jeste li probali zajednicki zivot sa partnerom prije braka?
moze li ova varijanta zajednickog zivota posluziti u pozitivne ili negativne svrhe? nekako mi se cini kao opit/experiment za buducnost. na cemu se prije svega temelji to? sta se moze zakljuciti iz toga o partneru? koliko je ovo nase stanovnistvo smjelo da to uradi?
u drustvu u kojem zivimo svi smo mi ipak jos uvijek pod uticajem nasljedstva, i tradicije, dok ti zena ne zatrudni nista od zajednice. ili dok se fino sve od roditelja ne dobije za sretniju buducnost ne u brak. dok se on ne zaposli u nekoj drzavnoj firmi ( ako je to danas moguce ) pa dok ne podigne kredit za stan ili auto shceri ne udaj se.
mislim da ako pogledamo realno stvari oko sebe ipak ima mogucnosti za takav nacin zivota, jedino ako nismo patrijarhalni do koske. vidim na zapadu svaka druga mlada osoba tako zivi, jer kako sami kazu, pored lijepog zivotnog iskustva, osjecaja koji takav zivot pruza, i mnogo je jeftinije!
ok opet je jeftinija ona varijanta da cekas dok nana ili dedo ili baka ne umru pa da te dopadne stan i da ti starci cve namjeste i ne udome do kasike.
interesuje me kakvo je vase misljenje i iskustvo ako ste ga imali u ovom obliku? da li vam je posluzilo u pozitivne ili negativne svrhe? ko zna mozda ste se razocarali u partner/ku/a? uvidjeli ste da to nije to i raskinuli vezu. ili je bilo i vise nego dobro pa ste i danas u braku sa istom,a?
,
