Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
mamica 31 wrote:kisovita nedjelja, pa me krenulo ovo forumanje Jos mi mama rece da je danas u SA prevruceeeeee
interesuje me da li vas ikad spuca nostalgija za BiH? Evo mene poslije dvije i kusur godine, spucala blaga nostalgija. Ustvari, vise mi nedostaje blizina nekih dragih ljudi, nego zgrade i ostalo.
Do sada to nisam ovako osjecala, ali evo bas ja i muz kontamo kako smo ustvari ovdje sami bez ikoga svoga.
Ima li vas jos u takvoj situaciji???
Medjutim, kad sve polozimo na spisak i podvucemo, ispadne da je najbolje ostat tu gdje jesmo. Bar imamo od cega zivjet. Dole, nema sanse da bismo u skorije vrijeme bili koliko toliko materijalno obezbjedjeni.
dvije i kusur godine...
sta bi tek mene trebalo spucati... 14 i kusur godina zivim u holandiji... jednom sam bio u bosni i to ove godine u septembru....
sto bolan Salko? Pa nije Holandija Bogu iza tregera
Neko je pitao kakvim se mi to poslom bavimo pa mozemo cesto ici u BiH...
Muz ima takav posao da moze odradit nekoliko dana po 12 sati, pa onda ima vise slobodnih dana. ja sam na porodiljnom
ma nije bogu iza tregera nego nisam imo kod koga otici... sad kad majka zivi u zenici...idem kod majke u zenicu...
i navijam za CELIK!!!!!
Devet sati autom do Bosne, pa ja toliko vozim do posla svaki dan . Ma sve dok ne odes na neki drugi kontinent i nisi neka dijaspora. Europa , pa to ti je sve Bosna . Sjednes u avion i za dva sata si na Butmiru ma gdje da si u Europi. Glede nostaligije je prvih pet godina nisam niti pomislio ne Bosnu , bilo se mlado i imalo se pametnjih stvari za razmisljanje . E sada poslije 11 godine covjeka ponekad spuca nostaligija. Najbolji ljek za nostalgiju je da svratis do BIH na par sedmice i vidis sav taj primitivizam ( bez uvrede molim jer ovo je cinjenica) odmah te prode svaka nostalgija.
Jimmy_The_Saint wrote:Kad zaspim, ubi me nostalgija za rahmetli zavičajem.... Kad sam budan, često. ali baš često me spuca nostalgija za Parizom
A vi kontate, meni je lahko, ja sam u SA kantonu... Eh, čudan je insan, crk'o bi da ne umre
stvarno sam cijelo vrijeme konto da je tebi lako...
sve kontam toplina rodnog zavicaja te grije...
Ti šuti i slikaj žene, je'š čuo. Nisi nikad sanj'o da na koljenima pužeš do džamije sravnjene sa zemljom i učiš, učiš a dova se ne prima, nisi nikad sanj'o da letiš nad ulicama još toplim od tvoga koraka, da se utapaš u rijeci svoga djetinjstva i da te niko, baš niko ne čuje i ne vidi, nisi sanj'o ljude u crnim uniformama koji šutaju lutke iz polomljenih izloga, kako ti ispaljuju hitac u stomak, nisi se probudio ne znajući gdje si, znajući ko si, nisi u utrobi broda sanj'o svoje mrtve, grlio ih i razgovar'o s njima, nisi. Idi, velim, i slikaj žene, digitala je čudo, mladi čovječe.
whow wrote:Devet sati autom do Bosne, pa ja toliko vozim do posla svaki dan . Ma sve dok ne odes na neki drugi kontinent i nisi neka dijaspora. Europa , pa to ti je sve Bosna . Sjednes u avion i za dva sata si na Butmiru ma gdje da si u Europi. Glede nostaligije je prvih pet godina nisam niti pomislio ne Bosnu , bilo se mlado i imalo se pametnjih stvari za razmisljanje . E sada poslije 11 godine covjeka ponekad spuca nostaligija. Najbolji ljek za nostalgiju je da svratis do BIH na par sedmice i vidis sav taj primitivizam ( bez uvrede molim jer ovo je cinjenica) odmah te prode svaka nostalgija.
E nemoj tako, cuj primitivizam, ima samo kod nas a svi drugi su sa diplomama...(znam da sam subjektivan ali brate ne dam na nase, pa taman i kad znam kakvi smo).
Vjeruj mi da su i zapadnjaci velika i nepismena govna ali ljudi imaju sistem, koji im ne dâ da se pokazu u pravom ljujdskom (tj. idiotskom)obliku.
Niti smo siromasniji (mislim na resurse, sto ljudske sto prirodne), niti nesposobniji od drugih, jebu nas samo ta tri prokleta naroda, koja se nikad nece sloziti da im bude normalno...
Svakim danom se sve manje osjecam dobrodoslim, za mene vise-manje pamtim i gore, sta sa mojom djecom? Ima li smisla potrositi zivot u ovakvoj drzavi?
whow wrote:Devet sati autom do Bosne, pa ja toliko vozim do posla svaki dan . Ma sve dok ne odes na neki drugi kontinent i nisi neka dijaspora. Europa , pa to ti je sve Bosna . Sjednes u avion i za dva sata si na Butmiru ma gdje da si u Europi. Glede nostaligije je prvih pet godina nisam niti pomislio ne Bosnu , bilo se mlado i imalo se pametnjih stvari za razmisljanje . E sada poslije 11 godine covjeka ponekad spuca nostaligija. Najbolji ljek za nostalgiju je da svratis do BIH na par sedmice i vidis sav taj primitivizam ( bez uvrede molim jer ovo je cinjenica) odmah te prode svaka nostalgija.
E nemoj tako, cuj primitivizam, ima samo kod nas a svi drugi su sa diplomama...(znam da sam subjektivan ali brate ne dam na nase, pa taman i kad znam kakvi smo).
Vjeruj mi da su i zapadnjaci velika i nepismena govna ali ljudi imaju sistem, koji im ne dâ da se pokazu u pravom ljujdskom (tj. idiotskom)obliku.
Niti smo siromasniji (mislim na resurse, sto ljudske sto prirodne), niti nesposobniji od drugih, jebu nas samo ta tri prokleta naroda, koja se nikad nece sloziti da im bude normalno...
Svakim danom se sve manje osjecam dobrodoslim, za mene vise-manje pamtim i gore, sta sa mojom djecom? Ima li smisla potrositi zivot u ovakvoj drzavi?
Pogledaj malo TV i novine, Afganistan, Latinska Amerika, Afrika kompletna... Pa i tamo ljudi žive
whow wrote:Devet sati autom do Bosne, pa ja toliko vozim do posla svaki dan . Ma sve dok ne odes na neki drugi kontinent i nisi neka dijaspora. Europa , pa to ti je sve Bosna . Sjednes u avion i za dva sata si na Butmiru ma gdje da si u Europi. Glede nostaligije je prvih pet godina nisam niti pomislio ne Bosnu , bilo se mlado i imalo se pametnjih stvari za razmisljanje . E sada poslije 11 godine covjeka ponekad spuca nostaligija. Najbolji ljek za nostalgiju je da svratis do BIH na par sedmice i vidis sav taj primitivizam ( bez uvrede molim jer ovo je cinjenica) odmah te prode svaka nostalgija.
E nemoj tako, cuj primitivizam, ima samo kod nas a svi drugi su sa diplomama...(znam da sam subjektivan ali brate ne dam na nase, pa taman i kad znam kakvi smo).
Vjeruj mi da su i zapadnjaci velika i nepismena govna ali ljudi imaju sistem, koji im ne dâ da se pokazu u pravom ljujdskom (tj. idiotskom)obliku.
Niti smo siromasniji (mislim na resurse, sto ljudske sto prirodne), niti nesposobniji od drugih, jebu nas samo ta tri prokleta naroda, koja se nikad nece sloziti da im bude normalno...
Svakim danom se sve manje osjecam dobrodoslim, za mene vise-manje pamtim i gore, sta sa mojom djecom? Ima li smisla potrositi zivot u ovakvoj drzavi?
Pogledaj malo TV i novine, Afganistan, Latinska Amerika, Afrika kompletna... Pa i tamo ljudi žive
Htio sam reci da ne mogu vise (i dosadilo mi je brate) bjezati i pocinjati od nule.
Radne kolege (Danci), ili me vrlo hladno ignorisu (vecina), ili se slomise pretjeranom ljubaznoscu (dokazujuci sami sebi da im ne smeta moje muslimansko ime). Sad je malo popustilo ali na momente, prava 1991....
Iskreno se brinem za buducnost (iskustvo me je naucilo da nijedna paranoja, nije bezveze.....nazalost).
Jimmy_The_Saint wrote:
Ti šuti i slikaj žene, je'š čuo. Nisi nikad sanj'o da na koljenima pužeš do džamije sravnjene sa zemljom i učiš, učiš a dova se ne prima, nisi nikad sanj'o da letiš nad ulicama još toplim od tvoga koraka, da se utapaš u rijeci svoga djetinjstva i da te niko, baš niko ne čuje i ne vidi, nisi sanj'o ljude u crnim uniformama koji šutaju lutke iz polomljenih izloga, kako ti ispaljuju hitac u stomak, nisi se probudio ne znajući gdje si, znajući ko si, nisi u utrobi broda sanj'o svoje mrtve, grlio ih i razgovar'o s njima, nisi. Idi, velim, i slikaj žene, digitala je čudo, mladi čovječe.
ja sam prove 10 god u usa i vratio sam se zbog te nostalgije.
volim bosnu a i hercegovinu i boli me da vidim sta se radi od nase drzave, ali u nekom skorom vremenu, ja se nadam, mi cemo napravit neke neophodne korake ka uspjesnoj bih.
neko je na ovom forumu rekao da ljudi zive i u gorim uslovima. mi smo u svakom pogledu u boljoj poziciji i imamo veci potencijal nego ijedna od spomenutih lokacija, latinska amerika, itd.
ovdje sam 5 mjeseci i za sada sve ide dobro ali ima i nostalgije za usa
nostalgija ce postojati ma gdje god bili i sta god radili, za nekim proslim vremenima, za boljim stvarima, ali promjena je neminovna, nazalost.
cao gus. vidjela sam tvoj post pa da te upitam. ja sam jos uvijek u chicago, usa i razmisljam o povratku. da li sam naivna ili neizljeciva ne znam. imam osjecaj gdje god da covjek sada se vrati on/a je dosljak. ja sam rodom iz manjeg grada i vjerovatno bi mislila na sarajevo ili banja luku. reci mi kao povratnik sta ti najvise smeta: mentalitet (promijeni se covjek), pare, nedostatak prijatelja (sve moje face su kuda koji mili moji, udati, ozenjeni etc.)...a stvore se i prijatelji ovdje.
ali opet covjek razmislja bosna treba talenat, ljude...imam osjecaj covjek, barem mi sa strane mozemo dosta doprinjeti vise nego u nekoj razvijenoj zemlji. ja sam izbjegla rat..i kao mnogi da li smo na neki nacin bili postedjeni da bi pokusali doprineti boljoj bosni sa vise tolerancije.
ok ja raspalila ko filozof..
poz
gus wrote:ja sam prove 10 god u usa i vratio sam se zbog te nostalgije.
volim bosnu a i hercegovinu i boli me da vidim sta se radi od nase drzave, ali u nekom skorom vremenu, ja se nadam, mi cemo napravit neke neophodne korake ka uspjesnoj bih.
neko je na ovom forumu rekao da ljudi zive i u gorim uslovima. mi smo u svakom pogledu u boljoj poziciji i imamo veci potencijal nego ijedna od spomenutih lokacija, latinska amerika, itd.
ovdje sam 5 mjeseci i za sada sve ide dobro ali ima i nostalgije za usa
nostalgija ce postojati ma gdje god bili i sta god radili, za nekim proslim vremenima, za boljim stvarima, ali promjena je neminovna, nazalost.
U posljednje se vrijeme polako vraca u moj zivot, a nije me ni pitala zelim li ja to. Zaokuplja mi misli, tjera me da razmisljam o njoj, da ponovno osjetim onu davno zaboravljenu srecu koju sam nekada osjecala pri pomisli na nju.
Znam da to nije vise ona koja je nekada bila, znam da je zivot promijenio i nju i mene, ali zaboravljeni ili mozda potisnuti osjecaji se vracaju.
Meni naviklu na more jer cijeli zivot zivim tu nadomak njega polako se vracaju uspomene na nju i prvi snijeg ( moje je cudenje bilo neopisivo), ono nevino drzanje za ruke i prvi poljubac.
Vraca mi se ona i donosi sjecanje na prve suze i prvi, najbolniji rastanak, jer ostali su bili ispunjeni vjerovanjem da je ne napustam zauvijek. Sada mi se cini da sam je upravo zbog tih rastanaka voljela na neki poseban, meni tada nedokuciv nacin.
One najbolje godine moje mladosti prolazile su u tim mojim ponekad suvise kratkim ali do bola predivnim zajednickim danima ( ponekad su to znali biti i mjeseci ), a onda odjednom, ni neznajuci kako, ni neznajuci zasto rastanak se pretvorio u zbogom.
Iznenada kao sto me je napustila ( za rastanak je uvijek netko drugi kriv, pa tako i ja ovdije krivim nju iako znam da sam ja jedini krivac), pokucala je ovaj put nekom tudom rukom, nekim tudim mislima, nadama, razocarenjima i radostima na moja vrata ( mislim na vrata mog srca ), i onako njezno, onako veselo, otvorenog srca kako je to uvijek samo ona znala rekla mi je da mi oprosta sve (oduvijek je znala prastati ) i da me jos uvijek ceka.
I sada poput vojnika krizam dane, nestrpljivo ocekujuci proljece. Postoji li bolje godisnje doba da joj se vratim, da njezin dah ispuni moj dah, da me njezine ruke privinu njezno kao nekada i da mi isprica sve svoje price. Znam da su mnoge bolne, znam da se jos uvijek oporavlja od njih ali ja vjerujem u nju (kazu mi da joj neki ne vjeruju vise i to me tako boli). Vjerujem joj kao sto je ona vjerovala meni iako to mozda nisam zasluzila.
A kad se opet sretnemo reci cu joj da je jos uvijek volim, onako njezno i nevino kao nekada i da sada znam da zbogom ne postoji.
Cekaj me Bosno i ja cu sigurno doci.
evo mali63 da i ja dodam ovo..ne svojim rijecima, al' kud ces bolje od mese
malo je poduze...
Kao poznavatelj ljudske duše i majstor ljudske
psihologije Selimovic je dao najbolji opis ,za njega
veoma važnoj duši , BOSNI.Za nju on ce reci :
'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna
mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje
i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje ?ovjek fizi?ki
živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo
neobjašnjiva veza izmedju nas i zavicaja ,vec i
koloplet naslijedja ,istorije ,cjelokupnog životnog
iskustva mog i tudjeg ,dalekog ,koje je postalo moje
.Vidjena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška
,vi?ena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je
ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko
je ko bolnije i dramati?nije odre?en istorijom kao
Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim
ljudima!Osjecanje vlastite neodre?enosti ,tu?e krivice
,teške istorije ,neizvjesne budu?nosti ,straha od
promjene ,želje za dobrotom i humanoš?u koja bi se
odnosila na sve ljude bez ikakvih ograni?enja i ?estih
razo?arenja koja su ra?ala mržnju .To su veoma
složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po
prvim vi?enju i po spoljašnjim utiscima .''
''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih
nesre?a ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala
sre?u da je mo?ni susjedi ostave na miru .Od dalekih
bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice
Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali
pape ,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek
vra?ali svome prkosu .Turska okupacija je jednim
oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni koji su
prešli u tu?u vjeru ,ostali su Bosanci ,cudan soj
ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije
više bio što su njegova druga bra?a,mada su im isti
obicaji ,na?in života ,jezik ,ljubav prema zavi?aju
.Tako ostaju sami .Mislim da nikad ni jedna grupa
ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su
bosanski Muslimani .Nije mnogo pomagalo ni to što je
Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena
,prakti?ki bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s
ure?enim urbanim životom ,sa dosta vjerske
tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je
o?ita .Nisu prišli tu?inu a odvojili su se od svojih
.Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda
.To je tragican bezizlaz .U zatvorenim zajednicama
koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila
muslimanska .Od kuce i porodice stvoren je kult ,i sav
neistrošen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj
na?in stvorila intezivna intimna atmosfera ,s
neobi?nom jakom osjecajnošcu (naše najljepše narodne
balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako
neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve
perspektive zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali
su ga mrzili ,jer im put nije bio isti .S ostalim nisu
mogli jer su željeli kraj Turske carevine i
doprinosili njegovom rušenju .A kraj Turske carevine
je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao
prona?i rješenje .Ostala je samo pasivnost i
predavanje sudbini pri cemu je priklanjanje ili otpor
Porti samo nesistemati?no ,afektivno reagovanje .Ako
se tome dodaju mržnja,osjecanje nesigurnosti ,strah
,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi
drugih prema njima mržnje prema turcima ,eto vam
,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove
BOSNA i njeni ljudi .''
A za Bosance Selimovi? kaže :
''Mi smo niciji .Uvijek smo na nekoj me?i ,uvijek
ne?iji miraz .Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo
,uskoro ne?emo znati ko smo .Živimo na razmecu
svjetova ,na granici naroda ,uvijek krivi nekome .Na
nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti
smo ,a neprihvaceni .Ko rukavac što ga je bujica
odvojila od majke pa nema više ni toka ,ni uš?a
,suviše malen da bude jezero ,suviše velik da ga
zemlja upije .Drugi nam cine cast da idemo pod
njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo
potrebni a odbacuju kad odslužimo .Nesreca je što smo
zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje ,a sve se
pla?a pa i ova ljubav .Svako misli da ?e nadmudriti
sve ostale i u tome je naša nesreca .Kakvi su ljudi
Bosanci ?To su najzamršeniji ljudi nasvijetu ,ni skim
se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom .Juce smo
bili ono što danas želimo da zaboravimo ,a nismo
postali ni nešto drugo .S nejasnim osjecajem stida
zbog krivice i otpadništva ,necemo da gledamo unazada
,a nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi
slu?ajno tako pretjerano meki i surovi ,raznježeni i
tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu
izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zašto?Zato što nam
nije svejedno .A kad nam nije svejedno znaci da smo
pošteni. A kad smo pošteni ,svaka cast našoj ludosti !''
evo mali63 da i ja dodam ovo..ne svojim rijecima, al' kud ces bolje od mese
malo je poduze...
Kao poznavatelj ljudske duše i majstor ljudske
psihologije Selimovic je dao najbolji opis ,za njega
veoma važnoj duši , BOSNI.Za nju on ce reci :
'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna
mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje
i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje ?ovjek fizi?ki
živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo
neobjašnjiva veza izmedju nas i zavicaja ,vec i
koloplet naslijedja ,istorije ,cjelokupnog životnog
iskustva mog i tudjeg ,dalekog ,koje je postalo moje
.Vidjena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška
,vi?ena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je
ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko
je ko bolnije i dramati?nije odre?en istorijom kao
Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim
ljudima!Osjecanje vlastite neodre?enosti ,tu?e krivice
,teške istorije ,neizvjesne budu?nosti ,straha od
promjene ,želje za dobrotom i humanoš?u koja bi se
odnosila na sve ljude bez ikakvih ograni?enja i ?estih
razo?arenja koja su ra?ala mržnju .To su veoma
složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po
prvim vi?enju i po spoljašnjim utiscima .''
''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih
nesre?a ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala
sre?u da je mo?ni susjedi ostave na miru .Od dalekih
bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice
Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali
pape ,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek
vra?ali svome prkosu .Turska okupacija je jednim
oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni koji su
prešli u tu?u vjeru ,ostali su Bosanci ,cudan soj
ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije
više bio što su njegova druga bra?a,mada su im isti
obicaji ,na?in života ,jezik ,ljubav prema zavi?aju
.Tako ostaju sami .Mislim da nikad ni jedna grupa
ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su
bosanski Muslimani .Nije mnogo pomagalo ni to što je
Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena
,prakti?ki bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s
ure?enim urbanim životom ,sa dosta vjerske
tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je
o?ita .Nisu prišli tu?inu a odvojili su se od svojih
.Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda
.To je tragican bezizlaz .U zatvorenim zajednicama
koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila
muslimanska .Od kuce i porodice stvoren je kult ,i sav
neistrošen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj
na?in stvorila intezivna intimna atmosfera ,s
neobi?nom jakom osjecajnošcu (naše najljepše narodne
balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako
neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve
perspektive zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali
su ga mrzili ,jer im put nije bio isti .S ostalim nisu
mogli jer su željeli kraj Turske carevine i
doprinosili njegovom rušenju .A kraj Turske carevine
je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao
prona?i rješenje .Ostala je samo pasivnost i
predavanje sudbini pri cemu je priklanjanje ili otpor
Porti samo nesistemati?no ,afektivno reagovanje .Ako
se tome dodaju mržnja,osjecanje nesigurnosti ,strah
,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi
drugih prema njima mržnje prema turcima ,eto vam
,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove
BOSNA i njeni ljudi .''
A za Bosance Selimovi? kaže :
''Mi smo niciji .Uvijek smo na nekoj me?i ,uvijek
ne?iji miraz .Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo
,uskoro ne?emo znati ko smo .Živimo na razmecu
svjetova ,na granici naroda ,uvijek krivi nekome .Na
nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti
smo ,a neprihvaceni .Ko rukavac što ga je bujica
odvojila od majke pa nema više ni toka ,ni uš?a
,suviše malen da bude jezero ,suviše velik da ga
zemlja upije .Drugi nam cine cast da idemo pod
njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo
potrebni a odbacuju kad odslužimo .Nesreca je što smo
zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje ,a sve se
pla?a pa i ova ljubav .Svako misli da ?e nadmudriti
sve ostale i u tome je naša nesreca .Kakvi su ljudi
Bosanci ?To su najzamršeniji ljudi nasvijetu ,ni skim
se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom .Juce smo
bili ono što danas želimo da zaboravimo ,a nismo
postali ni nešto drugo .S nejasnim osjecajem stida
zbog krivice i otpadništva ,necemo da gledamo unazada
,a nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi
slu?ajno tako pretjerano meki i surovi ,raznježeni i
tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu
izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zašto?Zato što nam
nije svejedno .A kad nam nije svejedno znaci da smo
pošteni. A kad smo pošteni ,svaka cast našoj ludosti !''
mene stalno puca nostalgija, a pojma nemam zasto. iz sarajeva sam izasao sa 11,5 godina te nisam bas stigao toliko toga dozivjeti, ali i ono malo sto dozivih se urezalo u sjecanje. pa ako se tome dodaju svi nostalgicni tekstovi, knjige i pjesme koje sam slusao i citao...
valjda zato vise od pola radnog vremena provodim na ovoj stranici.
a znam da se necu vratiti, bar ne u dogledno vrijeme.
cudan je insan.
Jos mi mama rece da je danas u SA prevruceeeeee
I to medju turskim proizvodima 
