirokih pravila ( ili mozda instrukcija negdje s vrha, ko zna), sigurno ce biti i psihicki pogodjen takvim stavom ( a ako dobije objasnjenje, ono je cesto arogantno i bahato da ce ga/ju povrijediti jos vise).

Kad govorimo o odnosu nadredjenog i podredjenog kod nas su stvari na zalsot jos uvijek jako zaostale, u smislu primitivnog autoritarnog mentaliteta tipa : "Bice onako kako ja (Onaj koji odlucuje) kazem i nema druge!"( preporucujem sljedeci tekst koji se bavi ovom problematikom: "Post-Industrial Society And The Authoritarian Temptation", link: http://www.esiweb.org/index.php?lang=en ... ment_ID=63)

a toga ima nazalost cak i na forumima gdje bi trebalo da "stanuju" mladji članovi našeg društva...

Sa tim smo se pomirili na zalost odavno jer ne postoji zvanicni pravni lijek za te internetske (forumske) nepravde, koliko ja znam, pa smo trenutno na stadiju onog srednjevjekovnog principa: "koga je molit, nije ga kudit", kad je u pitanju odnos nadredjeni-podredjeni na forumima, a na zalost nerijetko i na poslu i svakodnevnici.


O cemu se tu konacno radi?

Je li sav taj negativni naboj u nasem drustvu opcenito posljedica rata, poslijeratni sindrom (popustili nervi)ili smo se malo razmazili pa provodimo nase tamo gdje smijemo, koristeci svaku mogucu priliku da zalijecimo neke svoje komplekse, onako malo "miševski", što bih ja rekao.

ili je toga bilo i ranije ali nsimo toliko obracali paznju na to?



Kolege strucnjaci, doprinesite malo da se konacno malo razbije ovaj tabu dugo stavljan ispod tepiha.

P.S.

Zamolicu sve one koji nemaju kapaciteta kontrolisati svoj nagon da budu "duhoviti", tj. nagon da patroniziraju, omalovazavaju, budu ironicni ili cinicni, ili se na bilo kakv drugi nacin ismijavaju, da se suzdrze ovdje

[DZONPI]

Boga molio samo da mogu da odvrnem cesmu i da vidim kako voda curi,sad imam bukvalno sve spucalo me nesto ko fali mi a vjeruj sam neznam sta ali osjeti se neko nezadovoljstvo.Dakle urodjeno,jer mi smo takav narod.Ovi u dijaspori kukaju da im je dole,ovi u BiH da im je gore,onom da je malo vise para bilo bi pravo,itd, itd.

[ladyblue18]

Ovi u dijaspori kukaju da im je dole,ovi u BiH da im je gore,onom da je malo vise para bilo bi pravo,itd, itd.

Upravo... A niko nista ne radi po pitanju svojih zelja.

[Zlata M.]

To,zapravo,vristi iz ljudi neutazena zedj za onim "necim".
Oni,jako mladi,i ne znaju za cim.Tek podsvjesno osjete da ovo - nije to!
Oni stariji znaju sta je to sto nedostaje,ali su duboko svjesni da to ne mogu vratiti nazad.

Ovaj ovakav svijet nije stvoren za totalnu suprotnost od onoga sto kaze naslov tvoje teme.
Za takvo nesto (biti prijateljski raspolozen i pozitivan) treba imati uslove.
Ponajmanje - one materijalne.

Ali to je vec neka druga prica.

[Zlata M.]

Boga molio samo da mogu da odvrnem cesmu i da vidim kako voda curi,sad imam bukvalno sve spucalo me nesto ko fali mi a vjeruj sam neznam sta ali osjeti se neko nezadovoljstvo.Dakle urodjeno,jer mi smo takav narod.Ovi u dijaspori kukaju da im je dole,ovi u BiH da im je gore,onom da je malo vise para bilo bi pravo,itd, itd.

Nismo samo mi "takav narod".
Stvar ima veze sa duhom vremena i globalni je problem.
Razlike su samo u jeziku.

[Šeha]

Upravo... A niko nista ne radi po pitanju svojih zelja.

Pa nije bas niko... Ali mi koji smo uradili nesto po tom pitanju ne kukamo pa se nas glas ne cuje

[Kuglivoje]

ma jooooook nismo

[1941.]

Svakako. Primjecujem da su nekada uobicajene stvari definitivno iscezle...danas se neko ko recimo pjevusi dok seta ulicom ili se redovno osmjehuje smatra nenormalnim.Ili nije iz Bosne

[senjor]

Kad se smogne snage razumjeti nekoga onda sve negativne stvari gube na tezini.Najlakse je kritikovati... i uvjek onaj koji kritikuje je nesto pametniji i ima kljuc za sve.
Duh naseg naroda jeste zamro,ali ima jos ljudi... dobrih i vedrih.

[ladyblue18]

Upravo... A niko nista ne radi po pitanju svojih zelja.

Pa nije bas niko... Ali mi koji smo uradili nesto po tom pitanju ne kukamo pa se nas glas ne cuje

Ah pa dobro, malo vas je al vas ima...

[sarajevonekad]

Pa ne znam da li su bas ti materijalno-finansijski uslovi jedini i apsolutni razlog da covjek bude manje neprijateljski raspolozen, jer kako bi se onda objasnilo ponasanje svih onih jediniki sa skupim vozilima koji se svakodnevno utrkuju usred titove ulice i prijete da u svakom casu ukopaju jos jednog pjesaka?

Sa vozilima sa kojima se utrkuju ja nisam siguran da imaju lose zivotne uslove.

A da ne govorim o ostalim oblicima razjapurenosti i razuzdanosti djece ciji su roditelji prilicno dobro situirni od poslije rata naovamo ( iako se nastupom i znanjem nikako ne uklapaju u privilegovane pozicije koje imaju), kao i razuzdanosti samih tih situiranijih roditelja.

Tako da nisam bas siguran da je taj materijalno finansijski elemenat odrednica hocemo li biti neprijateljski raspolozeni ili ne.

Polazim od sebe. Ozenjen, Otac i suprug. Samo ja radim. Cesce bolestan nego zdrav ( sto nije ni cudo, jel tako). Ranjen u ratu , jednom laske jednom srednje i nije mi palo na pamet da trazim invalidninu ili stelu za invalidninu, pod opsadom ko i dobar dio nas izgubio i clanove rodbine i prijatelje...sad zivotarim pod opsadom oportunizma i primitivizma....i opet nikad u zivotu nisam nastupo neprijateljski, pa cak ni prema onima koji su zasluzili.

U prilog tome da ne vjerujem da su materijalno-finansijski uslovi automatski kreator neprijateljskog stava i negativnog naboja moram spomenuti i jednog mog prijatelja koji stvarno krpi kraj s krajem a osto je onakav kakv je uvijek bio...nikad nikog uvrijedio a jos manje nazao ucinio..samo suprtono tome...

Normalno to je sve individualno. Neko je "saburli" po prirodi, a neko malo eksplozivniji, ali generalno sam ubijedjen da bi nam svima bilo daleko lakse kad bi se potrudili "dic rucnu" na vrijeme, prije nego zauzmemo neprijateljski stav i negativni naboj, uz koji cesto idu i patonizirajuci stav, arogancija, i sve ono sto moze povrijedit onu drugu stranu, a bez stvarnog razloga...

Mozda je "normalno" je i da smo takvi obzirom na situaciju, u kojoj bi neki drugi narod davno ili prolupo il nasto uradio...mi ne...mi samo "povremeno" eksplodiramo"...pa se onda mirimo...i sve tako....naravno postoje i oni koji nisu osjetili rat na bilo koji nacin a svojprimitivizam pravdaju ratom...steta sto nema neki skenerm pa da se odmah identifikuju, da se vidi jesu li okusili sve nase ovdasnje patnje ili provode svoje pod izgovorom rata...

Svo sto hocu reci je da sam apsolutno ubijedjen da bismo i ovu nasu prelijepu realnost lakse prebrodili ako bismo se potrudili da malo zakocimo, "podignemo rucnu kocnicu", i izbjegnemo da stvorimo ili ucestvujemo u stvaranju tog neprijateljskog i negativnog naboja, koji nam je, po mom iskrenom misljenju, pod ovakvim okolnostima stvarno luksuz i zadnje sto nam treba.


A mozel se ti sta tu uradit sistematski, nesto na masovnom planu , to je izgleda posebna tema...

mozda da malo vise paznje posvetimo tom odgoju nase djece...

da malo medije natjeramo da promovisu malo vise Ljudskosti a manje nas izvjestavaju o neljudskosti jer je vidimo i sami...

ne znam...

To,zapravo,vristi iz ljudi neutazena zedj za onim "necim".
Oni,jako mladi,i ne znaju za cim.Tek podsvjesno osjete da ovo - nije to!
Oni stariji znaju sta je to sto nedostaje,ali su duboko svjesni da to ne mogu vratiti nazad.

Ovaj ovakav svijet nije stvoren za totalnu suprotnost od onoga sto kaze naslov tvoje teme.
Za takvo nesto (biti prijateljski raspolozen i pozitivan) treba imati uslove.
Ponajmanje - one materijalne.

Ali to je vec neka druga prica.