Jer treba...

[FortunaBela]

...do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesmu da nas ne nahrani trulež, da nas ne sahrani plijesan...

Mak Dizdar

Čekali smo dugo
Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo čekali
Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti
Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih
Ima ih koji su i gdje nikada sijani nisu
Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli
Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude
Ima ih što marljivo su djeljali ražanj a zec kao zec
Ima ih koji su voljeli nego išta na visokoj grani
Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali
I gavrani tavni sjeli nam na mozak
A na vrh te patnje nismo ih ni zvali
Opsjednuti vremenom što nasilno u nas uđe
Pamti li iko vrijeme što iznevjerilo nije?
Kroz mreže od buđe davnom obećanju idemo
Što pred nama se krije sve zbiljnije sve luđe
Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrimo
Kroz kupinje crno, kroz drače vremena kroz vražije kroz vraće
Ruke su još tu al još se ne rukovasmo
Od opčinjenosti još se ne izliječišmo
Jer lijeka još ne nađosmo
Osim one stare molitve
Osim one stare kletve
Osim Od Drine do Ukrine i Save od Une i
Sane do Rame i Neretve
Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre
Zapreštaju vam sa vašemim silama,
Nebesnim urilom i rapailom i epimilom pa ne prihodite ka siemu, ka metehu tom silama nečastivim pometenom
Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve
Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za kletvu
Iako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo
Da oblasti se i vlasti vražje oslobodimo
I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečine
Između sokolara i gospara, pokraj zdura i providura
Onkraj agalara
Krčimo kroz grče, kroz sulude grane, kroz dane od lane
Kroz dane od sjutra
Kroz ova nam jutra
Sve kroz žive rane
S golubom u ruci koja nije naša
S gavranom vranim štona tjeme pane
Otkud kaži sada?
Kuda kaži tada?
Kada kaži ikad?
A zec kao zec
Stalno na mjesecu
Ovdje nikad
Opsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njega nismo
Niko
Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije iko?
Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si da si
Još se ne izliječišmo od lijekova mnogih jer
Lijeka još ne nađosmo
Osim ove molitve od čarne čarke od vilne varke
I kletve ove od kletvenika mnogih od klevetnika ubogih
Zapreštaju vam dijavole sa ancilijašom, akomirašom, čemičašom
Da ne prihodite ka metehu, ka siemu
Al šta sam ja?
Glas vapijućeg u pustinji iako
Nisam bio ni drvođelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam bio lopov krst ni krščavao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera u koju ja vjerujem
Ta što nema imena
Ona je u dobrom danu kome kažem
Gdje si da si ako si
Kao što ste već čuli
Tako mu ja
A on nema uha
Pa nehajan kao tisuć i dva gluha
Otsjekli su ga zbog otvorenosti
Prema svim stranama slova
On nema ni glasa da san naš zatalasa
Glas su mu išcčpali u grkljanu na sudu pravde
A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog usuda
I neće dan imati moći sve do jednog dana
Sve do dana kad neće biti ni noći
Za dan taj nek lipte rane vijeka
Nek kipte rijeke srdite ljubavi
Kroz tmuše i tmače neka sve jace moćni mačevi
Neka svi lijepi, neka svi dobri, svi ružni i gubavi
Do mrvice podijele ovo vino, ove hljebove
Kao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove grobove
Jer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesan
Da nas ne nahrani trulež
Da nas ne sahrani plijesan
Ne sudite nas po tom što nam je zamračeno lice
Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice
Kroz pupinje ovo kroz kupinje i ložje
Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno grozje
Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive
Između moje molitve i kletve
Nek dođu one od vesne
Nek priđu te nebesne
Nek slete
Drobne lastavice
I kobne kukavice
Sve stajačice i lutalice
Sve pjevačice i šutalice
Prepelice jarebice i sjenice
Nek se u ruke ove zapletu
Nek se upletu u trepavice
Nek mi u sjećanje uđu
Kroz zjenice
Kroz ovo vito valovito
Kroz ovo vitoVilovito
Jer
Na ovom putu
Sada smo prvi put zastali
Znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči
Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djela uzalud čekali
(Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u izrazu i glasu -
Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba)
Pitao si me brate i pobrate za zbitije
Što kriju ih brotnje Brotnjice
Ja rekoh ti sve što sam o tome znao
A više od toga ako hoceš da saznaš
Ti onda tad
Zapitaj
Ptice

[FortunaBela]

Mak Dizdar

Putevi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni i u jurišu
Pred sobom
Sve čistiš
I ništiš
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nadješ istinski put
Do mene
Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe Oholog i jakog
I preteški
I Dugi)
Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I Oka
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
I roka
Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene
Veoma sigurna i česna
Ona
Što dolazi
S lijeva ili
Zdesna
Zavaravaš se stalno da se do mene treba ići
Smjerovima sličnim
Sa sjevera
Ili juga
Ali to nije sve
Kuga
Oči uvijek pametno mi traži
Ispod ustalasale na vjetru raži
Iz korjena zemlje gdje se zgušla tmina
A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjače
Može
Mora
Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsnice
između svjetila
I
Tmice
Jer najmanje znaš da u svome žicu
Najteža rvanja su
I ratovi praviU samome Biću
Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje između mnogih
Mojih velikih žala
Ti ne znaš s kim imaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi puteva
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene do tebe
Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
(Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namrijela
I Dala)
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene
(Shvatam te: Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan od dalekog jučer
Do dalekog sutra
Misleći o tebi
Ali to nije sve)

[nebi]

Dje me nadje,nataknem te....

"Putevi" je za mene jedna od tri Makove najljepse pjesme.

[FortunaBela]

Koje su to druge dvije....

[pitt]

Gorchin definitivno :D:D

[nebi]

Gorchin definitivno :D:D

....i "Ljeljeni".

[FortunaBela]

Gorchin definitivno :D:D

A smrt dozivah, Noć i dan. Mrava ne zgazih. U vojnike odoh..

[pitt]

GORČIN
Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi

Žih
A smrt dozivah
Noć i dan

Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh

Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine

Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustrijeli strijela
Ne prosiječe
Sablja

Zgiboh od boli
Nepreboli

Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje

Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju


Uvijek se rastuzim nakon nje

[FortunaBela]

OČI NJENE

U proljeće oči su tvoje bol proljeća
Procvalo stablo procvala grana jorgovana

Oči su tvoje u pozno ljeto sušte boje sklada
Boje i igra Igra i sudba
Sudba zaljubljenih
Kaskada

One se u jesen konačno sklope konačno predaju
Već zrelinom zlatne žetvom podatne
Al' i kad ispijene zaspu zaspat mi ne daju
Sjaj potoniji hoće da potone
U potonjem sjaju

U zaboravu jastuka bijelih u snjegovima se bude
I počne opet da lude i začnu da sude
Sijevajuć blijeskom slatkog noža
Treskom drage munje
One su teški upitnici tada

I jos teže sumnje

Oči su velike nekad široke od straha
One su ponekad odsutno umorne mrtve
Od dugog gledanja
Nevidljivog
Praha

O očima tvojim ja ne znam ti eto ništa reći

Ako ti na kraju ovo o očima ipak kažem:

U njima katkad vidim radost
Zbog koje i ja radostan skačem
U njima tugu pokatkad vidim
Zbog koje i sam plačem

Ako ti tako na kraju kažem
Možda ćeš s podsmijehom kao što znaš reći:
Gledaj me gledaj pravo u oči
Da bolje ti

Lažem

[FortunaBela]

ZIDOVI

Ne smijemmo se odavno
Smijeh je objesen visoko
Duboko zakopan

Zbog zidova

Ne placemo jablane ne slusamo
U ovoj umornoj zvijezdi
U trajanju sudbonosnom

Radi zidova

Dosli smo ovdje u gorku mada plavo
Ovdje gdje je sve u sirinama u naslagama ravnoredno
Gdje nebo je gdje more u istoj plohi ogledala
Ovdje gdje vjetar je rasporedjen drevno
Tu koje smo iz daleko snili
U ovo pticama vezano Ribama
Znacima pravednim izmedju
Tu ni gore ni dolje
Gdje trebovanje trebalo ne bi
Jer tu se u otvorenom nema sta
Da otvara

Ovdje gdje nema zidova
Rekao sam
tako
Al' vise se ne nadam

Jer
To su one strijele u tobolcima
Zastave one na jarbolima

Ne mogu zato da zaustavim
Ove grceve u prstima


Nisu zidovi samo
U vertikalima

[Biblbroks]

Modra Rijeka

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

[black]

DAZD


Trebalo bi opet nauciti
da slušamo kako dazd pada pada

Trebalo bi se odkameniti
i poci bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaci
izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja
zagrliti panicne makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti
i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvijestiti se
u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi nacas stati
sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konacno sastati
sa vec davno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkameniti
i proci bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjeti
i svu noc bdjeti slusajuc kako dazd pravedni pada pada pada

[FortunaBela]

Loza i njene rozge


Ovdje je prisutan onaj
Koji po vjernom očitovanju reče
Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar
I vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja ću odsjeći
Al onu koja rađa da polje bude bolje
Da slađi dar i plod veći
Čistim


Vi već ste čisti slovom istim koje vam glagoljah
Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama
Budite tako u meni a ja ću svakako u vama
Kao u onim Što sam od iskoni koje voljah
Az esam loza
A vi ste
Grozje


Ovdje je prisutan onaj
Što spreman je uvjek na rijeć i na djelo
Gdje rijeć je od prijeka lijeka
A djelo kao vrelo
Gvozje
On čeka me od vijeka
On čeka i vidim ga zacijelo
I silazim k njemu
Kroz to bijelo
Lozje

[FortunaBela]

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premostiš ?

[black]

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom slozi

Otrgnut od neba zudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?

[FortunaBela]

KRUG
U ovom hodu pod zvijzdama hladnim prolaznici smo trajni
na pohodu zvijezdi svojoj Al samo si ti ona koja jezdi
na mom nebu Cas vecernjaca sjajna sto obecava zoru
cas zornjaca umorna sto nudi buduci vece
Kad stanes da odahnes i zemlja staje
samo mirisno bilje otrovno i slatko i kovilje i smilje
udise tvoj dah i ne prestaje za ljepotu otetu
bez krika i rana volsebno da baje da raste kad se predaje
U sumnji toj priklona pravog znam da nisam sam
nadajuc dlane i suncu i munji
al' smiju se sebi svi oni sto kriju
da vole kad love pregrst cvijeca plavog
te izvjesna je od pitanja mnogih neizvjesnost samo
Ovamo tu rijeku sto zaprepastila si juce svojim bijelom tijelom
i na plac potonji na tu kajnu jeku kazala si srca laka
i jaka neka vode teku neka samo teku neka
mjesto da se vratis i da platis tajnu
U sobu sto posivjela je beznadno u preranoj dobi
usla si danas i gle kobi njine sve stvari ozivjela
zaboravljeno ogledalo je palo i odmah se dalo
probudjene stvari sad pamte te i zbog tebe pate
Tamo si i tu Posijana Ko u drevnoj bajci
iz luzine mrtve svoju pticu stvaras a viteza zivog u stamen kam pretvaras
pa cemu onda ja da se nadam sto rekli bi pjesnici i davni i slavni
valja da sutim i da se ne jadam i suteci tako
u ljubavi vjecnoj i vjecno da stradam
Da kleknem necu Da reknem zbogom poslovno i jasno
bilo bi i uzaludno i kasno
jer desilo bi se meni ko vjerniku svakom sa njegovim bogom
tebe da nasao bih gdje krocio god nogom
u svakoj travci u svakoj javci u svakoj varci
Srediste si strasno sto sirok krug oko sebe stvara
ja trunka sam nemocna sto bijegom svakim sve dublje taj krug otvara

[FortunaBela]

POruka

Doći ćeš jednog dana načelu oklopnika sa sjevera
i sušiti do temalja moj grad
Blažen u sebi
Veleći

Uništn je on sad
I uništena je
Nevjera
Njegova
Vjera

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako
Ponovo koračam
Tih po gradu
Opet tu
Želeći

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada
Moje želište sažeći
Do samog dna
I pada

I reći ćeš onda svoje tamne riječi
Sada je ovo gnijezdo već gotovo
Crknut će taj pas pseći
Od samih
Jada

A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti
Pa kao mudar badac sa istoka
Što drugom brani da bdije i snije
Sasut ćeš
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je piti
I smijat ćeš se vas opijen
Kako me više neće
Biti

Ti ništa ne znap o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu iz kojeg ja pijem

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći
Pod nogama ubogim da
Bude manje hlada
I ponor veći

I više glada da ima
U staništima

A ja ću ti ovako iz daljine
Svoju prastaru
Istinu Izreći

Ti ne znaš ništa o znacima binograda
Niti vinogradara
Njegovoog

Ti znaš vrijednosta takvog dara
Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji
Veoma je kratko
Ali opako

Ništeći njegove prave pojave
Utvrđuješ ti
Upravo tako
Njegove
Java
I
Njegove
Sne

Oružanik si najzad najstrožiji
I istražnik božiji
Do očaja
Bijesan

Od borbe
Zažive
I mrtve Robe
Zapalit ćeš me znam na kraju priče

Zapalit češ me znam
Na tvojoj presvetoj
I svetoj lomači
Koja u tebi
Eto već niče

A ja se na tome tvome strasnom
I strašnom
stratištu neću
Niti pomaći

i biću vjeruj kao stranac kamen
Dok posao svoj ne svršiš
I ne svršiš
tovj plamen

Taj kraj takav slavit će
tvoj trikrati
amin

Na mom mjestu
ležati će pepeo
za kojim će se otimati žene

Ali ostat će zato poslije mene
na prvoj kamenoj gromači
iz nekih dobrih i bolnih ruka
procvala cvijtna poruka

Kadd učini ti se da cilj tvojaje
svrsi tvojoj najbliža
znaj da jest
I tijelo to njegovo bilo samo

Čista njegova hiža
Ti tijelo dakle njegovo tek uze
a tijelo to bijahu za njega
zatvor njegov i njegova suza

Ne rekoh li ti već jednom
da o meni zaista ne znaš ništa
da ne znaš ništa o mom luku i strijeli
da ne znaš o mom štitu i maču
Da pojma nemaš o tim
ljutim oružjima
da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
niki kakav on žarki plamen u sebi ima

Čekam te jer te znam
da žeš opet jednog dana
zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na kri
u na oštrici mača
Pijan od pojanja proklestva i dima tamjana

Pa dođi
Naviko sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
što stiću iz daleka

Kao na goleme ledine i strašne vode
što donosi is sve jače
ova noćna rijeka
Tmača....

[FortunaBela]

Suocenje


Vjetar u borju crnom kisa u mramorju
Usudna smjena godisnjih doba od bonog
proljeca do proljeca bonog
Kroz dane kroz godine kroz stoljeca
bodimo za suncem visokim kroz kamenje i
Sume ledenog gorja onog
S morom u grudima sa zorom u zjenama
srljmo slanom gorkomodrom morju
A zamke zamamne u znacima neba u
toploj mahovini tla u zutom zisku hljeba
Imenujemo tako stvari oko nas da nam
zasvjedoce korake na rubu ove ostre jave
Na povjerenje toplo one ostaju nijeme na
zdusno one se ravnodusno objave
Imenujemo pitomo bilje zarke ptice pitamo
zovemo davne zvijeri
I u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice
zagledamo ljude
Predjele beskonacnog obzorja molimo da se
iz hladnog bescutja probude
Ronimo tajno tamnom maticom dana od
juce
Omamljeni neizvjesnoscu kraticom po dnevu
ovom skitamo
Pitamo mudrace nesigurno o tome sta s
jutra bice
Zovemo tako izmedju oblaka na sve strane
svoje pravo bice
A samo u snu znamo ono zlatno lisce
Trazimo vrijeme a ono za nas kao da i ne
zna
Vrijeme sto ni sebe ne primjecuje u grotlu
bezdna
U ovom tijestu glasova opet sutnja svakako
caruje svijetom
Pa hajde da se s tim cvijetom sutnje
uputimo
U slutnji jednoj na iskonsku sutnju da i mi
zasutimo
Skrhani konacno slomljeni na svojoj zelenoj
grani
U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj
udomljeni
Da uputimo se strasno u zagrljaj sa svojim
slatkim jadom
Kad sastati se nikad necemo sa nade svoje
svojim gradom
Da vise nikakav glas se ini u tisini
iskonskoj ne cuje
Samo ono zvono tisine nek se vine u meni


Cisto od vatre stare tesko od novog smisla
Ko vjetar kroz borja crna umorna
Ko kisa kroz mramorja smrti pokisla
Kroz nebo tek pred nama otvoreno
Do zvijezda neka
Odjekuje

[water]

Ja sam na poslu: Hajde postavi moje dvije omiljene:

Plivacica i Kako si lijep... (uh j..zaboravio sam naslov) ..kao svako dijete kad se rodi