Sjetite se kako je izgledalo kad neko zapodjene priču o nacionalnoj ugroženosti.
U osamdesetim godinama je to bilo vrrrrrlo rijeetko. Ja se lično teško mogu sjetiti ijedne takve OZBILJNE situacije... Ali se dobro sjećam da o tome nije bilo nikad ozbiljnih rasprava. I kad bi se to ponegdje pomenulo, uvijek, ali uvijek, je to bilo zajebancija ili bi se odmah okretalo na zajebanciju. I oko toga smo bili jednoglasni. Ali hajde-de što smo bili jednoglasni u priči... Fora je da smo i U SRCU bili jednoglasni oko toga. To nije bio FOL. Mi smo stvarno takvi bili...
Oni koji su drugačije pomislili, za nas su stvarno bili ZADNJI KRETENI, ili bolesnici ili nešto slično. I normalno je da ih je odmah trebalo "na institut" da se malo ispita ko ih je mokrom čarapom klepio... Ili u ćuzu ili na Psihijatriju. Nemaš gdje drugo sa njima... Doduše, tad nismo znali, da su to sve bili "politički montirani procesi". To ćemo saznati naknadno.
Elem, da ne duljim...
Gledam, kako danas svaki kreten koji postavi neku temu o ugroženosti, i to MA KAKVA ONA BILA, MA KOLIKO DALEKA OD PAMETI, nazigu barem jednog od nas da uđemo u raspravu sa njim. A prosječno nas je toliko da se naš broj ne može iskazati prstima jedne ruke.
Nekad zamišljam te idiote koji sami sebi kažu: "Kako bi ih sad mog'o natjerati da mi obore rekord od prošli put, kad je bilo skoro 3000 učitavanja moje teme..."
Pa ljudi, jesmo li stvarno dotle došli da ne možemo s pika prepoznati kretena? Nije li to zabrinjavajuće
